Ukinimo sportska događanja u Hrvatskoj!

Priznajem. Bijesna sam. Toliko ljuta na sve one koji su proteklih dana, tjedana, mjeseci i godina nezasitno i neumorno upućivali kritike Vip Trofeju Snježne kraljice; toliko razočarana dijelom hrvatskih stanovnika koji su barem jednom preispitali razlog postojanja Snow Queen Trophyja u Zagrebu.

Ne moram i neću skrivati da sam velika zaljubljenica u skijanje, no razlog iz kojeg ovo pišem nikako ne leži isključivo u toj činjenici. Glavni poriv tekstu čije retke upravo čitate bilo je ponovno pojavljivanje kritičkih komentara na račun natjecanja najboljih svjetskih slalomaša i slalomašica u Zagrebu, na koje jednostavno moram reagirati.

Pročitala sam nedavno zanimljiv tekst na blogu jedne zagrebačke gospođe u kojem, između ostaloga, piše: "Ne vidim što je ljudima zanimljivo u natjecanjima alpskog skijanja. Osobno veće uzbuđenje doživim kada si turpijam nokte. Uvijek sam se pitala zašto Hrvatska održava događaj koji košta 40 milijuna kuna i za to troši novac poreznih obveznika. Tlaka je okrenuti televizijski program nakon napornog radnog dana i nabasati na skijanje."

Njezino mišljenje, što je posebno tužno, nikako nije izolirano. Dijeli ga mnoštvo Hrvata i Hrvatica, starih i mladih. Vedran Pavlek prokomentirao je jednom prigodom spočitavanje rastrošnosti Snježne kraljice. "Svatko izabire svoj način i strategiju kojom će organizirati neki događaj. Hoće li to biti skuplja ili jeftinija varijanta na organizatorima je i sponzorima. Naš cilj je biti najbolji", rekao je direktor alpske reprezentacije i nije pogriješio.

Svi znamo za klasike Svjetskoga kupa - utrke u Kitzbühelu, Wengenu, Schladmingu i Adelbodenu. Što mislite, kako su se te utrke jednoć "probijale" na tržište? Zasigurno se nisu rodile slavne i odmah stekle ugled koji danas uživaju; u svoje su se vrijeme i na poseban način za taj period razvile u ono što su danas - nezaobilazna postaja za svakog skijaškog navijača, sportaša, novinara.

Danas te utrke koštaju čak i više od Snježne kraljice, imaju veći nagradni fond, najbolje su i najzanimljivije. No, velik, uistinu ogroman dio njihovih troškova financiraju mnogobrojni sponzori koji naprosto hrle kako bi se uključili u organizaciju spomenutih najvećih skijaških događanja. A stanovnici Tirola i Austrije ne bune se na "ogroman novac koji je potrošen pri organizaciji".

Kitzbühel je na samom početku svoga djelovanja također morao velikim trudom, radom i s dosta financija osigurati veličanstvenu reputaciju kako bi danas mogao mirno spavati dok u međuvremenu zaprima ponude za sponzoriranje i pokrivanje dijela troškova natjecanja. Snježna kraljica se tek počela održavati, ove je godine odradila šestu sezonu, i već u startnim koracima polučila veliki uspjeh. Etablirala se, skijašima i skijašicama svake godine ostala u dobrom sjećanju i na putu je da za 20-ak godina i ona postane klasik.

Svaki početak je težak i skup, prisjetite se samo koliko ste puta pali u pokušaju svladavanja vještina bicikliranja ili prolaska autoškole? Mukotrpno ste učili kako biste završili školu, fakultet, zaposlili se sukladno željama i mogućnostima? Došli na poziciju koja najbolje odgovara vašim potrebama i sposobnostima? Od fizičkog radnika stigli ste do uglednog uredskog čovjeka, direktora, vlasnika tvrtke? Primjera je mnogo, no poantu ste, nadam se, shvatili.

Sama dodjela natjecanja Svjetskoga kupa Hrvatskoj velika je stvar. Sportaši i sportske priredbe već su mnogo puta dokazale kako su najveći ambasador zemlje u svijetu, veći od djelovanja bilo kojeg političara, državnika ili znanstvenika. Kroz brojne sportske priredbe Lijepa naša se u svijetu promovira kao priznata, turistički bogata i atraktivna zemlja, a natjecanja poput Snježne kraljice nemaju samo veliki sportski značaj već su i gospodarski veoma bitne. Televizijski prijenosi s popratnim sadržajem redovito se odašilju u 30-ak zemalja svijeta, u Hrvatsku pristiže velik broj stranih novinara, navijača i samih sportaša, a svi oni potom dalje pronose glas o zemlji. Ugostitelji ste? Imate još nešto protiv SQT-a?

Hrvatsko skijanje i grad Zagreb od FIS-a su dobili ogromno međunarodno priznanje i povjerenje, te nagradu za višegodišnji trud - natjecanja najboljih skijaša i skijašica godišnje se održavaju u desetak zemalja svijeta, te je i samo zbog te činjenice lijepo među imenima skijaških velikana poput Austrije, Švicarske, Njemačke, Italije i Francuske vidjeti ime Zagreba i Hrvatske.

