Zatišje pred buru

Ako ste stari kao ja, onda ste upravo opisanu scenu vjerojatno vidjeli tisuću puta i sigurno se sjećate westerna, tog zaboravljenog filmskog žanra koji nas je nekoć, kao djecu, držao prikovane uz televizijske ekrane, baš kao što to danas čine utakmice engleske Premier lige.

Umjesto Waynea Rooneyja, gledali smo Johna Waynea, umjesto Clinta Dempseyja onog drugog, opasnijeg Clinta. Dijelite li moje mišljenje, tada je vikend iza nas poslužio kao ogledni primjer zatišja pred buru, minute prije podneva, trenutka u kojem se rađaju junaci.

Reći ćete: "O čemu ovaj priča, vratite nam naš novac, ta on ne zna da je odigrano nekoliko prvenstvenih utakmica i četvrtfinale FA kupa. Dolje Engleski pacijent, dajte nam Filipa Brkića i Branka Strupara!" Polako, prijatelji. Istina, nogomet na Otoku živio je i proteklog tjedna, no čitavog sam vikenda imao osjećaj da je sve što se događa tek uvod u posljednju četvrtinu nemilosrdnog nadmetanja u najjačoj i najatraktivnijoj ligi svijeta (ma koliko se moji kolege iz Primere ne slagali s tom činjenicom).

Obol takvom razmišljanju dali su i vodeći klubovi lige, pokupili bodove koje su morali pokupiti, netko lakše, netko teže i zapravo odgodili konačnu odluku za neki kasniji datum. Najgori je gost tako doputovao na travnjak Arsenala i popio tri pogotka, a mogao je četrdeset i osam da u napadu Topnika nije bilo Nicklasa Bendtnera.

Sjećate se tog kršnog danskog momka? To je čovjek koji je na početku sezone odlučio udvostručiti broj koji nosi na leđima i na svoj dres umjesto dvadesetšestice nalijepiti 52, a sve kako bi zabijao više pogodaka u ovoj sezoni. Koliko je u tome uspio, ostavit ću na procjenu vama, reći ću tek da bi se na stolu nekoga od premierligaških čelnika uskoro mogao naći zahtjev za dozvolu tiskanja troznamenkastih brojeva. U potpisu: "Srdačno vaš, Nicklas Bendtner, 007".

Toplo vam preporučam pogledati čitav sažetak utakmice kako biste u punoj mjeri doznali što je sve promašio nesretni napadač Topnika. Gledatelji na Emiratesu u drugom su poluvremenu s nevjericom odmahivali glavom, a sličnu je reakciju imao i sam Bendtner kada ga je Arsene Wenger napokon povukao na klupu.

Kako svi Bendtnerovi promašaji (zvuči kao dobar naslov za kolekciju DVD-a) ne bi bili uzaludni, planirao sam sve nagrade za promašaj kola nazvati njegovim imenom - The Bendtner Award ili Bendtnerova nagrada. Lukavi je Danac ipak namirisao moju namjeru i Portu zabio tri pogotka. Iskupljenje je kratkoga vijeka, Nicklase, pratit ću te ne zvao se ja Engleski pacijent!

Bez obzira na sinoćnji hat-trick, promašaje iz utakmice s Burnleyjem ne treba skrivati. Stoga, uživajte!

Kako je moguće, pitate se, da pored živog Frédérica Piquionnea nagradu za promašaj kola uopće razmišljam nazvati nekim drugim imenom? Štovano čitateljstvo, stvorio sam čudovište. Čovjek koji je zahvaljujući Engleskom pacijentu dobio medijsku pažnju kakvu nema ni u Francuskoj, pa čak ni u njegovoj rodnoj Novoj Kaledoniji, počeo je zabijati pogotke i pitanje je mogu li ga zaustaviti i moji zajedljivi komentari.

U samo tri minute zabio je dva pogotka (!) i odveo Portsmouth u polufinale, a mene ostavio pred odlukom trebam li mu se javno ispričati i kada. Tu sam odluku ipak odgodio za neki kasniji datum (znate, vrlo sam zaposlen, jednostavno nemam vremena!), a kako jedna lasta ne čini proljeće, tako ni dva-tri pogotka od Piquionnea neće načiniti Waynea Rooneyja. Nadam se. Za moje dobro.

Kad već pričam o najboljem strijelcu lige (Rooneyju, ljudi, Rooneyju… dajte se koncentrirajte), on je ovo kolo propustio zbog ozljede koljena i ostavio svoju momčad u problemima. Od posljednjih 25 pogodaka Manchester Uniteda, čovjek bez vrata je postigao čak 12, ali jedna je druga statistika ulijevala nadu Crvenim vragovima. Naime, posljednjih su osam utakmica bez Rooneyja – dobili.

