Nogomet

Dinamovi stranci čine prevagu

Vedran Attias • nedjelja, 02.08.2009.
Dinamovi stranci čine prevagu
Foto: Kristijan Komarica

Teško je nakon pet utakmica koliko je Dinamo odigrao ove sezone donijeti konačan sud, no već se u ranoj fazi sezone može zaključiti kako su Dinamova glavna snaga - stranci. Unatoč sjajnoj Dinamovoj školi koja redovito svake godine popuni momčad s nekoliko dobrih igrača, bez stranaca koji ipak vode igru Dinama - situacija u Maksimiru ne bi bila ovako dobra kao što trenutno jest...

Iako će naslovnice nakon Međimurja i njegova dva pogotka biti rezervirane za Andreja Kramarića, svakako se mora naglasiti zasluga toliko neopravdano osporavanih stranaca na dobre igre Dinama. Dapače, čak je i oba gola i još nekoliko dobrih šansi mladom wunderkindu Dinama protiv Međimurja namjestio, Čeh, Miroslav Slepička. Naravno, Kramarić je tek nedavno slavio 18. rođendan, rođeni je Zagrepčanin i "Plavi devet" pa ga sve to čini ljubimcem tribina, no ne smije se zatvarati oči pred očiglednom kvalitetom koju u momčad Dinama unose stranci.

Dinamova škola radi odličan posao; zapravo posao s kojim se može pohvaliti malo europskih klubova, barem onih koji uz to postižu i sjajne rezultate kod kuće te vrlo dobre u Europi, ali Dinamu razliku daju ipak - stranci. Često ih se osporava, zamjeraju im se stvari koje se domaćim igračima redovito toleriraju, "nabija im se na nos" odšteta, radi pritisak, no unatoč tome - baš su oni glavni pokretači Dinama.

Zanimljivo je recimo kako Sir Alex Ferguson plati Andersona više od 30 milijuna eura pa onda prođe skoro tri mjeseca prije nego ovaj dobije 90 minuta i to u "bezveznoj" utakmici Liga kupa, isti trener plati Nanija više od 25 milijuna eura pa ga čeka i uči dvije godine kako se igra "pravi" nogomet, a Barcelona ne proda Henryja nakon prve loše odrađene sezone na Nou Campu. Zašto? Jer moraju proći proces prilagodbe.

Zapravo, ne moramo uopće ići daleko za taj famozni "proces prilagodbe". Naime, nama je potpuno normalno da naši igrači kada odu van ne igraju odmah nego prolaze dotičan proces, no s druge strane - isto nam ne pada na pamet dozvoliti strancima koji dođu u Hrvatsku. Zar nije jedan od najvećih talenata našeg nogometa Niko Kranjčar godinu dana "plesao" između rezervne momčadi i klupe Portsmoutha da bi sada bio najbolji igrač te momčadi; zar nije Arsene Wenger našeg Eduarda polako uvodio u momčad dok Luka Modrić također nije odigrao sezonu za pamćenje u svojoj prvoj godini sezoni u Engleskoj? Ovakva prilagodba na novu momčad, ligu, igru i život je potpuno očekivana i tu nema ništa čudno jer malo je takvih kao Vedran Ćorluka koji dođu u Premier ligu i skupe 38 nastupa prve sezone.

Ništa drugačije nije niti sa strancima koju dođu u Dinamo, no velika je razlika što za njih, isti ti ljudi koji hvale Wengera ili Redknappa kako dobro tempiraju uvođenje naših igrača, nemaju razumijevanja. Na stranu Slepička i donekle Papadopoulos koji su Europljani, svatko će se složiti da je ipak znatno teže Čileancu ili Brazilcu doći u Hrvatsku nego Hrvatu otići u Englesku. Jezik, život, klima, ritam, nogomet - samo su neki od vrlo bitnih faktora koji utječu na igrača i njegovu igru, a koji se potpuno mijenjaju kada dođete iz Brazila u Hrvatsku. Naravno, nije poanta braniti loš(ij)e igre stranaca, no treba stvari postaviti realno.

