Ponos i nada Jenkija

1999. godine, 17-godišnji Landon Donovan prvi je put privukao pažnju na Svjetskom U-17 prvenstvu, gdje je proglašen najboljim igračem. Da se iza brda valja nešto veliko, 2000. je prepoznao i Bruce Arena, koji mu je u listopadu pružio priliku protiv Meksika. Isplatilo se: Donovan je pogodio već u debiju.

U Japanu i Južnoj Koreji dvije godine poslije već je bio najbolji američki igrač, predvodeći s dva pogotka reprezentaciju do četvrtfinala, a proglašen je i najboljim mladim igračem turnira.

Iako sa svoja 173 centimetra i nije zastrašujuća pojava, Donovan je iznimno polivalentan te može pokriti pozicije napadača, krila i polušpice. Sa 42 pogotka prvi je strijelac reprezentacije, što može zahvaliti i izvanrednoj brzini, izdržljivosti i preciznosti, čak i pri pogocima glavom. Povrh svega, izvodi gotovo sve prekide.

Jedna od polušaljivih priča vezanih za kapetana La Galaxyja govori o njegovoj "blokadi" kad je riječ o Njemačkoj. Naime, profesionalnu je igračku karijeru započeo u Bayeru, ali se nezadovoljan ubrzo vratio u MLS. Slično je završila i epizoda s posudbom u Bayern. Da mu njemačko tlo nimalo ne odgovara, govori i podbačaj SAD-a na prethodnoj svjetskoj smotri u toj zemlji, kad se indisponirani Donovan utopio u sivilo momčadi koja je ispala već u grupnoj fazi.

Međutim, čini se kako mu u Africi ide puno bolje: na prošlogodišnjem Kupu konfederacija Donovan je bio ključna karika u "buđenju iz mrtvih" SAD-a, koji je nakon s(p)retnog prolaza skupine dobio dotad nepobjedive Španjolce i u finalu "na konopcima" držao Brazil, koji je ipak uspio okrenuti s 0:2 na 3:2.

Bob Bradley u rukama ima potencijalnu senzaciju predstojećeg južnoafričkog turnira. SAD je pokazao kako može i s najvećima, a kako će sve zajedno izgledati protiv Engleske, Slovenije i Alžira ponajviše će ovisiti upravo o raspoloženju njegova prvog aduta.