U Maksimiru idila, u Poljudu panika

Maksimirska idila

Ako se po jutru dan poznaje, Dinamove navijače čeka puno veselja ove sezone. Modri nakon dva kola imaju velikih pet bodova prednosti pred Hajdukom, imaju igru, dobru atmosferu i još jednog klinca zbog kojeg se isplati doći na Maksimir...

Andrej Kramarić daleko je od gotovog igrača, malo koji ozbiljan trener bi Kramarića pretpostavio Slepički i/ili Papadopoulosu u primjerice utakmici protiv Salzburga. Fizički se Kramarić još uvijek muči sa starijim i iskusnijim igračima pa ga u igri nema previše, čak i protiv jednog Međimurja; ni taktički taj 18-godišnjak ne može biti spreman za europski nogomet.

Međutim, nakon prikazanog protiv Čakovčana nemoguće je barem malo ne sanjariti o novoj velikoj plavoj devetki. Kramarić pred golom iskazuje bogomdani talent, zavidnu mirnoću i tehniku u realizaciji. Krama vidi samo gol i zna kako ga zabiti; uvijek na granici zaleđa, uvijek na odbijenim loptama. Podsjeća li vas možda taj opis na nekoga? Recimo, najboljeg strijelca hrvatske reprezentacije? S kojim dijeli i omiljeni dribling, lažnjak.

Jasno, Kramarić (još) nije ni Šuker ni Zlatko Kranjčar s kojim ga se uspoređuje, ali je fantastičan talent koji je golovima protiv Međimurja ušao u novu fazu svog razvoja. Naravno da modri navijač želi što više gledati Kramarića - briljantan domaći talent, još k tome pravi golgeter, kakvog ovaj Dinamo nema, no s obzirom na gužvu u modrom napadu, dojam je da će Kramarić dobivati taman onoliko prilika da se pravilno razvija, a bez ogromnog tereta na leđima kao što je, recimo, imao Niko Kranjčar. Treba i dalje paziti na njega, ali razvije li se taj talent u ono što bi mogao i trebao, Dinamo će imati još jednu veliku plavu devetku.

Sezona je krenula sjajno, no stvari se mogu brzo okrenuti i zato je ogled s Red Bullom kritično važan za Dinamo. Modri imaju rezultat, momčad i igru za prolazak dalje, a taj prolazak garantira i Europsku ligu, ali i dobru šansu za ulazak u Ligu prvaka. Prilika je to koju Modri ne smiju propustiti kada su im se već tako lijepo posložile kockice. Prvenstvo stalo u prva dva kola

Katastrofa. Nema prikladnije riječi za ono što se dogodilo Hajduku na startu nove sezone. Pranjić im je poklonio remi u Osijeku, Mraz u Žilini, no Zadrani nisu bili voljni ništa poklanjati. Osim ako poklonom ne želite smatrati "dostojanstven poraz", koji je u konačnici mogao biti i uvjerljiviji od 0:1.

Ante Miše na dan 3. kolovoza već je prošlost, a Hajduk je zagazio u gadan tjedan. Tjedan u kojemu će nakon predstavljanja novog "dugoročnog rješenja" krenuti u europski imperativ protiv Žiline, a onda u prvenstveni u Koprivnici. Bez obzira što je Miše otišao, igrači neće imati pravo niti na najmanji posrtaj. Žilina mora pasti, Slaven također.

Katastrofa posrtaja protiv Zadra dodatnu dimenziju dobiva u činjenici da se u tako kratkom vremenu "rasprsnuo" balon optimizma kojim se dočekala nova sezona. Umjesto jagme za ulaznicu kakva se viđala prošlih sezona u svim europskim pokušajima, Žilinu će dočekati vjerojatno tek polovično ispunjene tribine i pomalo "teška" atmosfera u kojoj bi se apsolutna podrška koju Hajdukovi igrači uživaju od navijača mogla pretvoriti u festival kakofonije i uvreda na račun preplaćenih nositelja bijelog dresa.

Zadar nije bio slučaj i to je ono što u ovom trenutku najviše zabrinjava. Hajduk je lošu igru prezentirao već tijekom priprema, no to se uvijek lako može opravdati ili objasniti. No, sterilne pripremne utakmice u kojima su se jedva pobjeđivali neki niželigaši, pa loša izdanja u Osijeku i Žilini zaključena užasom protiv Zadra, govore da splitsku momčad muči užasna muka realizacije. Odlaskom Nikole Kalinića u Hajduku više nema tko dati gol.

U narednim satima saznat ćemo tko će povesti Hajdukovce u boj protiv Žiline, koja će nakon viđenog u prvoj utakmici i svega što se događa(lo) u Poljudu, dobiti dodatnu injekciju samopouzdanja uoči dolaska u Split. A Hajduk? Ako se ne prođe Žilina ne želim niti razmišljati kakav će kaos nastati. Slamka spasa sezone još uvijek postoji, ali je tanka dozlaboga...