Bez pobjedničkog duha i bodova

Dva poraza, pa i uzastopna, u HNL-u se tokom sezone dogode nemalom broju klubova. Problem trenutnih Zagrebovih posrtaja nije nula u spomenutim kategorijama, već ništica u igri pojedinaca, pa čak i kompletnih linija. Prije susreta iz oba je tabora najavljeno kako će dobre igre vezne linije i napadača u konačnici dati pobjednika. Na kraju su i presudili raspoloženi igrači upravo tih linija, ali na nezadovoljstvo domaćih ne onih njihovih.

Nakon prvoga kola priliku je zaslužila ista postava, nakon jednog susreta nezahvalno je donositi sud o nečijoj formi, no sada se već može reći kako pojedini Zagrebaši ponavljaju iste pogreške, odnosno ne izvlače nikakve pouke iz njih. Napadač Piškor u prva je dva kola sakupio nekoliko smiješnih, ali i tragičnih reakcija, obrambena linija donosi previše loših i zakašnjelih procjena koje vuku u opasne probleme, dok središnjica veze i dalje spava.

Ono što najviše upada u oči, nepreuzimanje odgovornosti u fazi napada (stječe se dojam kako većina igrača čaka da stvari riješi netko drugi), ipak nije samo problem dvojica Piškor - Krstanović.

U takvoj igri velikog dijela momčadi teško je očekivati da će vratar Škorić biti čudotvorac u apsolutno svakom susretu. Četvorka ispred bijele jedinice na trenutke djeluje sporo, pa čak i nezainteresirano. Jedini napredak u odnosu na Koprivnicu je taj što lopte iz posljednje linije nisu pronalazile put prema Škoriću nego ipak prema naprijed.

Možda i najveće razočaranje igra je Miroslava Pejića. Osim što su nakon Slavenovih i Interovi igrači nastavili prolaziti pored njega s popriličnom lakoćom, Pejić je previše defenzivan u odnosu na ono što smo od njega navikli gledati. Desni bočni Celjak u obrani je imao jednakih problema i propusta, ali je bio više orijentiran prema naprijed, posebno u periodu nakon početnog Interovog pogotka kada su on, Jurendić i Špičić jedini pokušavali nešto napraviti.

Stoperi Ivanković i Mikulić nastavljaju s izdanjima punim ne previše inteligentnih poteza (drugi žuti karton, mogući jedanaesterac), a te im igre ne idu niti u prilog da mogu biti igrači koji će diktirati kombinatornu igru punu ritma i brzog mijenjanja strana. Osim toga, nevjerojatno je da kompletna obrana kod drugog pogotka ispadne iz igre na gotovo isti način kao na kraju prvoga dijela.

Na konferenciji nakon susreta Pavlović je otkrio kako se u susretima kao što je bio ovaj protiv Intera posebno računa na igru sa bokova i krila. Matija Špičić nastavlja s borbenim izdanjima, no na zadnjem je susretu na velikom prostoru ostavljen potpuno sam, bez pomoći Pejića, ali i napadača. S druge, desne strane, ordinirao je Jurendić i jedini je u sastavu Pjesnika preuzeo rizik te pucao iz daljine pritom dobro rastegnuvši Delača.

Centralni veznjaci posebno nakon Intera ne mogu biti zadovoljni svojim izdanjem. Osim što su u oba ovosezonska susreta djelovali previše povučeno te nepovezano, za svoje su pozicije i zadaće nedovoljno agresivni, protivnik često prvi stiže na loptu. Kada se tome doda igra bez kreacije, ideje, brze kombinatorike međusobno te s krilima i napadačima, Parlov i Šovšić nisu zaslužili prolazne ocjene.

Zamjena za Šovšića uz sve je stigla prekasno, pogotovo kada se uzme u obzir činjenica da Jugović može zaprijetiti iz daljine, čega u igri Pjesnika itekako nedostaje. Mladi Abdurahimi se po ulasku u igru uklopio u neobećavajuće stanje momčadi. Minute provedene na terenu proveo je u lutanju između napada i vezne linije.

Uz navedene nedostatke u igri kolektiva i pojedinaca, umjesto pobjedničkog mentaliteta u redovima Zagreba i dalje vlada psihološki triler. Teret pobjeda i velikih ciljeva još je uvijek problem "bijelima", no ono što je posebno nevjerojatno, u skupinu slabih i neprepoznatljivih igrača ulaze isti oni koje je Pavlović izdvojio kao pomoć u dizanju momčadi u trenucima krize.

Doduše, ti trenuci krize u petak nisu nastupili odmah nakon sedme minute i primljenog pogotka, prijašnju nervozu u tim situacijama zamijenilo je strpljivo građenje akcija, ali previše ziheraški za momčad koja želi poziciju u vrhu. Bez Vugrinca, pa i Kartela, dvojice najiskusnijih igrača, Pjesnici ove sezone još nisu prikazali igru zbog koje je pitanje pogotka i pobjednika tek pitanje vremena.

Dva izgubljena susreta, sigurno je, nisu razlog da se Zagrebovu sezonu na samom njenom startu proglasi promašenom, niti su "bijeli" unatrag dva tjedna zaboravili igrati. Međutim, pogled na ljestvicu trebao bi im pomoći da se razbude i napale na iduće susrete, od kojih je prvi onaj na Kantridi. Vremena do nedjelje ima dosta, a sigurno je tek kako u sastavu neće biti kažnjenog Ivankovića.