Camp Nou ili Olimpico?

Novac je promijenio pogled na stadione, mjesta koja su nekada bili nogometni hramovi, a danas služe za zgrtanje novca ionako bogatim Arapima, Rusima ili Amerikancima. Međutim, novac ne može nekom stadionu donijeti slavu koja dolazi s bogatom poviješću...

Na vama je, pak, da izaberete stadion za koji mislite da je nogometu - najviše dao. Stadion koji vam se čini najznačajniji, stadion koji smatrate ultimativnim nogometnim hramom. Ne zato jer ima najbolje dućane ili najudobnije stolice, već zato jer ima nenadmašnu povijest. Zato jer su na njemu igrali najveći igrači, jer su na njemu igrane najslavnije utakmice, jer su na njemu navijali najbolji navijači.

Zato, ne birajte "klubaški"; nemojte glasovati za Nou Camp jer volite Barcelonu, glasujte za njega jer je tamo igrao Johan Cruyff ili zato jer je tamo publika koja voli isključivo napadački nogomet. Glasujte za Old Trafford zbog Besta i Cantone, a ne zbog Cristiana Ronalda, glasujte za... Ma skužili ste već.

Mi smo za vas izabrali 16 stadiona za koje smatramo da imaju prošlost dovoljno bogatu za ovaj izbor, a vi ćete po "kup sustavu" birati pobjednike iz dana u dan sve do finala gdje ćete među velikima izabrati - najveći. Neće to biti Allianz ili Amsterdam Arena, takvi ne ulaze u izbor, a ne ulaze ni oni na kojima se više ne igra ili su srušeni.

U trećem ogledu četvrtfinala čeka vas "dvoboj" stadiona u Barceloni i onog Olimpijskog u Rimu. Podsjetimo, u dosadašnjim dvobojima četvrfinala tijesno su slavili Anfield protiv Maracane i Santiago Bernabeu protiv La Bombonere.

CAMP NOU

Nogometni hram NK Barcelone, Camp Nou, izgrađen je za potrebe katalonskog kluba godine 1957., i to za iznos od čak 1,731 milijun eura. S dimenzijama od 105 - 68 metara i kapacitetom od 98,722 gledatelja mjesto boravka aktualnog prvaka Europe danas čini jedan od najvećih i najpoznatijih svjetskih stadiona.

Foto: Bernard Jurišić

Kada je u ranim pedesetima "prerasla" svoj stari stadion "Camp de Les Corts" (60,000 mjesta), NK Barcelona odlučila je angažirati tri vrhunska arhitekta toga doba - Francesca Mitjansa-Mira, Josepa Soterasa i Philipea Pedra Agnewa, te uz financijsku podršku 1,731 milijuna dolara naručiti novu, moderniju i napose impresivnu građevinu.

Službeno ime Estadi del FC Barcelona (Stadion FC Barcelone), zadržao je sve do početka novog milenija, 2000. godine, kada su članovi Uprave donijeli odluku o njegovom preimenovanju u Camp Nou (ne Nou Camp, kako se često pogreško koristi) - što u prijevodu na katalonski znači "novi stadion".

Prvu utakmicu svojih ljubimaca u novome domu promatralo je oko 90,000 navijača (tadašnji kapacitet bio je 93 tisuće), a Barca im se pošteno odužila pobijedivši varšavsku Legiju s rezultatom 4:2 (prvi pogodak bio je djelo Josepa Lluísa Nuneza).

Za vrijeme Svjetskog prvenstva 1982. kapacitet stadiona povećan je na 105,000, da bi se u kasnim devedesetima konačno odlučio za 98,772 - najveći u Europi i 11. najveći kapacitet nekog stadiona u svijetu.

U sklopu stadiona pored glavnog terena nalazi se i nekoliko pomoćnih igrališta, najposjećeniji katalonski muzej, "El Museu del Barça", fan store, mnoštvo restorana, pa čak i kapelica.

U svoje 52 godine postojanja Camp Nou je ugostio sijaset sportskih i glazbenih spektakla. Barcelona je na svojoj travi osvojila Europski kup i Ligu prvaka 1982. i 1999., a od većih događaja možemo izdvojiti još i deklasiranje Steaue od strane Milana u finalu Europskog kupa 1989., ili pak španjolsku pobjedu nad Poljskom u finalu Olimpijskih igara 1992.

OLIMPICO

Rimljani su oduvijek bili poznati kao ljubitelji igara - da ne spominjemo gladijatorske borbe - i sasvim je razumljivo da Vječni grad krasi jedno veličanstveno zdanje poput Olimpijskog stadiona. Smješten je između Tibera i brežuljka Monte Mario, na Foro Italicu, građenom u Mussolinijevo doba, kada su prema nacrtima Luigija Waltera Morettija postavljeni njegovi temelji, a današnji je oblik dobivao od 1953. godine kako bi sedam godina poslije mogao ugostiti Olimpijske igre.

Azzurri su ondje osvojili svoj jedini naslov prvaka Europe (1968. godine, u ponovljenom susretu protiv tadašnje Jugoslavije), a 1987. godine na rimskom se ponosu održavalo Svjetsko prvenstvo u atletici. Međutim, najvažniji događaj u povijesti tog stadiona zbio se 1990. godine, kada je bio središnja točka svjetske nogometne smotre. Prije početka tog natjecanja na konstrukciju arhitekta Annibalea Vitellozzija dodan je krov, a tribine su obnovljene zadržavajući poznatu ovalnu strukturu. Vrhunac tog turnira bilo je rimsko finale u kojem je Njemačka svladala Argentinu rezultatom 1:0.

Još jedno specifično obilježje ovog nogometnog hrama je atletska staza koja nije podlegla pritisku modernizacije i približavanja gledatelja samome terenu, ali pritom ne narušava fantastičan ugođaj koji na njemu stvaraju navijači rimskih klubova koji svoje domaće utakmice igraju upravo na Olimpicu - Rome i Lazija. Pristalice Rome smješteni su na južnom dijelu zvanom Curva Sud, a simpatizeri Lazija na sjevernoj strani, Curvi Nord. Rominim navijačima najteži je dan na Olimpijskom stadionu vjerojatno bio poraz od Liverpoola na jedanaesterce u finalu Kupa prvaka 1984. godine.

Kapacitet stadiona iznosi malo manje od 83.000 gledatelja, a u prosjeku više ljudi dolazi gledati Romu. Sezonu 2000./2001. pratilo je više od 63.000 gledatelja po utakmici. Lazijev rekord oboren je dvije godine prije toga, kada je Nebeskoplave dolazilo gledati deset tisuća ljudi manje. Rim je potkraj prošle sezone bio domaćin još jednog vrhunskog nogometnog spektakla: finalne utakmice Lige prvaka, za koju je Olimpijski stadion ponovno dorađen i uljepšan. Tada je veličanstvena Barcelona okrunila svoj rijetko viđen pothvat.

U posljednjih dvadesetak godina Olimpijski stadion pohodile su i brojne glazbene zvijezde, poput Davida Bowieja, Tine Turner ili Madonne, odnosno skupina U2, R.E.M., Depeche Mode ili Iron Maiden. Turistički posjet stadionu svakako bi trebao uključivati i razgledavanje susjednog Mramornog stadiona na kojem se nalaze kipovi podignuti u čast šezdesetorici talijanskih sportaša. No, kao što svaki sportski zaljubljenik dobro zna, najveći je doživljaj nalaziti se na stadionu za vrijeme pojedine priredbe, a Olimpijski stadion u Rimu može ispuniti sva očekivanja.