"Vrijeme je za poziciju u vrhu"

Pripreme su iza vas, koliko ste kao prvi čovjek struke zadovoljni učinjenim i imate li na temelju prikazanog u ovom pripremnom razdoblju potreban optimizam za sezonu pred vratima?

"Ja kao trener pripreme gledam tako da nad njima ne bi smio biti pritisak rezultata. Bitno je da u toj prvoj, temeljnoj fazi dobijemo potrebne aerobne kapacitete, tada radimo na energetskom sustavu. Nakon toga ulazimo u specifičnu fazu gdje su zastupljena četiri udarna mikrociklusa, a u svakom od tih ciklusa imamo po jednu utakmicu koja nam služi za kondicijsku pripremu. Ako nas tada poprati i rezultat, naravno da je to još bolje jer se uz željeno stvara i pobjednički ambijent u momčadi. Bilo nam je malo nezgodno u utakmici protiv Zrinjskog, mi smo bili u onoj početnoj, najtežoj fazi, a oni su već imali određeni zamah za Europu i doživjeli smo jedan rezultat koji nije bio dobar za nas. No mi ga nipošto nismo shvatili tragično, nastavili smo dalje držeći se plana i taj smo dio odradili kako smo ga i zamislili. A u ovoj trećoj, prednatjecateljskoj fazi mogu reći kako smo funkcionirali jako dobro, što se posebno moglo vidjeti kroz utakmice koje smo odigrali s dva jaka protivnika, Interblockom i Domžalama. Pokazali smo jednu kvalitetu i agresivnost koja mi se čini u osjetnom napretku od prethodne sezone. Dignuli smo i razinu odgovornosti, shvaćanja taktičkih stvari koje se postavljaju pred njih i sve mi to izgleda puno bolje, možemo očekivati da ćemo pozitivno nastaviti tamo gdje smo stali prošle sezone, a to je meni kao treneru i cilj."

Zagreb se i nadolazeće sezone vidi pri/u vrhu, prošlosezonsko peto mjesto još je malo podiglo letvicu očekivanja, kako navijača tako i javnosti, treće ili četvrto mjesto polako postaje realnost u prognozama, no može li to postati i na terenu te na konačnoj tablici?

"Vjerujem da s ovim igračima koje imamo u kadru mi to i možemo. Ponavljam, godinu dana smo stariji, ozbiljniji i iskusniji. Godinu dana smo se tražili, u raznim stvarima, imali smo vremena sagledati sve nedostatke i mislim kako imamo dovoljno ozbiljnosti da ne ponavljamo te stvari koje nisu bile dobre. To mi daje jednu snagu, jedan optimizam da smo bez obzira na protivnike, koji su sigurno kvalitetni, spremni ići na Europu."

I u ovom prijelaznom roku klub nije skrenuo sa svoje dobro utvrđene strategije. Kadar su napustili igrači za koje se odlazak i planirao, pojačanja su u najvećoj mjeri stigla iz redova juniora, a zasigurno će se, tokom sezone, još poneki domaći mladi igrač priključiti seniorima. Koliko ste zadovoljni tim najmlađim igračima u svom sastavu?

"Mi smo već nakon završetka prvenstva znali na čemu smo po pitanju odlazaka i za mene je to svakako jedna olakšavajuća situacija da ne moram u toku priprema gubiti energiju na te stvari. S Mujdžom smo planirali, iduće godine njemu bi istekao ugovor i mi smo morali ići s njegovom prodajom. Moje je mišljenje da na toj poziciji imamo adekvatnu zamjenu i da nismo morali nikoga dovoditi. Ono kako ja razmišljam je da će nama najveće pojačanje biti ako mi svi skupa našu razinu kvalitete podignemo za 20, 30 posto više od prošle sezone i to sve skupa uklopimo u kolektiv. Ne vidim pojačanje u Hrvatskoj za nas, a nudili su nam razne igrače, ukoliko mi budemo napredovali kako to očekujemo. Svi ti igrači koji su se spominjali, od Linića i ostalih, mislim da bi u jednoj mjeri i poremetili jedan naš način rada i funkcioniranja. Jako dobro znamo gdje se nalazimo, što hoćemo i što nam treba. Petković i Poljak, naši juniori, potpisali su profesionalne ugovore i tu su s nama u kadru, a Lovro Medić je dobio stipendijski ugovor, vidjet ćemo kako će se on razviti u idućoj godini. Na pripremama su zabijali i Petković i Medić, no igra je ta koja daje pogotke. Cijela momčad mora dovesti pojedinca u te situacije za pogotke, ne samo i isključivo njegova individualna kvaliteta."

