Sretno Valentinovo

Ljubomora je gadna stvar, a još jedan dokaz tome je i reakcija Portsmoutha na prošlotjednu kolumnu, većinom posvećenu skandalu Johna Terryja. Odlučni da se takvo što ne ponovi, naši prijatelji s juga Engleske potrudili su se da u tjedan dana kreiraju dovoljno materijala za čitavo specijalno izdanje Engleskog pacijenta.

Specijalnog izdanja neće biti, ali to ne znači da ćete ostati uskraćeni za novosti o brodu koji uporno tone. Od ovoga tjedna taj će nezadrživi proces pokušati usporiti četvrti (!) ovosezonski vlasnik kluba, koji je u posjed Portsmoutha došao premda to nikada posebno nije ni želio.

Naime, poslovni čovjek iz Hong Konga Balram Chainrai preuzeo je 90 posto dionica Portsmoutha, i to zato što je prethodni vlasnik Ali Al Faraj zakasnio s isplatama zajma kojeg je uzeo od Chainraija. Smješnije bi valjda bilo jedino da ga je osvojio – na pokeru. Podsjeća me to na slučaj u kojemu je vjerovnik namiren isporukom nekoliko milijarda čačkalica za zube, s tom razlikom što s Portsmouthom ne možete očistiti ostatke ručka između 'dvojke' i 'trojke'.

Naravno, ta vijest ne bi bila posebno zanimljiva da nema svoj posebno zanimljivi dodatak. Teško je zaključiti zašto, ali Balram Chainrai uopće ne namjerava zadržati klub već ga planira prvom prilikom prodati petom (!) ovosezonskom vlasniku. Bit ću fer i istaknuti kako ga prije toga ipak namjerava stabilizirati, a pretpostavljam i spasiti od stečaja koji mu nemilosrdno prijeti.

Ove se sezone tako u Portsmouthu izjednačio broj vlasnika s brojem ukupno ostvarenih pobjeda, a ako ne žele da broj vlasnika uskoro preuzme vodstvo, igrači će morati dosta toga promijeniti. Primjerice, prestati postizati pogotke u pogrešnu mrežu.

Već sam o tome pisao u izvještaju utakmice, no svakako valja ponoviti da su Mornari proteklog vikenda postigli hat-trick u vlastitu mrežu i time olakšali posao Manchester Unitedu koji je, tek reda radi, dodao još dva pogotka. Da ne ispadne da nisu zaradili dnevnicu.

Glatkom pobjedom od 5:0 United je na 24 sata preuzeo i vrh ljestvice, a zanimljiv je statistički podatak da su u dosadašnjem tijeku sezone postigli 18 pogodaka više nego u istom razdoblju prošle sezone, kada su u svojim redovima imali Cristiana Ronalda i Carlosa Teveza. Štoviše, u čitavoj prošloj sezoni United je naslov prvaka osvojio sa 68 postignutih golova, a u 25 dosadašnjih kola postigao je samo sedam manje.

Kad vas već zamaram statistikom, reći ću da je Wayne Rooney prvi strijelac Manchester Uniteda (i prvenstva) s 21 pogotkom, no puno je interesantnije da su autogolovi drugi strijelac kluba s Old Trafforda. Čak osam pogodaka Unitedovi su protivnici utrpali u vlastitu mrežu, što bi Dimitra Berbatova trebalo natjerati da vrati barem dio novca od daleko preplaćenog transfera.

Dok pričam o preplaćenim akvizicijama pala mi je na pamet (i lakše me ozlijedila) jedna vijest koja mi je prošlog tjedna upala u oko (i također me lakše ozlijedila). Na aukciji u Londonu jedna je skulptura pod imenom "Čovjek koji hoda" prodana za rekordnih i nevjerojatnih 65 milijuna funti. Prethodni rekord s 32 milijuna funti držala je skulptura "Dimitar Berbatov, čovjek koji ne zabija", koja je s toga trona skinula dugogodišnji rekord Aston Ville i njene skulpture "Boško Balaban, čovjek koji stoji".

