Jurčić: "U Splitu igramo protiv 11 igrača"

Od Dinama se očekuje puno toga: uigravanje za Europu, osvajanje trofeja i sve to uz lijepu igru - je li to moguće?

Nemojmo zaboraviti i odgajanje mladih igrača te pružanje prilike starijima za još neki transfer... Nije zgodno stalno raditi pod pritiskom jer uvijek čovjek voli dobiti pohvalu za svoj rad. Možemo mi glumiti da smo neosjetljivi na što se piše, ali nažalost - većina našeg društva funkcionira na temelju ono što pročita. Mi na utakmici imamo 500 ili 1.500 ljudi s time da većina koja dođe već zna kako će se ponašati prema kojem igraču, a sve to na osnovu informacija koje im se serviraju. U medijima se potencira sve negativno i teško je tako raditi. Osobno sam se pokušao izolirati jer kada bih čitao sve što piše u pitanje bi došlo moje rasuđivanje što nikako ne želim i što bi bila najveća tragedija. Imam svoj mir, svoje oči i suradnike.

Moderan nogomet se igra preko krila. S jednim ili neke momčadi s dva napadača, no bokovi i krila su okosnica igre.

Ja obožavam sustav 4-2-3-1 i tako sam počeo igrati, ali očito sam i ja pao pod utjecaj (smijeh, nap.a.) kada su mi napisali da je to defenzivno jer igram s jednim napadačem, počnu galamiti s tribina "zašto igramo s jednim napadačem?" i to je to. Naravno, priča o sustavima i taktikama se može razviti tek kada vidite s kakvim profilom igrača raspolažete. Znam ja koji su naši problemi i već sam u Turskoj pokušao igrati što više preko krila. Recimo, kada sam došao u Slaven bila je smjena generacija pa su mi u klubu rekli da dovedem pet-šest igrača po želji, igrali smo preko bokova i osvojili drugo mjesto što je najbolji rezultat u povijesti kluba. Isto sam htio igrati u Dinamu, ali moramo igrati prema profilu igrača, a Dinamo nema profil za igru preko krila. Protiv Intera smo pokazali neke naznake "duplih bokova" što vježbamo i što bih ja želio, ali obzirom na igrače - to ćemo teško dobiti. To su procesi koji dugo traju i na temelju kojih se selekcioniraju igrači. Priključio sam Vrsaljka i Antolića, guram Ibaneza i Tomečaka te postoji naznaka i baza da bi Dinamo u budućnosti mogao igrati preko bokova, ali ne s ovima koji sada igraju.

To je jedan od problema veznog reda Dinama - Sammir, Badelj i Morales su vrlo slični igrači.

Oni jesu jako slični, ali predstavljaju našu kvalitetu te rade razliku i najbolji su nam igrači. Moraju igrati? Ne mora nitko igrati i ja se uvijek ljutim na ove mlađe kada netko od Sammira, Badelja ili Moralesa zakaže jer mi mlađi nisu dali razlog da se primim za njih. Mi imamo način igranja, a naš je problem što kada imate slične igrače - postanete jednostrani. Naravno da nas protivnici gledaju i snimaju te se prema tome prilagođavaju pa tako u zadnje vrijeme svi stave libera, dva zadnja vezna i zgusnu sredinu što je našom igrom teško probiti. Ja to sve vidim i pokušavam u procesu treninga dobiti tu igru preko krila što je jako teško kada su igrači formirani, ali barem malo da promijene navike dobili bismo širinu i raznovrsnost.

Baš se igrom preko krila najlakše probijaju bunkeri s kojima se Dinamo susreće iz vikenda u vikend.

To je stvar nogometne škole, a ona Dinama njeguje kratki pas, igru kroz sredinu i slično pa je tako teško napraviti onda promjene u seniorima. Recimo, imam video 50 treninga Arsenala i točno se vidi da je sve ciljano: nema centaršuta i nema udarca van 16 metara; tako dobijete igrače koji dođu u prvu momčad i već znaju što im je činiti, znaju kako se igra i samo se uklope jer seniorski sastav igra isto. Dinamova škola se također temelji na kratkom pasu i tehničkim stvarima, a i kad bismo dobili bokove dolazi do drugog problema - napadači. Naša škola ne odgaja napadače da napadaju skok tako da i kada bismo dobili duple bokove - naš centaršut nije opasan.