U prethodnom prvenstvu Zagreb je imao nekoliko impresivnih utakmica i rezultata, u sezonu se startalo daleko iznad svih prognoza, no jednako tako, momčad je tek pred kraj pronašla igru za domaći teren. Ove će se sezone za slične probleme teže pronalaziti opravdanje, momčad se dobro poznaje, Kranjčevićeva bi morala postati teren na kojem će gosti teško osvajati bodove.

"Zadnji dio prvenstva zadali smo si cilj, a to je da taj dio odradimo bez izgubljenih bodova u Kranjčevićevoj i kada su nas mnogi vidjeli oko šestog mjesta u konačnici. Sada nam je zbog toga lakše krenuti i u novo prvenstvo i očekujemo kako nam se neće ponoviti ranije utakmice koje smo imali u Kranjčevićevoj. Ne bih rekao da su ta naša izdanja bila slaba kvalitetno koliko psihološki. Jednostavno u tom trenutku momčad nije bila mentalno zrela i izdržljiva za te izazove. Radili smo na tome i sada u pripremnom razdoblju, kroz razgovor pokušali ispraviti te stvari. Svjesni smo da će nam trebati napredak na tom planu da se ne dovedemo ponovno u takvu situaciju."

Također, pred kraj prošle sezone nekoliko je igrača isprobavano na pozicijama koje im nisu prirodne, nastavilo se isto i na nekoliko pripremnih dvoboja (Oršulić u obrani, Grgić na lijevoj strani, Kartelo ponovno u vezi), možemo li očekivati drastične promjene kod tih pojedinaca ili su to tek rješenja za situacije kada zaprijete kartoni i ozljede?

"Moj način rada je malo studiozniji, usudio bih se tako reći, pa upravo zbog toga želim od svakog svog igrača dobiti dva, odnosno da svaki od njih može igrati na dvije pozicije. Imao sam u momčadi igrače poput Ivankovića ili Pejića koji mogu po potrebi odigrati na poziciji stopera ili bočnog igrača, odnosno krila, ali imam i one poput Jugovića koji mogu kvalitetno izdanje pružiti samo na svojoj prirodnoj poziciji. Klub je također dao signal i Kartelu da može otići i ja sam tu morao unaprijed misliti kako popuniti tu sredinu obrane, a tu sam onda nekako pronašao Oršulića jer nisam, kako sam rekao, vidio da bi sa strane mogli dovesti nekog boljeg igrača. Želim imati takve igrače, želim imati primjerice Abdurahimija osposobljenog i za vezu, ali i napad, pa onda mogu startati i sa tri napadača. U ovakvoj situaciji meni se onda otvaraju i razne nove mogućnosti. Kao što u svom radu nikad neću dovesti igrača u pomisao da se bez njega ne može, da momčad o njemu ovisi. Ja kroz pripremni rad moram momčad dovesti u to stanje da svi igrači mogu ravnopravno konkurirati i biti dio te prve jedanaestorice. To ne znači da ne znam u bilo kojem trenutku postavu koja mi je najspremnija i koja će najbolje odgovoriti zahtjevima, ali ne mogu se ponašati da igrači u početnoj postavi nemaju svoje ravnopravne alternative. U kakvu bi situaciju tada doveo te igrače koji su na klupi, doveo bi ih u takvo razmišljanje da bi se pitali koja je njihova svrha. Ja ću svakome igraču pružiti maksimalne uvjete za rad i pomoći im svima jednako kroz razgovor. To je jedini ispravan način da se ne dovedem u situaciju da pričam kako mi fale standardni igrači zbog ozljeda ili opomena."

