"Dinamo može biti samo bolji"

Kako biste ocijenili godinu iza nas?

Bila je to vrlo dobra godina jer smo bili prvaci Hrvatske, osvojili hrvatski Kup i u Europi smo postigli bolje rezultate nego prethodnih godina; pokazali smo da možemo i da je perspektiva izgledna, a ono što me posebno veseli jest afirmacija mnogo igrača iz naše vlastite škole.

Kako će sljedeće godine izgledati momčad Dinama?

Naša momčad je gotovo pa formirana, najveći zalog optimizma nam je to što će drugu godinu zaredom skoro svi igrači ostati na okupu što znači kako ćemo kroz kontituitet dobiti i na kvaliteti igre. Sigurno jest kako ćemo već sada momčadi priključiti naša dva najtalentiranija igrača - Domagoja Antolića i Šimu Vrsaljko. Hoćemo li se onda još dodatno pojačavati - ovisi o mogućnostima, tržištu i o tome hoće li netko otići.

Tko bi mogao već ove zime napustiti svlačionicu Dinama?

Klub je stalno izložen hipotetskim raspravama. Ovoga trenutka kada mi razgovaramo - Dinamo nema nijednu ponudu, barem ne za one igrače koje želimo prodati. Postoje neke ponude i razgovori, ali ne za one igrače i u onim iznosima koji su nama prihvatljivi. Naravno, uvijek postoji nemoralna ponuda koja još nije došla.

Jedan od igrača koji će vrlo vjerojatno otići iz Dinama jest reprezentativni napadač Mario Mandžukić.

Što se tiče Mandžukića, ne postoji nijedna ponuda za njega i svaki razgovor o njegovom odlasku stoga bi bio hipotetski. Mandžukića bi Dinamo pustio ako dođe dobra ponuda, ali nje sada jednostavno nema. Zašto? Niz je razloga; svakako razlog jest recesija na tržištu, spojena s nešto lošijim igrama samog igrača i nekvalifikacija Hrvatske na Svjetsko prvenstvo, ali sve je to gatanje.

Prodaja igrača, nažalost, jedini je način na koji se klubovi mogu financirati.

Dinamo i svi ostali klubovi u Hrvatskoj isključivo mogu živjeti od prihoda iz inozemstva: prodajom igrača ili natjecanjem u europskim kupovima. Samo je pitanje kada klub nekoga mora prodati - kada odgovara klubu ili kada se jednostavno mora.

Recesija i manjak ponuda jest loša stvar za Dinamo jer otežava klubu financiranje, ali s druge strane nema pritiska od zova inozemstva na igrače.

Točno, tu treba naći balans i to nije lako. Frustrirajuće jest što zbog infrastrukture u Maksimiru i još nekih razloga nemamo mogućnosti ostvariti prihode na način kako to rade svi svjetski klubovi: kroz karte, sponzore, TV prava i suvenirski program što zajedno tvori 90 posto klubskog budžeta dok je u Dinamu to sve skupa - ništa, možda dva posto. Prema tome, mi smo u situaciji koja se ne može racionalno, argumentirano i znanstveno objasniti jer smo mi za derbi protiv Šibenika, utakmicu prvog i drugog na tablici, prodali deset ulaznica za zapad i 34 za istok. Svi bi mi u klubu voljeli da si možemo dozvoliti luksuz zadržavanja momčadi nekoliko godina kako bi razveselili naše navijače i sebe jer ovako mi služimo čistoj reprodukciji što užasno frustira.

Što se pak tiče dolazaka, imena Domagoja Vide i Ermina Zeca najčešće su se povezivala s Dinamom.

Nažalost, što se tiče hrvatskih igrača za očekivati jest da neće doći nitko. Razmišljali smo tko bi bili igrači koji su nama interesantni pa smo došli do Vide i Zeca, no klubovi, što je njihovo pravo, postavljaju takve zahtjeve o kojima mi u Dinamu ne možemo niti razmišljati, a kamoli ispunjavati. Ukoliko se dramatično ne promijene okolnosti - te opcije nisu realne.

