Je li Dinamo doista već prvak?

Jesu li doista već prvaci?

Zdravko Mamić u svom je jučerašnjem monologu onako "usputno" konstatirao kako je Dinamo već danas prvak sezone 2009./2010. To ne samo da je neodgovorno od Mamića, već pokazuje manjak respekta prema protivnicima i nepoznavanje povijesti...

Dinamov izvršni dopredsjednik morao bi biti pametniji; makar bio uvjeren i 1000 posto da Hajduk ne može stići Modre, izjaviti da je Dinamo sigurno prvak, a da još nije počeo ni rujan, donosi sa sobom potencijalno vrlo opasne posljedice. Istina, 11 bodova je u ovako ranoj fazi sezone puno, i naravno da ovoga trenutka ni najveći optimisti u Splitu teško vjeruju u veliki preokret. Isto je tako jasno da Dinamo bez dvojbe ovoga trenutka djeluje puno, puno kvalitetnije od Hajduka.

Međutim, ne treba zaboraviti prošlu sezonu, kada su Modrima isto tako već prišivali novu zvjezdicu na grb, a da prvenstvo ozbiljno nije ni započelo. Hajduk je, posebno sada s braćom Sharbini, jači od ostalih HNL protivnika, i pitanje je trenutka kada će zaredati s pobjedama. Iza Hajduka su najneugodnija gostovanja, Dinamov raspored bio je šala, osim gostovanja kod Zadra, a već tamo je "nezaustavljivi Dinamo" - zaustavljen.

Sve to, jasno, ne mijenja činjenice - da je Dinamo prvi s gol-razlikom +24, niti da Hajduk s 11 bodova minusa čami na 14. mjestu i gol-razlikom "ispod nule". Ali nogomet je donio puno preokreta, od kojih Hajdukov naslov ne bi ni izbliza bio najveći. Mamić bi toga morao biti svjestan, a ovom izjavom svojoj je momčadi praktički poručio "ne morate se ni truditi, prejaki ste za HNL". Modri navijač, pak, dobro zna kako Dinamo izgleda kada igrači počnu tako razmišljati.

Samo sa stopostotnim angažmanom na vidjelo može izaći ta ogromna razlika u kvaliteti između Dinama i HNL protivnika. Za sada to izgleda dobro, navijači uživaju u "peticama, šesticama i sedmicama", isplati se doći na Maksimir. Ali ne smije se zbog Europske lige zaboraviti na HNL, kao što se učinilo lani, jer kao što se lako stvori, bodovna razlika može se i relativno brzo istopiti. Navijači ne odustaju

Kamen sa srca je pao, prva pobjeda u sezoni je ubilježena, no time problemi ni izbliza nisu nestali. Ipak, Edoardo Reja dobio je nešto vremena da svojim novim pulenima pokuša udahnuti malo svježine i "talijanštine"...

Tri boda su tu, Edoardo Reja u ostvario je ono što u sedam dosadašnjh pokušaja nisu uspjeli ni Miše, ni Kalinić, ni Španjić. Pobijedio je nekoga. Taj "netko" je momčad većinom sastavljena od Dinamovih klinaca, koji su mogli postati heroji svog "starijeg brata" da je ciljnik Domagoja Antolića bio namješten desetak centimetara niže u 89. minuti. No, nije, sreća se napokon malo nasmiješila "bilima" ove sezone nakon onog autogola Osječanina Pranjića u 1. kolu i nula u rubrici pobjeda napokon je prebrisana.

Hajduk nije odigrao loše, posebno ne u prvih 45 minuta kad su potpuno nadigrali svoje goste, zbivši ih u srce svog kaznenog prostora. No, opet se dogodio "festival promašaja", pa čak i braća Sharbini, koja su u 1. kolu Lokomotivi u dresu Rijeke zajedno ukrcala čak šest komada, u Hajdukovom dresu kao da su automatski baždarili ciljnik izvan, umjesto unutar protivničkih vrata. Definitivno je s njima dvojicom Hajduk djelovao opasnije, konkretnije, okomitije, što je na kraju dokazao i pljesak s tribina na račun obojice.

I ovom su prigodom navijači Hajduka u nevjerici gledali kako njihovi ljubimci nakon sat vremena igre dišu na škrge. Nevjerojatno je koliko su loše pripremljeni Hajdukovi profesionalci i Reji će trebati mjeseci da bi popravio razinu tjelesne izdržljivosti svojih igrača u odnosu na ono što su mu ostavili oni koji su ih minulog ljeta (tobože) pripremali.

Za kraj, bila bi velika nepravda ne spomenuti ono najbolje što Hajduk u ovom trenutku ima. Publiku. Šest tisuća Hajdukovaca skupilo se na utakmici protiv Lokomotive, u trenutku najgoreg starta splitskog kluba u povijesti. I to šest tisuća onih koji su davali podršku, pljeskali svojim igračima i bodrili ih da konačno krenu s pobjedama, dok su upravne strukture još jednom "počastili transparentnim pisanicama". Koliko li je samo razočaranja, udaraca i ožiljaka pretrpio svaki Hajdukov vjernik zadnjih godina, no svejedno se odbija povući. Odbija odustati. Eh, kad bi Hajdukovi nogometaši imali barem dio karaktera kojeg imaju njegovi navijači...