Osim na igru i rezultate cjelokupne momčadi javnost će se fokusirati i na mogućnosti pojedinaca. Parlov, Špičić, Pejić, Oršulić igrači su koji bi ove sezone trebali postati stožerni igrači, Vugrinec i Krstanović, baš kao Kartelo i Škorić pomoći će iskustvom, a Abdurahimi, Jugović, Celjak, Pavlović, Šovšić morali bi nastaviti jednako uspješno prezentirati svoje kvalitete kao u prvoj seniorskoj sezoni. Od koga vi kao trener očekujete najveći pomak, ali i najveću pomoć?

"Prvenstveno očekujem da svi mi napravimo taj pomak o kojem sam govorio ranije, ali zbog svoje zrelosti i iskustva, najveću bi odgovornost morali ponijeti Parlov, zatim Pejić, jasno i Škorić, Ivanković i Vugrinec. Onda kada je najteže, kada je momčad u padu, očekujem da će je ti igrači voditi, da će ta grupa igrača pomoći ostalima lakše izaći iz stresnih situacija. Prošle smo se godine zaista tražili u dosta segmenata, tako i pri odabiru kapetana, ali sada mogu reći da je Parlov u ovom trenu sazrio dovoljno da ponese tu odgovornost. Ne želim time staviti poseban teret na njega, ali mislim kao trener da je spreman za velike stvari."

Pod povećalom javnosti i medija biti će, jasno je, i vaš vlastiti rad i učinak, Zagreb je klub koji teško usred sezone mijenja stratega, no visoki će ciljevi svakako povećati pritisak i na vas.

"Ja sam takav da sam sebi uvijek odredim visoke ili više ciljeve. Nikada ne bih dopustio da budem lošiji nego ranije, odnosno da se ne vidi napredak u onome što radim. Iz nekakve lošije pozicije za godinu dana ponovno kretati sa svime niti za mene nije poželjno, niti mi je izazov ići takvim putem. Želim da budemo bolji, situacija i uvjeti potrebni za to su ovdje i, ponavljam, vjerujem kako ćemo u tome i uspjeti jer jedino iz te pozitivne situacije možemo konstantno ići prema naprijed."

Iako ste "šef" prvog Zagrebovog sastava, kao bivši voditelj omladinske škole kluba pratite i rad mlađih kategorija. Juniori i kadeti u prošlosezonskoj Ligi 18 nisu postigli pozitivan rezultat, mnogo se više očekivalo od talenata možda i najbolje omladinske škole u Hrvatskoj. Dominaciju i brojne uspjehe s raznih međunarodnih i domaćih turnira bilo bi lijepo okruniti visokim plasmanom i u prvenstvu.

"Plasman prošle sezone mogli bi možda i malo drugačije sagledati. Juniorski je sastav ostao bez devetorice izlaznih igrača, većina je bila kod mene u prvoj momčadi, a dvojica na posudbi. Svi ti trofeji, naslovi, lijepo zvuče, ali nama je prioritet kvalitetno stvaranje igrača, njegov razvoj i napredak. Želimo ovdje u Školi obučiti mladog igrača da bude spreman tehnički, taktički, fizički i mentalno odgovoriti na sve zadatke koji ga čekaju u budućnosti. Ove smo godine promijenili još neke stvari u Školi, smanjili smo broj uzrasta, sada ih imamo šest, selekcija je istina bila rigorozna, ali i morala je biti takva želimo li raditi na način koji smo si zacrtali. Sada ćemo se moći lakše koncentrirati na svakog tog igrača, na svakog pojedinca i individualno. Najveći je problem što mi te mlade igrače treniramo skupa, po istom programu, samo kao kolektiv, a moramo znati da svaki od njih zahtjeva drugačiji pristup i drugačiji način treniranja. Istina, Škola je možda malo stagnirala, ja sam počeo voditi seniore, stigao je novi voditelj, napredak je izostao, ali mi smo još uvijek na toj visokoj razini da se sa svakim možemo boriti za vrh."