Obzirom na odštete koje sada Osijek i Šibenik, a prije Rijeka i neki drugi domaći klubovi traže za svoje igrače - dojam je kako je jeftinije kupiti igrača u inozemstvu.

Mi smo oduvijek htjeli klubu dati purgerski i nacionalni štih, ali kada smo prodali veliki broj igrača - bilo je nemoguće pokrpati se domaćim igračima kojih nije bilo u tolikoj količini, a nisu bili niti jeftini. Naravno da smo se u takvoj situaciji okrenuli inozemnom tržištu i na to smo ponosni jer svi ti stranci su dobri dečki kojima je stalo do Dinama; uostalom, oni osvajaju trofeje. Teško je ostati bez tolikog broja igrača i svejedno osvajati trofeje, a mi smo u tome uspjeli. Kada pojedinačno izdvojite neki segment naravno da može biti kritički oslikan, ali kada se gleda u sklopu čitave strategije i vizije - shvati se kako je to normalna etapa u razvoju kluba.

Plan Dinama za sljedećih par godina trebao bi ipak biti drugačiji i navijačima draži.

Mi ćemo se sigurno u budućnosti, između ostaloga i zato što moramo, potpuno okrenuti našim mladim igračima. Stvoreni su preduvjeti da Dinamo sve više liči na purgerski klub gdje će kroz dvije-tri godine 95 posto igrača činiti igrači iz vlastite proizvodnje. Nije to isključivo nužnost nego i plod naše vizije i dobrog rada. U deset mlađih generacija smo uvjerljivo prvi i to me posebno veseli i pokazuje kako dobro radimo.

Malo prije smo se dotaknuli gledatelja - zašto je Maksimir redovito prazan?

Prvi razlog je katastrofalna infrastruktura, drugi je loš sustav natjecanja odnosno glomazna i nekvalitetna liga, a treći percepcija u medijima gdje se stalno potenciraju negativne stvari: kada to sve zbrojite - dobijete prazne stadione. Trebalo bi napraviti nacionalni program gdje bi se kroz političke odluke u lokalnim zajednicama te uz pomoć državne vlasti popravila infrastruktura. Osim toga, trebali bi mi i u nogometu promijeniti sustav natjecanja, a igrači način ponašanja, što je sve skupa lako; trebali bi navijači manje raditi nasilne ispade i sve skupa - našem sportu treba infrastrukturna i duhovna promjena.

Percepcija o Dinamu i slika u javnosti ne odgovara činjenicama odnosno trofejima i uspjesima Modrog kluba.

Mi smo od osam trofeja, osvojili četiri prvenstva i tri Kupa, a u zadnje tri godine odigrali 36 europskih utakmica; osim toga dali smo u zadnje dvije i pol godine A reprezentaciji 12 igrača, a imamo ih šest i u mladoj koja je sada hit i to su sve skupa činjenice za ponos svih nas. Imamo razloga biti ponosni, no mi jednostavno nemamo mehanizme kojima bi postigli da nas ljudi valoriziraju onako kako klub Dinamo to zaslužuje. Sigurno ima nekih stvari koje nismo dobro radili, ali puno više ima dobrih i mislim da možemo pomoći Dinamu jedino ako se svi skupa klub, navijači i mediji skupe; na sukobima i destrukciji - nema napretka.

Vjerujete li da je moguće, za dobrobit Dinama, pomiriti sve strane?

Ja želim vjerovati; Dinamo stalno pruža ruku suradnje svima, ali nas odbijaju. Ja tvrdim da nema znanosti ili istraživanja na svijetu koje može objasniti kako uopće naš klub postoji. Vrlo smo često u kontaktu s europskim klubovima i oni s poštovanjem i divljenjem govore o Dinamu jer kažu kako je naprosto nevjerojatno kako netko unatoč tolikom odljevu igrača, infrastrukturi koja ne omogućava normalan razvoj i tržištu koje ne omogućuje normalne prihode - tri godine zaredom igra europska natjecanja i osvaja trofeje. Konačno, Dinamo je bio jedini klub, uz Unireu, koji je u zadnje kolo europskih natjecanja ušao sa šansama za prolaz dalje. Nitko više od mene ne bi htio da Dinamo bude prvak Europe, ali je to jednostavno priča bez pokrića za koju svi moramo gurati u istom smjeru, a kod nas ne da ne idemo u istom smjeru - nego svatko ide na svoju stranu.