Nakon što je prvi ovosezonski susret s Vukovima podigao puno prašine, aktualni prvak je znao da ga u Wolverhamptonu čeka težak posao. Naime, u prvoj je utakmici menadžer Wolvesa Mick McCarthy na travnjak poslao drugu momčad (koja je glatko izgubila), kako bi svoje najbolje igrače sačuvao za ogled s Burnleyjem (kojeg je dobio). Klub je kasnije od strane Premier lige kažnjen s 25.000 funti, pa su i zbog toga u ovoj utakmici htjeli štošta dokazati.

Branitelj naslova djelovao je bezopasnije nego inače i morao se dobro pomučiti ne bi li došao do već upisana tri boda. Po prvi put nakon 18 mjeseci (!) uspjeli su složiti obrambenu osovinu u sastavu Brown – Ferdinand – Vidić – Evra, a nakon punih pet mjeseci zajedno su kao stoperski par zaigrali Rio Ferdinand i Nemanja Vidić. Sjetimo se, upravo su njih dvojica, uz Edwina van der Sara najzaslužniji za Unitedov prošlosezonski rekordan niz bez primljenog pogotka.

Slavu zbog pobjedničkog pogotka, ali i sjajnog jubileja, na kraju je odnio Paul Scholes, kojemu je subotnji pogodak priskrbio propusnicu za famozni "Klub 100", u kojemu koktele ispija još 18 premierligaških legendi. Još veću težinu nosi činjenica da je, uz Ryana Giggsa i Franka Lamparda, Paul Scholes jedan od samo trojice veznih igrača u tom prestižnom društvu.

U čast čovjeka koji je do savršenstva doveo voleje s ruba kaznenog prostora i za kojega pogodak nije pogodak ukoliko ne provjeri rastezljivost mreže, evo i kratke video posvete. Još kad bi samo znao uklizavati...

Trenutak odluke

Nego, vratimo se mi na početak kolumne i na neizvjesnost o kojoj sam pričao, pa pogledajmo što nas to očekuje u sljedećih nekoliko tjedana i zašto smatram da nam slijedi jedna od najuzbudljivijih završnica premierligaške sezone. Kako su sve tri momčadi bodovno gotovo poravnate, očito je da će ključnu ulogu u završnici sezone odigrati raspored, a tu veliku prednost ima – Arsenal.

Topnici su, naime, ispucali sve utakmice s klubovima "velike četvorke", gotovo sve ih pogubili, a zatim se podigli iz pepela i ponovno kandidiraju za naslov. Njihov raspored jedan je od onih koji bi sigurno poželjeli i Carlo Ancelotti i Alex Ferguson, no to ne znači da je naslov već u rukama Arsenea Wengera.

Njegova je nesreća što vodi - Arsenal. Da, upravo tako. Na klupi je momčadi koja je u stanju pogubiti nekoliko ključnih utakmica, vratiti se u igru za naslov, ali isto tako potpuno neočekivano zakazati i prosuti krucijalne bodove. Arsenal je to dokazao nekoliko puta ove sezone i vjerojatno su i sami svjesni da će trofej za pobjednika Premier lige podići samo ako se riješe dječjih bolesti.

Na slične bolesti proteklih su godina bili imuni nogometaši Chelseaja i Manchester Uniteda, no niti oni ove sezone nisu nedodirljivi. Nekad je vrijedilo pravilo da s pet poraza nemaš što tražiti u utrci za naslov, a vodeći United sada ih ima šest, dočim je Chelsea pet puta napuštao travnjak pognute glave.

U ovom je trenutku gotovo nemoguće procijeniti tko će sezonu završiti na najvišem postolju. Što će odlučiti? Ozljede? U ovom trenutku sve tri momčadi imaju problema. Kontinuitet? Svi su kandidati već nekoliko puta posrnuli kada se to od njih najmanje očekivalo. Čovjek odluke? Didier Drogba, Wayne Rooney, Cesc Fabregas, svatko svojeg "konja" za utrku ima.

Raspored? Moguće.

Pogledajmo, dakle, zajedno kakav raspored očekuje svaku od tri vodeće momčadi lige u sljedećih šest utakmica. U tu sam svrhu načinio prekrasan grafički prikaz kakvog se ne bi posramili niti na Dnevniku nacionalne televizije. Klubovi s kojima Chelsea, Manchester United i Arsenal igraju kod kuće navedeni su velikim slovima.

