HNL kao Eurosong

Dočekali smo i to - nakon 29 kola i isto toliko Bockanja došao je red na zadnje. Nogometaši (ni)su odradili svoje, ovisi kako koji, pa je još samo ostalo staviti "točku na i" i napisati posljednju kolumnu. Dakako, još se moraju u uredima riješiti neke sitnice tipa "tko ide u Europu?", "tko ispada iz lige?", "tko ulazi?", "koliko ćemo klubova gledati sljedeće sezone?" i slično, ali to je manje bitno.

Dok sam pisao prošlu kolumnu bacio sam pogled na parove posljednjeg kola i zaključio kako će svi, naravno oni kojima treba, u zadnjem kolu dobiti; osim Zadra i Zagreba i to iz vrlo jednostavnog razloga - oni igraju međusobno pa je, čak i u HNL-u, nemoguće da i jedni i drugi dobiju. Par dana poslije došao je i taj četvrtak na red i - tako i bude. Varteks je dobio u Koprivnici, Istra Rijeku, a Inter Lokose - šokantno. Gledajući te utakmice zaključio sam da je naša liga zapravo jako slična Eurosongu.

Naime, smiješno mi je gledati svake godine to natjecanje kako bih ponovio zemljopis odnosno utvrdio koja država s kojom graniči. "10 points from Ukraine goes to Russia", "10 points from Russia goes to Ukraine", "10 points from Spain goes to Portugal" odnosno "10 points from Portugal goes to Spain". I tako svake godine bez obzira na pjesmu, a isti princip bodovanja preveden na "HNL-ovski" glasio bi ovako: "3 points from Koprivnica goes to Varaždin", "3 points from Rijeka goes to Pula" i "3 points from Zagreb goes to Zaprešić".

Opet, što bi Dinamo dao da napokon čuje "3 points from ______ goes to Maksimir". Prvaci su uspjeli odigrati i petu utakmicu bez pobjede, a u kakvoj su trenutno formi igrači Dinama i koliko je dobra atmosfera oko kluba najbolji pokazuje slika. Slika govori tisuću riječi, a dovoljan je samo jedna pogled na sablasno prazan stadion u Maksimiru i sve je jasno. Što sve ne valja? Ma ljudi moji - sve. Stadion, navijači, igra, gledatelji, mediji, kiša, plaće igrača, Uprava kluba, plaće u Hrvatskoj, trener, odnosi kluba prema medijima i tako u nedogled; sve to, više ili manje, nije dobro i treba mijenjati odnosno doraditi, krenuti ispočetka ili tko zna što. S druge pak strane cijelu sezonu se priča o Karlovcu kao pozitivnom primjeru kluba koji s malo novca radi dobre rezultate da onda trener Igor Pamić ne bi došao na posljednju utakmicu jer je "malo popio", a igrači nisu dobili plaću od siječnja.

Dinamov prazan stadion, kašnjenje plaća u Šibeniku/Karlovcu/Osijeku, ne dobivanje licence Varteksa jer na svim računima brojke počinju sa minusom, igrači Hajduka koji skupa sa izlaskom sunca trče i rade krugove jer ne žele smanjiti ugovor i brojni drugi problemi klubova koji jednostavno ne mogu preživjeti su realnost i onda dođe gospođa Ivančica Sudac i mrtvo-hladno počne govoriti pojmove kao da nikad u životu nije nogom kročila na nogometni stadion u Hrvatskoj. "Transparentno poslovanje, poštivanje svih tekućih obveza, uređena infrastruktura, omogućen rad školama za mlade igrače, podmirenje dugovanja, ispunjenje porezne obveze, sposobne i odgovorne uprave koje isto tako vode poslovanje kluba" i slično samo su neki od pojmova koje je iznijela dotična gospođa. Kada malo bolje pogledam što je sve tu nabrojano više ne razmišljam "kako je moguće da Varteks nema licencu?" već - "kako je moguće da je itko ima?"

Vratimo se mi na utakmice posljednjeg kola. Kao što sam rekao, šokantno je recimo Inter dobio Lokomotivu. Znači akcija glasi ovako: "Sivonjić ide sam prema Kelavi i zabija za vodstvo." Recimo da ste prije šest mjeseci otišli iz Hrvatske ne bi imali neke šanse pogoditi tko igra i - tko tu sada vodi. Varteks je pak u vaterpolo uvjetima zabijao smiješne golove u Koprivnici, a kada se Slaven vratio nakon dva gola minusa i bio puno bolji - Varteks zabija za pobjedu.

