Znam što si radio ovog ljeta

"Petarde" lijepe, ali nekorisne

Apsolutno savršeno Dinamo je krenuo u HNL sezonu, s nevjerojatnom gol-razlikom i maksimalnim zbirom bodova, a kada se tomu pridoda i vrlo atraktivna igra, sve bolji odnos s publikom, ali i ogroman Hajdukov zaostatak, jasno je da start odgovara onom iz najljepših želja...

Ako se fokusiramo samo na HNL, Dinamo je startao poput Usaina Bolta, s tom razlikom da je Dinamov "Tyson Gay" zaostao već zaista velikih deset bodova. Dinamu takva razlika omogućuje da se bezbrižno posveti isključivo Europi, posebno jer trenutno izgleda da u HNL-u može pobijediti taman da Krunoslav Jurčić s povezom na očima bira momčad prije utakmice. Jasno, bilo bi opasno nakon četiri kola u glavi osvojiti prvenstvo jer je to ipak maraton, a ne "stotka"; dovoljno se prisjetiti lanjske sezone kada su mnogi Dinamu već pripisali pehar, da bi u drugi dio sezone kao favorit i vodeći ušao - Hajduk. Stoga - oprez, predstave poput dosadašnjih treba ponavljati i dalje.

Ne samo zbog rezultata, već i publike. Ono što Dinamo prikazuje ove sezone zaista jest oku ugodno, ne sjećamo se kada smo vidjeli toliko spontanih aplauza Modrima s tribina - kako za "tunele", akcije i golove, tako i za svako uklizavanje, pritisak na golmana, borbu za svaku loptu. Dinamo ovako lijepo nije igrao od 2003. s tada razigranim Kranjčarom i "Eduardom u nastajanju", s time da tada momčad nije imala ovako agresivni, fajterski pristup. S Dinamove utakmice gledatelj odlazi zadovoljan, za ono što je platio dobije 90 minuta guštanja u nogometu, a vidi i ono što navijači uvijek žele vidjeti - da igrači ostavljaju srce na terenu za svoj klub.

Sve bi, jasno, bilo divno i krasno da nema Europe. Dinamo je složio, za naše pojmove, vrlo dobru momčad, bez konkurencije u Hrvatskoj, ali je to u Europi dovoljno za prosječnost, za žestoke i neizvjesne okršaje s momčadima ranga Red Bulla. Tu ponekad Dinamo prođe (Ajax, Sparta), ponekad ispadne (Red Bull, Spartak), ponekad realno nema ni šanse (Šahtar, Arsenal, Tottenham).

Nažalost, u tim ogledima Dinamu "petarde" u HNL-u jako malo znače. Kao što je i trener primijetio, Dinamo je protiv Osijeka 90 minuta napadao, a Europi se barem pola vremena brani. Dinamo radi dobro, ovog ljeta zadržao je sve igrače, doveo i pojačanja (šteta što Cufre nije na vrijeme realiziran), klub je za hrvatske pojmove izvanredno organiziran i ustrojen, ali teško je kroz HNL graditi momčad za Europu. "Petarde" su lijepe, ali protiv Heartsa neće značiti baš ništa. Kako ligu ne može promijeniti, Dinamu preostaje tek zapeti još više, na treninzima i u uredima, kako bi momčad za ta euro iskušenja bila što kvalitetnija. Znam što si radio ovog ljeta

Kad vam već nakon četiri prvenstvena kola postane jasno da ćete narednih devet mjeseci trošiti i vrijeme i veliki novac nizašto, mora vas uhvatiti depresija sve da ste najoptimističniji čovjek na svijetu s duplom dozom Prozaca u sebi. A Hajduk je sebi propisao novu godinu depresije...

Hajduk je protiv Intera odigrao najbolju utakmicu ove sezone. Činjenica da je to bilo dovoljno samo za domaćih 2:2 najbolje dočarava koliko jadno izgleda više od 4 milijuna eura skupa Hajdukova momčad (ne računajući još braću Sharbini). Protiv Intera je to izgledalo nešto bolje nego protiv Osijeka, Zadra i Slavena, no svejedno nedovoljno za pobjedu. Ne može se reći da su Hajdukovi nogometaši olako shvatili protivnika, niti da se nisu trsili pobijediti ga, ali kad se jednom zamjeriš lopti više ni najjednostavnije stvari ne izgledaju tako lake.

I nakon Intera je postalo potpuno jasno da s ovom momčadi, bez obzira koliko nerealno preplaćena bila, Hajduk još dugo ne bi pronašao izlaz iz krize. Jer Hajdukova momčad je nemoćna. I tjelesno i psihički, i kvalitetom i kvanitetom. Senijad Ibričić jedini je igrač kojemu poljudske tribine plješću, jedini igrač koji nešto konkretnoga i daje. Svi ostali, počevši od najiskusnijih i najplaćenijih - Skoke, Andrića i Šerića, potpuno su razočarali sve koji su u njih vjerovali.

A razočaranje je i sve ono što je s ovom momčadi radio bivši trener Ante Miše. Osjetilo se (i čulo) na poljudskim tribinama minule subote da navijači nisu "progutali" njegove razloge za podbačaj ponuđene nakon odlaska. Nakon svega što se od Hajduka vidjelo na startu nove sezone, nakon tjelesne, mentalne i kvalitativne nemoći koju pokazuju Hajdukovi igrači, ni Miše, ni njegov kondicijski trener Fradelić ne mogu se skriti od sramote samom činjenicom da su ostavkom pobjegli od odgovornosti. Miše je ovu momčad spremao, pod njegovim zapovjedništvom odrađene su i pripreme i uigravanja, njegov je potpis nad onim što Hajdukova momčad danas pruža.

Hajdukovi navijači imaju cijelu sezonu ispred sebe za debatirati o tome je li Ante Miše dorastao vođenju momčadi kakva je Hajduk. Je li prerano uskočio u "žrvanj" i potrošio se poput mnogih njegovih prethodnika ili uopće nije stručni kapacitet kakvim ga se držalo dok je trajala prošlogodišnja pobjednička serija? Što god bio vaš odgovor i dojam, rezultati Hajduka i Dinama na otvaranju sezone vrište iz sveg glasa: "Znam što si radio ovog ljeta!"