Naravno, gledateljima je teško "prodati" Maksimir pa je logično zapitati se zašto Dinamo nije izgradio svoj stadion; neovisno o gradu.

Dinamo ne može izgraditi svoj stadion jer za to nema kapaciteta koje bi možda čak i našli da nam je politika jasno rekla: "nikada nećemo izgraditi stadion", ali nikada nije; dapače, stalno nam se nešto obećava, a ništa se ne radi. Mogli su nam dati gradilište i papire pa bi Dinamo u kraćoj ili duljoj budućnosti pokušao sam izgraditi stadion, recimo kada smo prodali silne igrače smo se mogli odlučiti za gradnju manjeg stadiona od 20.000, no stalno nas se zavaravalo i mi u ovom trenutku ne vjerujemo kako će se uskoro išta riješiti oko tog pitanja.

Puno ljepša priča od stadiona jest - Lokomotiva.

To je projekt koji mi već godinama vodimo u Dinamu: prvo sa Samoborom, pa Segestom, Sesvetama i onda najviše s Interom iz Zaprešića. Srećom, Lokomotiva je klub gdje na čelu sjede sami dinamovci od kojih su neki prije sudjelovali u radu u Dinamu, a kojima se vizije poklapaju s našima. Lokomotiva 2014. slavi 100 godina postojanja, a klub je bio blizu gašenju kada je preuzet u četvrtoj ligi i to je samo za pohvalu. Što se tiče naše strane, mi u Dinamu imamo višestruku korist jer osim što naši mladi igrači imaju priliku igrati na visokom nivou mogu se i sjajno razvijati. Na koncu - svi su na dobitku.

Kao i uvijek, dosta se špekuliralo s budućnošću trenera Dinama, no Kruno Jurčić je "preživio" ispadanje iz Europe.

To je isto pozitivan potez kojeg treba promatrati kao želju kluba da nastavi s istim ljudima, ali isto tako Kruno je svojom energijom, poštenjem i pristupom radu zaslužio da se prema njemu postupa drugačije nego prema njegovim prethodnicima. Naravno, nadamo se da će se to vratiti Dinamu i Kruni.

Kraj je godine pa što bi Vi ocijenili najboljom stvari koja se dogodila Dinamu ove godine?

"Apsolutno afirmacija velikog broja naših mladih igrača."

S druge strane, što se najgore Dinamu dogodilo u 2009.? Što danas ne bi ponovili?

Teško mi je reći. Sigurno bismo neke odluke napravili drugačije nego što jesmo; recimo, ne bi lutali na poziciji lijevog beka gdje smo "potrošili" Hrgovića, Glavinu pa Cufrea da bi se na koncu vratili na Ibaneza koji je perpektivan i odličan. Vjerojatno ne bismo išli u akviziciju nekih igrača nego nekih drugih, ali to je tako. Naša želja je enormna i imamo emocije do neba, a ljudski je griješiti i mi ćemo nastojati to silno iskustvo koje imamo u vođenju, jer Dinamo svakako ima "know-how", iskoristiti za budućnost kluba; mi možemo samo biti bolji, ne brinite.

Za kraj, Zdravko Mamić uputio je Božićnu čestitku čitateljima Sportneta i podijelio svoju vjeru u bolje sutra.

Želim svim čitateljima portala Sportnet.hr sretan Božić i puno zdravlja i sreće u budućnosti te koristim priliku poručiti svakom navijaču Dinama u bilo kojem kutu Hrvatske i svijeta da bude uz svoj Dinamo. Mi ih nismo rezultatski razočarali jer je po meni zadnjih par godina najboljih u povijesti kluba, no znamo što naš navijač želi i želimo isto. U godinama ispred nas napravit ćemo još bolji Dinamo kojemu ćemo vratiti purgerski štih i supernacionalni naboj."