Jedna od rijetkih utakmica u kojima nije bilo baš sigurno tko će dobiti bila je ona između Zadra i Zagreba u kojoj su domaćini napokon upisali pobjedu i, kada se gleda cijela sezona, zasluženo izborili ostanak u ligi. Opet, izborili bi ga u svakom slučaju jer nema neke šanse da 14. momčad prvenstva, što je na koncu Zagreb Igora van Štimca, ispadne iz lige. Kad smo već kod Zagrebaša i njihova trenera, ne znam zašto Štimac misli kako je odličan trener koji je već odavno znanjem preskočio Zagreb odnosno kako je baš on osoba koja je mjerodavna govoriti kolike bi plaće trebali imati igrači Dinama i sve ostalo u vezi hrvatskog nogometa.

Sesvete pak mogu zadnju utakmicu u prvoj ligi pamtiti kao utakmicu u kojoj su dali dva gola Hajduku i - to je to; ostalo neka zaborave. Dok će Croatia malo teže zaboraviti cijelu sezonu, Cibalia i Šibenik imaju lakši posao - trebaju zaboravit tek posljednje kolo u kojem su igrali jako loše, no zato im pogled na tablicu jamči itekako pozitivnu ocjenu cijele sezone.

I tako, kolo po kolo, Bockanje po Bockanje i došli smo do kraja. Posljednji Power rankings nije ljestvica trenutne kvalitete i dojma koji momčadi ostavljaju (jer onda Dinamo sigurno ne bi bio prvi) već neki opći dojam koji se mogao steći ako ste pratili cijelu sezonu. Svi skupa na ljetni odmor idemo uz ovakav poredak: Pet utakmica bez pobjede, no svejedno su najbolja momčad u Hrvatskoj pa je stoga logično da isto pokazuje i ova tablica. Dok Dinamo ne pobjeđuje, a Milan Badelj priča kako "lopte na smiješan način ulaze u naš gol" i Kruno Jurčić se vadi na "nenogometne probleme Mandžukića i Moralesa", Dinamo pada sve niže i niže. Na proslavi naslova prvaka bilo je tek malo više ljudi nego na običnoj svadbi, a utakmici legendi prije gledalo je manje ljudi nego što stane u tramvaj. Sreća da je gotova sezona, a u Dinamu se nadaju kako će se do početka sljedeće ljudi zaželjeti nogometa. I tako iz godine u godinu. To se kao zove marketing i PR. Bilo je pitanje kada će Hajduk napokon proigrati i početi upisivati pobjede, a dogodilo se to kod Stanka Poklepovića. Naravno, nema to neke velike veze s posljednjom utakmicom u kojoj su Splićani igrali protiv Sesveta jer njih bi dobio i Mišeov Hajduk. Da, da... Tko se uopće još sjeća Ante Miše, a baš je on bio "Mister 100%" koji je počeo sezonu na klupi Hajduka. Kako se kod nas brzo zaboravlja... Opet, zaboravu se svakako nada i mladi Dante Stipica koji je branio mrežu Hajduka u Kranjčevićevoj i uspio skriviti gol. Mladić je istrčao i pokušao izbiti loptu, no uspio je samo promašiti loptu i pasti na stražnjicu pa Pejiću nije bilo teško poslati loptu u praznu mrežu. Jedno kolo su bili vodeći na ovoj ljestvici, no realno zaslužuju mjesto koje su osvojili i na "pravoj" tablici - odmah iza Dinama i Hajduka. Nažalost po Cibaliju i njene navijače, igrači su i prije slavonskog derbija odlučili kako je za njih kraj sezone pa u Gradskom vrtu nijednom nisu puknuli u okvir gola i odigrali su jako lošu utakmicu te griješili u obrani što im nikako nije bila karakteristika ove sezone. Nakon što je Cibalia završila na trećem mjestu teško je ne sjetiti se izjave Stanka Mršića kako "o kuhinji" ovisi hoće li Cibalia izboriti Europu ili ne. Zanimljivo, na kraju prvenstva ipak nije spominjao "kuhinje" već je čestitao svim igračima i navijačima (ne i "kuharima"), ali alibi je bio spreman već mjesec dana. Nije to u redu niti sportski, ali unatoč tome Cibalia je odradila odličnu sezonu i zaslužuje pljesak. Iako u četvrti bili prije ovog kola i četvrti ostali poslije - "šamaranje" kod Međimurja nije trebalo Šibeniku. Jesu u Čakovec došli bez šest prvotimaca, ali - došli su u Čakovec, a konačnih 4:0 je moglo biti čak i više koliko su zbunjeni bili gosti. "Vidjeli su danas mladi igrači da nije baš lako igrati prvu ligu, a unatoč svim izostancima nisam ovako nešto očekivao", rekao je nakon utakmice Branko Karačić. Makar su sezonu završili s negativnom gol razlikom koja potvrđuje kako im ovakvi teški porazi nisi strani, bila je ovo uspješna sezona za momčad sa Šubićevca. Iako im se trener napio pa nije došao na utakmicu (da, znam da zvuči kao razlog iz 3. županijske lige) Karlovac je "igrao" svoju igru: branio se