Srebro zlatnog sjaja

Vjerovali su Šibenčani da mogu do trofeja, da mogu nadoknaditi zaostatak iz Splita, premda bi im zadatak bio puno lakši da nisu na Poljudu primili gol na samom kraju utakmice. A u uzvratnom susretu, pred svojim navijačima, očito su bili pomalo impresionirali na početku utakmice, nije bilo karakteristične šibenske igre i Splićani su to kaznili. Iskoristili su grešku domaćina iz svog prvog udarca, i jedinog ozbiljnijeg u prvom poluvremenu, došli su do prednosti koja ih je dovela pred ostvarenje cilja. A iskustvo gostiju iza kojih je puno više jačih utakmica bilo je vidljivo u tom početnom dijelu utakmice.

No, samo minutu nakon pogotka Modri su mogli izjednačiti, ali Zec nije bio precizan. Najbolji šibenski strijelac propustio je realizirati još tri odlične prilike svoje momčadi, jednu stopostotnu promašio je i Dajić, obranom slobodnjaka Bačeliću-Grgiću istaknuo se i Subašić. Toliko izglednih prilika ne smije se promašiti u ovako važnim utakmicama, a Šibenčani, nažalost, jesu. Hajduk je dokazao da je veliki klub i činjenicom da je i najmanju priliku koja im se ukazala pretvorio u pogodak, a Šibenik, bez iskustva u ovakvim utakmicama, niti iz pet pokušaja nije pronašao pravi put do mreže.

Osim što će razloge poraza morati tražiti u svojoj igri, neefikasnosti, neiskustvu, ali i prorijeđenom igračkom kadru (prije svega), Karačićeva momčad, s pravom, ima štošta prigovoriti i sudačkoj trojci. Već prva minuta utakmice donijela je situaciju koja je jasno pokazala tko je tko, koja je razliku između ova dva kluba. Lakat Ibričića u lice Bačelića-Grgića riječki sudac Domagoj Vučkov nije kaznio, iako je za to trebao pokazati minimalno žuti karton, a bez ustezanja mogao je izvaditi i crveni kao što je to uradio njegov inozemni kolega u polufinalu Lige prvaka.

Nije to bila jedina situacija u kojoj su domaćini imali razloga za prigovaranje sucima. Obećavajuća akcija u 83. minuti, koja je rezultirala i pogotkom Zeca, doduše nakon što je sudac već prekinuo igru, prekinuta je zbog zaleđa koje je samo pomoćnik Novosel vidio. I nekoliko minuta kasnije pad Zeca u kaznenom prostoru sudac nije vidio kao prekršaj za najstrožu kaznu. Da je Šibenik u tom razdoblju postigao gol, sa sudačkom nadoknadom ostalo bi još desetak minuta do kraja utakmice, situacija bi ponovno bila potpuno otvorena, jer eventualni drugi gol za domaće značio bi i jedanaesterce.

Prije tih situacija u kojima je domaćin oštećen Šibenčani su pokušavali doći do gola, ali izrazitih prilika kao u prvom dijelu nisu imali. Jesu zato gosti, ali tri je puta maestralnim reakcijama svoja vrata od novog pogotka sačuvao raspoloženi Goran Blažević. I kad je sve već bilo jasno, u sudačkoj nadoknadi, Hajduk je potvrdio svoju pobjedu i trofej nakon pet godina.

Da je Šibenik oštećen već je postalo uobičajeno, pa tako ni ova sezona, nažalost, nije iznimka. Ali niti sudačke pogreške nisu isključivi krivci što je trofej zaobišao Šibenik. Razloge treba tražiti i u problemu neefikasnosti na domaćem terenu, izostanku važnih igrača kao što su Alispahić i Jurčević, mladoj i neiskusnoj momčadi u ovakvim utakmicama, te izostanku sreće koja je jesenas bila uz Šibenčane, a ovog ih je proljeća napustila.

Unatoč porazu u finalnoj utakmici, Šibenčani zaslužuju sve pohvale za ovosezonske igre. Finale Kupa najveći je klupski uspjeh, pa stoga stručni stožer i svi igrači zaslužuju sve čestitke i priznanja, učinili su Šibenčane ponosnima i omogućili im da budu svjedoci ispisivanju jedne od najuspješnijih stranica sportske povijesti Krešimirova grada. Srebrne medalje koje su osvojili zato sjaje zlatnim sjajem. Još samo da osiguraju i plasman u Europsku ligu. Bila bi to kruna zaista nezaboravne sezone.