Za to vrijeme Unitedov glasni susjed City upisao je još jedan prvenstveni poraz, ovaj put od Hull Cityja, a usprkos tome Roberto Mancini zadržat će svoj posao. Sad se vi pitate o čemu ja tu pričam. Evo o čemu: Mancini je već sada, nakon samo deset utakmica na kormilu Cityja upisao tri poraza, dok je njegov prethodnik Mark Hughes ove sezone u 21 utakmici poražen samo dvaput, a glave mu je došao niz od sedam uzastopnih remija. U Cityju je očito dozvoljeno pobjeđivati i gubiti u neograničenim količinama, no neodlučeni ishodi priskrbit će vam radnu knjižicu.

S barem dva neodlučena ishoda zadovoljili bi se vlasnici Arsenala, no taj je klub u dva derbija upisao dva glatka poraza i pokazao da ne zna učiti iz svojih pogrešaka. Obrambene nevolje nakon Uniteda iskoristio je i Chelsea i još jednim protunapadom pokazao Topnicima da "tu nešto ne štima".

Nakon prošlotjednog poraza od Crvenih vragova očekivao sam da će Arsene Wenger na dopunskoj nastavi s temom "Kako se obraniti od protunapada" ostaviti Vermaelena, Clichyja, Songa, Gallasa i društvo, no to se nije dogodilo. Je li se što promijenilo u protekla tri dana, pokazat će nam treći uzastopni derbi, ovaj put između Liverpoola i Arsenala.

Podijelit ću s vama i jedan neuobičajen detalj, barem što se engleskih premierligaških stadiona tiče. Arsenalovi su navijači na Stamford Bridge uspjeli prokrijumčariti jednu baklju i zapaliti je za vrijeme utakmice. Incident je dočekan zvižducima većeg dijela publike, a bakljonosac će vjerojatno zapamtiti kada je posljednji put vidio nogometni stadion iznutra.

I na kraju, prije nego dovršim ovaj kao i obično dugačak uvodni dio, stižu i tjedne nagrade. Za pogodak kola je odgovoran Wiganov Francuz senegalskog porijekla Mohamed Diamé, koji je u susretu sa Sunderlandom postigao svoj premierligaški prvijenac. I to kakav!

Prema posljednjim informacijama vratar Sunderlanda Craig Gordon uspješno se oporavlja od prostrijelne rane nastale Diaméovim udarcem i trebao bi biti otpušten na kućno liječenje.

Za autogol tjedna bilo se teško odlučiti, budući da je u samo jednoj utakmici Portsmouth postigao tri, no na kraju je izbor pao na Marca Wilsona i njegovu bombu u mrežu Davida Jamesa. Bravo, Marc!

Na europskoj razini Marc ipak ne može dobiti nagradu za autogol tjedna, jer on pripada Pontusu Wernbloomu iz nizozemskog AZ-a. Što je točno htio kada je u čudu ostavio vlastitog vratara, ostat će zauvijek nepoznato.

Da im obojici bude lakše, iz naftalina sam izvukao autogol legende Arsenala Leeja Dixona, koji je 1991. godine u utakmici s Coventryjem na ovaj način iznenadio svog čuvara mreže.

Vratimo se mi, ipak, Portsmouthu

Sjećate li se kolumne u kojoj sam spomenuo premierligaškog menadžera koji je viđen kako ulazi u salon za masažu, odnosno bordel? Tada se sigurno sjećate da zbog britanskog zakona o privatnosti novinarima Suna nije bilo dozvoljeno objaviti njegovo ime, niti fotografije, što je pak uzrokovalo poplavu špekulacija na forumima, ali i u komentarima ispod spomenute kolumne.

Iako sam tada napisao: "Premda bi mi osobnu zadovoljštinu predstavljala vijest da je to Avram Grant, spominjanje multimilijunskih transfera i plaćanja igrača u potpunosti ga diskvalificira jer Portsmouth nit' kupuje, nit' plaća igrače", vjerovali ili ne, čovjek koji je bijeg od svakodnevice potražio u bordelu je upravo - Avram Grant!