Jedan od tih napadača, Andrej Kramarić, nedavno se požalio kako mu je pritisak kada uđe jer dobiva malo prilika.

Bit će minuta, dečko ima 18 godina. Samo da kažem dežurnim dušebrižnicima kako ja volim Kramarića puno više od njih i on će doći; samo polako. To što ja kažem Antoliću, Vrsaljku, Tomečaku i njemu - meni moj trener nikada nije rekao. Kažem mu da igra utakmicu i da može napraviti 1.000 pogrešaka i biti najgori na terenu, ali samo da se mora zalagati i da će nakon utakmice njegov status u momčadi biti isti - meni tako nešto nitko nije rekao s 18, 19 ili 30 godina. Uvijek je bilo - ako odigraš dobro ćeš igrati, ako ne na klupu. Oni imaju maksimalnu podršku i nemaju razloga osjećati se pod pritiskom jer ga nemaju; barem ne s moje strane. To su talentirani i pametni momci koji većinu svoje energije trebaju potrošiti na trening i napredak, a utakmice doživljavati kao mjesto gdje će rad s treninga pretvarati u nešto konkretno. Naravno da bi bilo više golova i asistencija da se igra više, ali to ne mijenja moju percepciju o nikome.

Među te mlađe svakako spada i Luis Ibanez koji iz dana u dan napreduje, a nas je zanimalo vidi li ga trener kao beka ili kao krilo?

Napravio je veliki iskorak, ali on je svojom staturom odnosno visinom hendikepiran i tu će možda imati problema, naravno ja sada pričam o Ligi prvaka i vrhunskom nivou. Cufre mu puno pomaže i taktički je Ibanez jako napredovao, a što se tiče pozicije - mislim da je Lucho jači kada dolazi; onako u punom trku, ubacuje se iza leđa i ima moć. Ako nastavi ovako rasti u taktičkom smislu onda svakako može egzistirati u vrhunskom nogometu.

Cufre, Kovač, Bišćan i Butina svojim iskustvom sjajno vode mladiće Dinama, no pitanje jest - dokad?

Što se tiče ostanka Roberta Kovača i Tomislava Butine - to je najprije njihova odluka. Golmani dulje traju pa je golmanima uvijek lakše dok se stoperi u procesu treninga i utakmica više troše, no odluka je isključivo njihova. Mišljenje kluba jest da će oni sami donijeti odluku; radi se o korektnim igračima koji uvijek odrađuju posao maksimalno i pomažu u radu s mladim igračima. Oni više nisu igrači koji mogu misliti samo na sebe već moraju voditi i ostale. Strašne su stvari za mlade igrače kada vas ima tko voditi; ako netko od mladih hoće napredovati samo treba gledati i učiti od procesa treninga do procesa igre jer stvarno imaju od koga.

Svakako spadam među one koji smatraju kako je Sammir odličan igrač, no velik je broj onih koji smatraju suprotno. Što mislite zašto je to tako?

On je već sada veliki igrač, no Sammir ima problem, a to je brazilski problem - ne shvaća nogomet kao posao. Svaka tri dana se igra utakmica, 24 sata se mora raditi i svi koji ga tako ne shvate imaju problema, no njegovo nogometno znanje nije upitno. Ako nogomet shvati kao posao i težak rad - može ostvariti nogometno znanje koje ima: on je fenomenalan tehničar, ima najjači duel u klubu te najbolji start u prvih par koraka i stvarno se radi o velikom igraču. Protiv Intera sam ga izvadio iz igre kako bi dobio zasluženi pljesak jer puno je previše neopravdanih zvižduka na njegov račun. Meni je u cilju da Sammir bude što bolji jer ga jako volim i koristim svaki trenutak da podignem njegovo samopouzdanje.