Već je na prvi pogled lako zaključiti da daleko najteži raspored ima branitelj naslova Manchester United, premda četiri od šest utakmica igra pred svojim navijačima. Domaće utakmice s Liverpoolom, Chelseajem i Tottenhamom, te gostovanje kod Manchester Cityja jasan su razlog zbog kojeg je Alex Ferguson u finalu Carling kupa na klupi ostavio Waynea Rooneyja, kako bi svom napadaču dao barem malo toliko potrebnog odmora.

Nešto lakši, ali svejedno poprilično težak raspored je i pred Chelseajem, kojem slijedi gostovanje kod izravnog protukandidata za naslov, ali i put na White Hart Lane, no niti domaći ogled s Aston Villom ne spada u utakmice u kojima je već unaprijed poznat pobjednik.

Arsenal se, pak, riješio svih "velikih" utakmica i u sljedećih šest kola, s izuzetkom gostovanja na White Hart Laneu, mogao bi i morao iskoristiti svaki kiks svojih rivala. Susreti s kandidatima za ispadanje poput Hull Cityja, West Hama, Wolverhamptona i Wigana jednostavno su utakmice koje Topnici moraju dobiti žele li dokazati da ovaj put – misle ozbiljno.

U čitavoj priči zanimljivu bi ulogu mogao odigrati Tottenham, koji igra protiv sve trojice kandidata za naslov, pa bi Luka Modrić, Vedran Ćorluka i Niko Kranjčar mogli izravno utjecati na rasplet ove premierligaške sezone.

50 posto popusta

Treba vam novi automobil? Znam, recesija je, kriza, nitko ne kupuje automobile, no kada vam se Audi jednog nogometaša iz Premier lige nudi za gotovo 50 posto nižu cijenu, teško je odoljeti, zar ne? Dobro, odgovor na to pitanje je vjerojatno ne, ali nekako sam morao započeti ovu priču.

Veznjak Manchester Cityja Stephen Ireland ovoga je tjedna na prodaju stavio svoj 100.000 funti vrijedan Audi R8, i to za cijenu od tek 69.650 funti. Kakav je sad to popust od 50 posto i kakvu sam ja to matematiku učio u školi? Tajna je u dodatnih 25.000 funti koje je Ireland potrošio na promjenu boje automobila.

Naime, u travnju 2009. godine, kada još nije bilo Engleskog pacijenta, Ireland je sporni automobil kupio u crveno-bijeloj boji (vidi sliku). Nije ni slutio da će dolaskom na trening postati predmetom sprdnje svojih suigrača, koji su mu "živce popili" činjenicom da su crvena i bijela boje najvećeg Cityjeva rivala Manchester Uniteda.

Sirotom Irelandu nije preostalo ništa drugo nego da potroši dodatnih 25.000 funti na promjenu crvene boje u plavu. Obzirom na to koliko je potrošeno boje i kolika površina automobila je doista plava, moram se zapitati kuda je otišlo 25.000 funti, no kako Ireland istu svotu zaradi pojavom na treningu, pretpostavljam da se nije obraćao Potrošačkom kodu.

Sezonska ulaznica

Tisuće posjetitelja foruma "House of Fun", na kojem se okupljaju navijači Millwalla, proteklog je tjedna nasmijao čovjek pod nadimkom "StuWall", koji je po prvi put u svom navijačkom stažu nabavio Millwallovu sezonsku ulaznicu. Nažalost, čitav koncept sezonske ulaznice nije mu bio kristalno jasan, pa je svejedno otišao na blagajnu i pokušao kupiti ulaznicu za mjesto koje mu je već zajamčeno upravo tom istom sezonskom ulaznicom.

Naravno, na blagajni je dobio odgovor da ulaznicu ne može kupiti jer to sjedalo nije dostupno (točnije, mjesta kupljena sezonskim ulaznicama niti ne ulaze u računalo i ne mogu ni biti u prodaji), nakon čega je istresao dodatnih 25 funti kako bi kupio ulaznicu za posve drugi dio stadiona.

Na gore navedenom forumu potom je pokušao doći do odgovora na pitanje zašto je njegovo sjedalo prodano ako je vlasnik sezonske ulaznice, a svi pokušaji posjetitelja foruma da mu dokažu kako niti ne treba dolaziti na blagajnu već se samo pojaviti na svom već zakupljenom sjedalu - nisu urodili plodom.

Temu su na forumu već proglasili najboljom temom godine, prenesena je na desecima klupskih foruma i internetskih stranica diljem Engleske, a naivni "StuWall" tek je nakon desetak stranica uvjeravanja i objašnjavanja, kao i zaslužene sprdnje od strane drugih forumaša, shvatio da je ispao budala. Želite li se i sami uvjeriti u naivnost nesretnog navijača Millwalla, zaputite se na House of Fun i uživajte.