Ohrabreni pobjedom dnevnika News of the World, koji je na sudu uspio isposlovati dozvolu objave Terryjeva skandala, isto su to učinili i odvjetnici Suna. Svijet je napokon mogao saznati ono što su urednici toga tabloida mjesec i pol dana teškoga srca držali u sebi. Da, Avram Grant, oženjeni otac dvoje djece, tugu zbog klupskog neuspjeha liječio je u "salonu za masažu".

Ako pak očekujete da će, kao u slučaju Johna Terryja, izbiti skandal te da će se Grantovo ime povlačiti po novinskim stupcima više tjedana, na to možete zaboraviti. Grantova je supruga Tzofit Grant mrtvo hladno novinarima izjavila da je iznenađuje što se čitavoj priči daje toliko pozornosti.

"Avram Grant je svoj čovjek i može činiti što mu je po volji", rekla je izraelska TV prezenterica. "Avram je na javnom mjestu usred bijela dana otišao na tajlandsku masažu. Mi smo poznati ljudi, ali i kao takvi imamo pravo činiti što hoćemo u svoje slobodno vrijeme."

"Da vam pravo kažem, ako Avram želi ići u bordel, to je njegovo pravo. Sa svojim tijelom može činiti što god hoće", dodala je Tzofit, a sada se popriličan postotak muškaraca vjerojatno pita gdje mogu nabaviti takvu suprugu. Njezino Valentinovo baš ništa ne može pokvariti.

Voli ga, ne voli ga...

Nije vojna tajna da Wayne Rooney mrzi Liverpool, sve što je obojeno u crvenu boju i sve što na sebi ima otisnutu ili prišivenu poznatu liverpoolsku pticu. Ništa čudno za igrača koji je ponikao u Evertonu, najvećem rivalu Redsa, no proteklih godina mogao se steći dojam da Unitedov napadač više ne voli ni klub koji ga je naučio igrati nogomet.

Sve takve priče Rooney je otklonio jednim potezom: kupnjom Evertonovog dresa svome tromjesečnom sinu Kaiju. "Volim Everton, odrastao sam navijajući za njih i uvijek želim da pobijede", rekao je najbolji strijelac prvenstva. "Naravno, morao sam promijeniti sredinu kako bih napredovao, ali još uvijek im želim samo pobjede i to se neće promijeniti."

Rooney je otkrio kako njegov sin nije jedini koji ima Evertonov dres: "Cijela moja obitelj navija za Everton i svi, uključujući i mog sina Kaija, imaju klupske dresove. Taj je klub još uvijek veliki dio moga života. Često sam u Liverpoolu u posjetu obitelji i većina navijača Evertona su pristojni prema meni, čak kažu da razumiju zašto sam otišao."

Kako onda objašnjava proslave pogodaka i pobjeda nad Evertonom te ljubljenje Unitedova grba pred tim istim navijačima? "Kada navijači koji su ti nekad skandirali sada pjevaju uvredljive pjesme, isprva se teško naviknuti. Znam da sam nekad, kada sam bio mlađi, pretjerano reagirao, no sada pokušavam ostati miran", izjavio je Rooney.

Još da dočekam dan kada će navijači Dinama Niki Kranjčaru reći: "Razumijemo zašto si otišao"…

Naramak brzopoteznih

Znam, znam, nisam originalan, ukrao sam podnaslov od legende Roberta Knjaza, no činio mi se najpraktičnijim za nekoliko brzopoteznih vijesti iz otočkog nogometa koje ne zaslužuju da o njima puno pričam, no ne zaslužuju da ih potpuno ignoriram. Jasno? Valjda.

Počet ću s Robbiejem Keaneom koji je ponovno promijenio sredinu i dres Tottenhama zamijenio Celticovim, barem do kraja sezone. Tom je prilikom, naravno, izjavio kako mu je to ostvarenje sna jer je za Celtic navijao od malih nogu, a premda sam i ja tu njegovu izjavu prenio u prošlotjednoj vijesti, u glavi mi je zvonilo da je to već jednom izjavio.

I bio sam u pravu. Prilikom potpisa ugovora s Liverpoolom, Keane je rekao: Navijač sam Liverpoola i dolazak u ovaj klub ostvarenje je mog životnog sna."