Realnost kaže da je Dinamo Pedra Moralesa platio 1,6 milijuna eura što u Europi, istoj onoj za koju se očekuje da Dinamo redovito igra, nije nikakav novac. Čileancu je što zbog umora što zbog raznih razloga trebalo par mjeseci da ulovi konce, no zato je ove sezone počeo pokazivati ono što su u njemu vidjeli kada su ga nakon turnira u francuskom Toulonu odlučili dovesti u Dinamo. Udarac, izvođenje prekida i dugu loptu kao Morales u Dinamu - nema nitko.

Drugi često osporavani veznjak Dinama jest Sammir; igrač u kojeg su svi treneri Dinama polagali velike nade, no igrač koji kod niti jednoga nije napravio ono "nešto". Sammir je u Dinamo, prvo na posudbu tek potom na stalni rad, došao za 1,4 milijuna eura iz Brazila, a danas je 22-godišnji vezni igrač Dinama puno bolji igrač u taktičko-trkačkom smislu nego kad je došao u Dinamo. Sammir je itekako opravdana investicija iako se ono "nešto" i dalje čeka, no sigurno je kako bi svaki navijač Dinama u bitnoj, europskoj utakmici radije vidio na terenu Brazilca nego Sivonjića. Uostalom, o Sammiru se nekoliko put vrlo pozitivno izjasnio i izbornik Slaven Bilić što dovoljno govori.

Adrian Calello i Miroslav Slepička došli su prošle zime u Dinamo pa se i od njih ove sezone, nakon prilagodbe, očekuju bolje igre nego na proljeće što je Čeh već i najavio dok se Argentinac tek nedavno oporavio od ozljede. Posljednje pojačanje Dinama, Grk Dimitrious Papadopoulos došao je u Dinamo prije mjesec dana, no svejedno je nakon samo par nastupa "bilo jasno da je loš". Naravno da nije loš i pokazao je to u Salzburgu vrlo dobrom momčadskom igrom, a protiv Međimurja je prvi put zatresao i mrežu što će mu dodatno olakšati i ubrzati proces prilagodbe.

Osim kvalitete koja zaista nije i ne bi trebala biti upitna, faktor koji svakako utječe na Dinamovu orijentaciju prema van jest - cijena. Naime, dok je Dinamo za jedan ili dva milijuna eura mogao dovoditi najbolje igrače iz naše lige (Mandžukić, Vrdoljak, Jertec, Pokrivač, Pranjić, Ljubojević) to su Plavi i radili, ali pet milijuna za Vidu, četiri za Zeca i slične odštete - Dinamo ne želi plaćati; pogotovo kada za 650.000 eura može kupiti Ibaneza.

Pedro Morales došao je u Dinamu za 1,6 milijuna eura, Sammir za 1,4, Calello za 2,2, Slepička za 1,5, a Papadopoulos i Carlos su došli bez odštete što sve skupa znači da je Dinamo šest igrača od kojih su (barem) četiri oko prvih jedanaest platio 6,7 milijuna eura odnosno točno 300.000 manje od onoga što je Rijeka nedavno tražila za Anasa Sharbinija. Složit ćete se kako je vrlo mala šansa da postoji ijedan čovjek na svijetu, uključujući i veznjaka Rijeke, koji bi radije uzeo Anasa umjesto šest igrača Dinama.

Politika kluba iz Maksimira jest vraćati bivše igrače uz koje će mladići iz pogona i birani stranci stasati te postizati dobre rezultate i ona zvuči kao jedini (logični) izbor Dinama. Koliko god Dinamo bio u hendikepiranom položaju na južnoameričkom tržištu jer dok igrači prođu kroz "filter" velikih klubova pitanje je što ostane Plavima - u Maksimir ipak dolaze stranci koji opravdavaju ulaganja i tvore razliku koja je potrebna Dinamu za uspjeh u Europi.

Naravno, bilo je i promašaja (Anderson, Junior), no kada se podvuče crta i ako se izbace stranci iz momčadi koju na raspolaganju ima Kruno Jurčić - Dinamo gotovo sigurno s tom momčadi ne bi ušao u Europsku ligu, a ovako će možda u - Ligu prvaka.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!