Sudačka nadoknada

Ušli smo u sudačku nadoknadu u kojoj sam vam, kao i uvijek, pripremio ponešto zabave na prvu loptu, a odmah na početku čeka nas naš stari znanac John Terry. Premda se čini da mu je Engleska oprostila preljub i skandal s djevojkom svoga bivšeg klupskog kolege, jedan se navijač engleske reprezentacije svejedno odlučio našaliti s bivšim kapetanom.

Prišao je Terryju dok je dijelio autograme i zatražio njegov potpis uz posvetu "Za Waynea, žao mi je". Terry se krenuo potpisivati i zatim shvatio da je predmet neslane šale te upitao drznika: "Jel' ti to mene zaje***aš?" Ipak je zadržao dostojanstvo, dovršio autogram i udaljio se prema reprezentativnom autobusu.

Evo i jedne snimke iz brdskoga nogometa. Za razliku od brdskog biciklizma gdje se natjecatelji nadmeću tko će prije uzbrdo, a zatim nizbrdo, kod brdskog nogometa gotovo uvijek se radi o utakmici dvaju potpuno nepoznatih klubova, snimanih kućnom video kamerom, a negdje u pozadini naziru se obrisi jednako nepoznatih brdskih i planinskih vrhova. Zajedničko svim takvim video snimkama je da su – smiješni.

S brdskog nogometa selimo se u englesku drugu ligu, gdje je nekadašnji (a vjerojatno i budući) premierligaš Newcastle sa šest golova napunio mrežu Barnsleyja, a Jonas Gutierrez je svoj pogodak proslavio navlačenjem Spidermanove maske.

Napadač Sunderlanda Frazier Campbell dugo je čekao na svoj premierligaški prvijenac, a kada ga je napokon postigao odlučio je proslaviti tako da svoju nogu zabije u reklamu pored travnjaka. Sjećam se da je na sličan način 1997. godine Cvitanovićev pogodak Newcastleu slavio Edin Mujčin... ah, to su bila vremena.

Ako pozorno pratite englesku Premier ligu na Sportnetu, tada ste vjerojatno pročitali izvještaj kup utakmice između Portsmoutha i Birminghama, u kojem sam napomenuo kako su nogometne glavešine odlučile kako tehnologiji u nogometu definitivno nema mjesta.

"Odlučili smo potencijalnoj uporabi tehnologije u nogometu stati na kraj", rekao je glavni tajnik Fife Jerome Valcke. "Prije dvije godine odgodili smo odluku, a sada smo je definitivno donijeli. Tehnologija neće ući u nogomet, velika većina članova Odbora međunarodnih nogometnih saveza poslala je jasnu poruku da u igri u kojoj glavne uloge igraju ljudi – igrači i suci – tehnologiji ne smije biti mjesta. Ostavimo nogomet onakvim kakav jest."

Kakav je to točno nogomet vidjeli smo istoga poslijepodneva kada je spomenuti Odbor svojom odlukom zapanjio menadžere i igrače u Premier ligi. U gore navedenom četvrtfinalnom susretu FA kupa, gosti su postigli potpuno regularan gol, lopta je svojim cijelim obujmom prešla gol liniju, no pomoćni i glavni sudac to nisu vidjeli.

To je samo posljednji u nizu primjera koji u potpunosti pobija svaki argument kojeg pisci nogometnih pravila mogu izmisliti u ovoj raspravi. "Ostavimo nogomet onakvim kakav jest" nevjerojatna je i teško shvatljiva odluka u vrijeme kada velik broj sportova prihvaća tehnologiju kao logičan korak naprijed.

Dokaz da sam čak i ja, premda star i oronuo, prihvatio tehnologiju kao logičan korak naprijed je i Facebook stranica Engleskog pacijenta, koja iz dana u dan bilježi rast broja obožavatelja, koji kroz cijeli tjedan zajedno sa svojim omiljenim kolumnistom prate zbivanja u engleskom nogometu.

Ako još uvijek niste postali fan, krajnje je vrijeme da to učinite, a svi vi koji ste to već odavno učinili sada možete pomoći širenju glasa o najboljoj svjetskoj kolumni. Kako? Lako! Svim svojim prijateljima koji vole sport i nogomet uputite pozivnicu neka nam se pridruže. Nekoliko njih vjerojatno ćete zauvijek izgubiti, no to je cijena koju valja platiti za privilegiju praćenja Engleskog pacijenta.