Za drugu priču pobrinuo se 18-godišnji igrač Aston Ville Nathan Baker, koji se trenutno nalazi na posudbi u Lincoln Cityju, gdje će vjerojatno i ostati nakon ove akrobacije. Naime, Baker je kao i svaki igrač Ville dobio određeni broj ulaznica za finale Carling kupa s Manchester Unitedom, no svoj je dio odlučio prodati preko Facebooka.

Ulaznice je nudio po cijeni od 200 funti, premda su ih svi igrači dobili uz strogu napomenu da su namijenjene isključivo obitelji i prijateljima. Klub je to saznao, uzeo mu ulaznice i zabranio i njemu odlazak na tu utakmicu, a Nathan se potom ispričao uz nadu da će jednoga dana igrati za prvu momčad Ville. Sretno!

Ulaznice za finale Carling kupa vjerojatno su rasprodane, dok sezonske ulaznice četvrtoligaša Northamptona nitko ne želi. Klub je stoga odlučio svakome tko svoju ulaznicu kupi do 5. ožujka pokloniti i sedam dana ljetovanja u Španjolskoj ili na Tenerifima. Gdje je tu računica, nije mi poznato, no ako hoćete sedam dana ljetovanja, kupite sezonsku ulaznicu Northamptona. Za 80 funti barem ćete se odmoriti, makar ne otišli na nijednu utakmicu.

Ponekad poželim da mi je u genima nešto više glazbenog talenta jer bih neke ideje često mogao pretočiti u kakav glazbeni broj, sličan ovome koji je pripremljen u čast Terryjevog preljuba. Uz ritam i tonove poznate skladbe Michaela Jacksona "Beat it", meni nepoznati autor priredio je pjesmicu "He Cheated", koja između ostalog sadrži i stihove: "He used to meet her at the Hilton Hotel, While Wayne was playing one-twos with Darius Vassell" (u slobodnom prijevodu, da zadržim rimu: "Povlačio se s njom Hilton Hotelom, dok je Wayne igrao dupli pas s Dariusom Vassellom").

Za razliku od pjesme koja je pun pogodak, epski promašaj s likom Johna Terryja napravila je online trgovina sportske opreme Onion Bag. Na naslovnici svoje web stranice objavili su posebnu ponudu za Valentinovo u kojoj glavnu ulogu igra nitko drugi nego John Terry. Ne vjerujete? Uvjerite se i sami, trebalo bi još uvijek biti na naslovnici. Ako i nije, eto vam dokaza:

Nisam baš siguran koliko žena ove godine upravo Terryja smatra zaštitnim znakom praznika zaljubljenih, odnosno "Kupidovim kapetanom", no možda se radi o obrnutoj psihologiji kakva se uči na studiju marketinga. Na koncu, i mene su natjerali da ih reklamiram.

A znate li zašto žene ne bi trebale donositi odluke u klubovima? "Sviđa mi se ideja da klub nazovemo West Ham Olympic", izjavila je potpredsjednica Čekićara Karren Brady, englesko utjelovljenje Franje Tuđmana i Zlatka Canjuge. Odluči li Karren ići do kraja s ovom sjajnom idejom, a njoj pridoda i obvezu da se West Ham Olympic uvijek piše ružičastim slovima, prognoziram epsku borbu za povratak imena West Ham United, koja će vjerojatno zasjeniti i onu maksimirsku.

Grijehe Karren Brady i ženskoga roda u nogometu pokušala je (i uspjela) iskupiti Abbey Clancy, zaručnica Tottenhamova nebodera Petera Croucha i jedna od Engleskih pacijentica. Clancy je našla svoje mjesto u posebnom "Swimsuit 2010" izdanju časopisa Sports Illustrated, samo što u ovom slučaju nema kupaćeg kostima, već strateške dijelove pokriva boja. Englezi bi rekli NSFW (Not Suitable For Work), a ja ću reći NPZP (Nije prikladno za posao), osim ako se i šefu sviđaju ovakve stvari.

Toliko od mene za ovaj tjedan, sretno vam Valentinovo i nadam se da ćete ga provesti bez iznenađenja poput onog Terryjevog. Čitamo se ponovno sljedeće srijede, osim ako smak svijeta odluči doći ranije.