Želite čuti još pozitivnosti koje se svake godine izrode iz Snow Queen Trophyja? Nema problema. Utrka, naprimjer, osim natjecateljskog ima i plemeniti cilj - čitava pompa i zainteresiranost gledatelja iskorištava se kako bi se pomoglo Specijalnoj bolnici za kronične bolesti dječje dobi u Gornjoj Bistri i s početkom svakog siječnja uručuje im se 150.000 kuna. Cifra koja na prvi pogled ne izgleda basnoslovno, no koja nekoj od te djece znači i - život.

Sljedeća velika prednost? Popularizira se skijanje u velikim, milijunskim gradovima, što je uostalom i jedan od vodećih FIS-ovih planova i afiniteta za budućnost (Zagreb je još uvijek jedini glavni grad domaćin utrke Svjetskog kupa).

Mlade i stare potiče se na bavljenje sportom, u ovome slučaju skijanjem, koje u Hrvatskoj i tako nije previše zastupljeno - sigurno ste i sami barem jednom prisustvovali nekom događaju koji nije morao nužno biti sportski i videći umješnost drugoga pomislili: "Bilo bi lijepo ovo znati". Na tren, ili više od toga, odlučili ste ozbiljnije se tome posvetiti. U današnjem dobu od iznimne je važnosti upravo da se djeca od ranih dana upute prema sportu i odvrate od opasnosti i svijeta droge i kriminala. Sport je za to definitivno najbolji lijek i bez sumnje najdjelotvornija prevencija.

Sami uvjeti u kojima je organizirana Snježna kraljica i koji su bili sve samo ne jednostavni, pokazuju ostalim sportovima kako je - sve moguće. U budućnosti ćemo u Hrvatskoj možda gledati utrke Formule 1, izgraditi dostojne nogometne stadione na kojima će se odvijati finala europskih kupova, biti domaćinima reli i MotoGP utrka... Pitat ću vas: "Zašto ne?" Tko je prije desetak godina osim Ante Kostelića i Vedrana Pavleka sanjao o utrci Svjetskog kupa na Sljemenu?

No, možda svi navedeni argumenti ne vrijede ništa i možda je zagrebačka gospođa s početka teksta zaista u pravu. Zašto se toliko truditi i trsiti oko nečega što Hrvatskoj uistinu koristi? Možda je bolje da nas umjesto fantastično korektnih sljemenskih navijača, za koje malo tko propusti uputiti pohvalu i riječ oduševljenja, u svijetu predstavljaju huligani BBB-a, Torcide, Armade i ostalih nogometnih navijačkih skupina. Poznata je ona: "Dobar glas daleko se čuje, no loš - još dalje". Pošaljimo stoga navijače, i još im k tome platimo put, da kreiraju nered po Europi i startaju u demoliranje gradova po Austriji, Mađarskoj, Slovačkoj... Sljemenske navijače postavimo na margine zanimanja.

Svijet će tako zasigurno najbrže upoznati Hrvatsku, no, te će nas eskapade ipak i mnogo više koštati od Snježne kraljice. Loš glas nikako nije lako popraviti i promijeniti - znaju to najbolje svi oni koji su zbog nedjela svojih sugrađana, zemljaka i pripadnika iste frakcije stigmatizirani u pojedinim pokrajinama, regijama ili državama. Mislite se zaputiti u Žilinu? Pazite se da u lokalnim novinama ne osvanu naslovi tipa: "Oprez, dolaze Hrvati!"

Istina je da organizatori Snježne kraljice na skijaški spektakl troše puno previše novca. Rijetko će gdje u svijetu novinari, primjerice, baš sve dobiti besplatno - prijevoz, hranu i piće, internet; rijetko gdje VIP gosti ne plaćaju svoje ulaznice, rijetko gdje nudi se tako veliki nagradni fond. Na ugostiteljstvu i mnogim drugim detaljima definitivno se može "zaraditi", no tvrdnje i urlici kako je ovo natjecanje Zagrebu i Hrvatskoj nepotrebno potpuno su deplasirane.

Ako je Snježna kraljica uistinu "nepotrebna" zašto ju onda svake godine pohodi oko 30.000 ljudi? Nikada se nećemo usuglasiti oko sporta koji je za Hrvatsku "značajniji". Tako će se HNL održavati usprkos sve manjoj posjeti, te prilično uskoj kvaliteti, a klubovi će i dalje u svoj proračun od gradova dobivati novac za ostvarivanje svojih ciljeva. Hrvatske skijaške predstavnice i predstavnike proziva se zbog slabih rezultata i zaziva se "hrvatska skijaška heroina" Janica Kostelić, a nitko ne poziva NK Zadar, Croatiju Sesvete ili Inter Zaprešić da odstupi iz elitnog društva hrvatskih nogometaša - jer je davno nešto osvojio i njegovi nogometaši trenutačno ne znaju igrati nogomet.

Sukobi i različita mišljenja oko te teme nikada neće prestati, stoga predlažem jednostavno rješenje - ukinimo sva sportska natjecanja diljem Hrvatske i tako riješimo problem "značajnijeg sporta". Izvezimo sportaše izvan naših granica, prodajmo ih Katru, Uzbekistanu i Tadžikistanu koji bi, vjerujte, dali mnogo da imaju prigodu organizirati svjetska i europska rukometna prvenstva, europske kupove u odbojci, natjecanja u streljaštvu, Svjetski skijaški kup, ATP turnire...

Posvetimo se politici, odbacimo svako sportsko zbivanje u Lijepoj našoj - ovih dana i tako imamo prigode vidjeti svu raskoš te sfere društva.