Prošle se godine pričalo o tome kako će momčad iz Kranjčevićeve preseliti u Veslačku te početi primjenjivati recept najjačih inozemnih klubova, osmosatno radno vrijeme i boravak u za to predviđenoj bazi. Radovi na kompleksu u Veslačkoj traju, vrhunski uvjeti za rad osigurani su i ranije, hoće li spomenuto uistinu postati i praksa?

"Hoće i to će nam još za jednu razinu podići ozbiljnost rada. Pogotovo onih dana kada imamo dva treninga te prije i poslije utakmica. Možda i najvažnije nakon njih, tada se oni najviše opuste, a ovdje uz kvalitetan odmor, večeru nakon utakmice i mirno spavanje ostaju u jednom ritmu koji nam je potreban da bi izvukli maksimalne koristi iz njihovog potencijala. Vratim se često analizom malo na Kupres, tamo je momčad bila u strogom režimu, imala potpuno okrenuto razmišljanje na rad i maksimalnu koncentraciju. Ujutro samo imali naporan trening, već popodne utakmicu, a na njoj se nije osjetilo da je ujutro bilo napora. Upravo zato što su igrači u jednom ispravnom filmu i odmaraju se i hrane kvalitetno, a nisu pod opterećenjem priča koje čuju oko sebe. Ako smo mi podigli razinu igre, fizičku pripremljenost, ako smo dobili na ozbiljnosti, jedina nam kočnica u napretku može biti samo njihova osobna motivacija. Ne mislim pritom na to da ja moram u svlačionici prije susreta održati poseban govor koji će ih potaknuti, nego njihova motivacija iz dana u dan. Motivacija da će se odmarati kada je za to vrijeme, da će se hraniti kako smo dogovorili, da će na treningu povući i više od onoga što se očekuje, u konačnici motivacija da će biti sportaš kakav žele biti."

Možda i najozbiljniji problem Zagreba onaj je gledatelja. U prošloj je sezoni u Kranjčevićevu pristizao najmanji broj navijača od svih terena u HNL-u. Nije ugodno igrati pred polupraznim tribinama ili odlaziti na gostovanja na kojima neće biti podrške. Koliko sami rezultati i igre momčadi uistinu utječu na stanje na tribinama? Mogu li Pjesnici iduće sezone napraviti veliki korak naprijed i po tom pitanju?

"Kad malo pogledam druge klubove, čini mi se da mnogi imaju problema s tim. Sigurno je da nam je potrebna jedna jača, žešća podrška u Kranjčevićevoj i u takvom bi ambijentu odmah i ovim mlađim igračima bilo lakše igrati i biti bolji. No mi moramo znati igrati i funkcionirati i u takvim uvjetima, ali i biti svjesni kako je naša igra ta koja će privući i vratiti ljude na tribine, da smo mi zaduženi za to koliko će nas ljudi doći gledati. Normalno je da navijači mogu doći i reći svoje mišljenje, kritizirati nas, ali jednako tako mislim da bi nam u situacijama kada nam ne ide morali dati jednu jaču podršku, da više žive s nama, odnosno da nisu samo fizički prisutni na utakmici već i iz duše. Najlakše je čovjeka kada mu ne ide još dodatno gurnuti k ponoru, ali ako nekoga voliš, normalno je da ćeš mu pružiti ruku i pokušati ga izvući. I tu bih volio da bude još jača ta sinergija između nas i navijača."