Mislite li da je zagrebačka publika vrlo nepravedna prema njemu jer se radi o strancu?

Nije to zato, barem ja mislim. On ima takav stil koji u određenom trenutku može iritirati; nije ni prvi ni zadnji Brazilac s tim problemom. To je takav mentalitet i to možda nekad iritira ljude, ali Sammir je stvarno odličan igrač. Ljudi dođu u Maksimir, a već otprije znaju kako će se ponašati prema igraču što nije u redu.

Idemo malo na big picture. Rubin je dva puta dobio Barcelonu, Lyon izbacio Real, a Salzburg s kojim je Dinamo dva puta igrao u egalu imao sve pobjede u skupini Europske lige. Čini li vam se kako se razlike u nogometu sve više smanjuju?

Istina, sve je to tu negdje, ali događa se ono što nikako ne bih želio - novac stvara razliku. Vi sada znate tko može igrati Ligu prvaka: klubovi koji ulaze u transfere veće od pet milijuna eura, puste još neki klub s istoka, neki Debrecen i to je tako; tako se profiliralo. Ja sam siguran da smo mi, ako izbacite Suareza, puno bolja ekipa od Ajaxa. Međutim, oni ga imaju, platili su ga desetak milijuna i sad ga prodaju za još više. Čak i na visokom nivou, oni najskuplji čine razliku: sve je to super, Real ovakav i onakav, ali na koncu čovjek od 100 milijuna eura zabija i donosi bodove. Klubovi strahovito puno ulažu, u Europi se dijeli velik novac i zna se kome ide. Može se zalomiti, ali ne za stalno.

Vratili smo se na Salzburg gdje je Dinamo "po tiho" oštećen.

Tu je odlučivala jedna lopta, mi pogodili stativu oni zabili i tako je to. Opet, sve se to kontrolira. Utakmica u Salzburgu je prekinuta dvije minute prije kraja jer su sudac i naš igrač pogođeni bocom, a nigdje nije zapisano da se to dogodilo. Delegat niti jednom riječi nije to spomenuo, a u tom prekidu je isključen naš igrač koji nije igrao u uzvratu; i to Mandžukić. Rečeno nam je nakon utakmice na konferenciji da je ista završena regularno, a suci su rekli na sastanku rekli da je prekinuta. To kako svi imaju isti status su priče za malu djecu. Uostalom, sjećam se ja kada smo igrali protiv Newcastlea pa je bilo jasno da mi tu ne možemo proći isto kako nam je bilo jasno da godinu dana kasnije Mađari ne mogu proći nas. Iznenađenja se događaju, ali vrlo rijetko i sve manje. Prevelik je to novac u pitanju da bi išao "u nepoznato".

Tko će biti prvak svijeta? Netko od standardnih favorita, napokon Afrikanac ili netko treći?

Možda napokon Španjolci, ali iskreno ja u to sumnjam. Bili su prvaci Europe, ali mislim da ne mogu biti i prvaci svijeta. Brazil, Argentina i uvijek na turnirima opasni Italija i Njemačka; mislim da su, uz Španjolsku, to favoriti. Argentina ima problem jer imaju brojne zvijezde, ali ne i takvu momčad, no složit će se. Afrikanci? Imaju zvijezde, ali mislim da nemaju taktičku disciplinu jer kada nalete na Talijane - ispast će na penale. U svakom slučaju, sumnjam da će biti velikih iznenađenja i mislim da će netko od favorita uzeti naslov.

Bio je to ujedno i kraj ugodnog druženja s trenerom Dinama koji svoj entuzijazam i želju za radom i napretkom pokazuje svaki dan. Iako se njegov rad u nekim medijima te kroz iste i društvu nažalost ne cijeni i(li) prati koliko bi trebao, svakako je bitnije što igrači i Uprava kluba misle o planu koji Jurčić ima. A vjerujte, Jurčić je tip čovjeka koji uvijek ima plan i malo toga radi slučajno.