Plan savršen, izvedba zakazala

Kao što naslov kaže, Real Madrid je imao savršen plan za osvajanje Lige prvaka. Naime, izborili su se za finale ovogodišnjeg natjecanja najboljih europskih klubova na svojem stadionu, Florentino Perez dao je što svoje što tuđe milijune i kupio, barem kako je on mislio, najbolje svjetske nogometaše i sve je bilo spremno za povratak "galacticosa", a kad ono - plan se nije svidio Lyonu i Real je šesti put zaredom natjecanje u Ligi prvaka završio na početku ožujka.

Pogrešna politika?

Zašto Real još jednom nije uspio doći u završnicu? Teško je reći, no vrijedi pokušati. Naime, iako nije najbolja paralela jer Chelsea, po povijesti i značaju u svijetu te nogometnim uspjesima, nije niti blizu Real Madrida, svakako je dobra jer vrlo jasno pokazuje različita razmišljanja. Kada je Roman Abramovič kupio Chelsea prvo je pogledao tko je zaslužan za činjenicu što je Manchester United godinama u samom vrhu po zaradi i rezultatima te zaključio kako je odgovor - Peter Kenyon. Izvršni direktor Vragova tako je prešao u London i primio se teškog posla jer je s (praktički) neograničenim novcem trebao napraviti - veliku momčad.

Kao što smo saznali iz brojnih primjera kasnije, to nije tako lagan zadatak kao što se čini. Kenyon nije kupio najveće zvijezde, što su redovito napadači, već su na Stamford Bridge došli Joe Cole, Claude Makelele, Hernan Crespo, Geremi, Damien Duff da bi godinu kasnije došli Didier Drogba, Ricardo Carvalho, Paulo Ferreira, Arjen Robben, Petr Cech, Tiago, Alex i, naravno, Jose Mourinho. Na zdrave temelje kasnije je trebala samo nadogradnja pa su tako došli Essien pa Ashley Cole i Ballack te je tako stvorena sjajna momčad. Naravno, bilo je i (skupih) promašaja kao recimo Juan Veron, inače Kenyonova "tiha patnja", no jasan je profil igrača koji su dolazili u London; pravi i čvrsti igrači, a ne "manekeni".

Naravno, Real Madrid je ipak nešto posebno i Perez bi se mogao "pozdraviti" s novim mandatom da kupi pola Porta i "nekog napadača Marseillea", no pitanje je koliko je ovakva politika transfera koju vodi Perez uspješna. Predsjednik Reala vodio se jednostavnom logikom: "kupit ćemo sve najbolje i - biti najbolji"; nema što - ima smisla, ali u stvarnosti to i nije baš tako. Perez je u Madrid doveo, kako se tada činilo, najboljeg napadača na svijetu Cristiana Ronalda, dodao mu je polušpicu Milana Kaku, iza njih kupio najboljeg zadnjeg veznog kojeg je mogao Xabi Alonsa te još dodao Karima Benzemu - neka se nađe. Kada su njima još dodani mladi Ezequiel Garay i Raul Albiol nitko nije govorio kako ta dva stopera, koliko god imali potencijal biti sjajni, ne mogu sami držati obranu Reala, a takvi trebaju jer većina momčadi - igra samo prema naprijed.

Lako je "sada biti pametan", no nakon novog posrtaja u Ligi prvaka svakome se čini kako bi Realu bilo bolje da su kupili jednog pravog braniča, Vidića, Colea ili kada su već išli na "najveće" onda Terryja, umjesto silnih napadača jer nogomet se igra u dva smjera. Nije uopće sporno kako bi vjerojatno svaki klub na svijetu kupio iste igrače da im se pružila prilika kao Realu, no također je neosporno kako je to, očito, pogrešno.

Pellegrini - pravo rješenje?

Kada je cijela momčad složena, barem onako kako su to zamislili u Madridu, težak posao povjeren je Manuelu Pellegriniju, dotadašnjem treneru Villarreala s kojim je imao sjajne rezultate. Naravno, potpuno je drukčije voditi veliki klub u kojem sama pobjeda nije dosta ili pak mali kada gotovo u svaku utakmicu ulaziš tako da ni poraz nije ništa strašno. 56-godišnji Čileanac sigurno je dobar trener, no pitanje je li dovoljno dobar i sve je izglednije kako on neće biti osoba koja će voditi Real u novi pohod na Ligu prvaka; čak i ako osvoji Primeru.

Nakon ispadanja iz Lige prvaka mediji će "uništiti" Čileanca i napasti Pereza i njegovu politiku iako su na početku sezone bili oduševljeni. Zapravo, više - manje isto se već događa uoči novog prijelaznog roka u kojem je Franck Ribery sve bliži Madridu dok se braniči ili vezni - ne spominju; barem ne oni kvalitete dostojne Real Madrida.

Kuglice im bile naklonjene

Juventus 2005., Arsenal 2006., Bayern 2007., Roma 2008., Liverpool 2009. i Lyon 2010. momčadi su koje su izbacile Real iz Lige prvaka, a osim Arsenala koji je poražen tek u finalu - nitko od ovih momčadi nije bio ozbiljan kandidat za naslov pa tako u Madridu ne mogu reći kako nisu imali sreće sa ždrijebom već se radi o nedostatku kvalitete. Činilo se kako će ove godine, ako ne na samom vrhu, barem biti blizu, no zapeli su već na prvom pravom ispitu i ispali od čvrste momčadi koja zna igrati nogomet; u obrani i napadu.

Kako bi se tek Real "proveo" protiv Manchestera ili Chelseaja - bolje da nisu saznali. Tražit će se od Pereza korjenite promjene što samo govori kako ovogodišnja momčad koja je skupo sastavljena - nije rađena po "Chelseajevom teoremu" odnosno dugoročno. Nažalost po navijače Reala, tako to ide: the bigger they are, the harder they fall...