i strpljivo čekao. Dok je Sunara uglavnom lakoćom hvatao "udarce" igrača Dinama, ostali igrači su se organizirano branili da bi na koncu imali šansu za pobjedu, ali - bilo bi im previše. Kad smo već kod "previše", isto je bilo alkohola nakon povratka u Karlovac što je na konferenciji najavio i pomoćni trener Karlovca na pitanje "koji su vam planovi za budućnosti?" rekavši: "Mislite večeras? Za večeras znamo planove." Smiješak je govorio sve. Visoko je na koncu sezonu završio Osijek iako je momčad iz Gradskog vrta odigrala vrlo loše proljeće. Puno bolja nije bila niti posljednja utakmica kada su 45 minuta, skupa sa Cibalijom, igrali "antinogomet" da bi domaćin u nastavku shvatio kako treba pokazati tek malo želje i tako uzeti sva tri boda. Da je netko Osječane na početku sezone pitao je li žele na kraju završiti ispred Slavena, Rijeke, Varteksa i Zagreba sigurno bi odmah to potpisali, no sumnjam da bi im palo na pamet kako će Cibalia, Šibenik i Karlovac svejedno biti ispred njih. Ležerno su Lokosi ušli u utakmicu protiv druge i nešto manje službene filijale njihovog "tate" Dinama i olako dobili golove. Naljutilo je to Ferenčinu koji je jedva dočekao s promjenama da bi to urodilo plodom, ali onda su dobili batine, Peko razbijenu glavu i bodovi su ostali u Zaprešiću. Unatoč tome, Lokomotiva je sigurno više nego zadovoljna sezonom, a bit će s "klincima" zadovoljni i gazde iz Maksimirske 128. "Uništilo nas je prvih 45 minuta kada smo igrali kao amaterska momčad, primali golove i stajali jako loše da bi tri zamjene promijenile stvar", riječi su kojima je Zlatko Dalić jako dobro opisao utakmicu protiv Varteksa, ali i cijelu sezonu Slavena. Gubili su Koprivničanci 2:0 da bi se vratili u egal i imali niz odličnih prilika, ali prečke, stative i promašeni ziceri postali su trademark Slavena ove sezone. Na koncu osvojeno sedmo mjesto i ne izgleda tako loše, ali bila je ovo jako loša sezona za momčad iz Koprivnice. Gotova je sezona koju će na Kantridi pokušati što prije zaboraviti. Osim što je "odličan" posao napravljen i prije početka kada je prosuđeno kako im Zvonko Pamić ne treba pa je isti igrama u Karlovcu zaslužio transfer u Bundesligu, ništa bolje se nije niti razvijao ostatak sezone. Deset pobjeda, deset remija i deset poraza nije omjer s kojim bi Rijeka bila zadovoljna; barem ne bi trebala biti. Ukoliko se momci s Kantride žele upustiti u borbu za "europska mjesta" - to košta, a novčanik je više-manje prazan; sreća da im je Karlovac uspio prodati igrača. Zasluženom i slatkom pobjedom protiv Rijeke su Puljani završili sezonu koja nije bila posebno slatka sve dok na klupu nije sjeo Zoran Vulić. Splitski stručnjak je napravio odličan posao, a potom sam sebi ovako čestitao: "Falio nam je samo križ; bili smo praktički mrtvi i moramo biti jako zadovoljni kako je sve završilo." Istra je na koncu zasluženo ostala u društvu najboljih jer je njihov stadion jedan od rijetkih na kojem (skoro) uvijek ima gledatelja. Još jednom igra Zadra nije posebno dobro izgledala, no pobjeda je tu, kao i ostanak u ligi i na Stanovima su sretni. Teško je reći što se točno dogodilo zadarskoj ekipi koja je odlično krenula u proljeće, ali onda potpuno stala i, na koncu, jedva spasila živu glavu. Bilo je ozljeda, no unatoč tome ovakav pad forme malo tko je mogao prognozirati. Ukoliko Varteks uspije dobiti licencu za natjecanje, za par godina će se malo tko uopće sjećati kako su opasno živjeli Varaždinci koji su na koncu zauzeli solidno deseto mjesto. Standardno odlična forma momčadi koje se bore za ostanak nije zaobišla niti Varteks - tri pobjede u četiri zadnje utakmice; svaka čast. Veli trener Toplak nakon pobjede u Koprivnici: "Ovaj gušt nam nitko ne može platiti", a možemo samo dodati; nemate brige, nisu niti planirali. Nakon dosadnih 45 minuta u Zadru na scenu je stupio Vugrinec i - promašio tri-četiri odlične prilike da bi Zagreb na koncu poražen napustio Zadar. Pjesnici su tako pali na 14. poziciju, no obzirom da je jad i bijeda sinonim druge HNL - ne postoji momčad koja bi ušla u društvo najboljih. Veli Štimac nakon utakmice: "To je neozbiljna situacija i prošli su svi rokovi tako da Pomorac ne može tražiti licencu." Sve je "to" skupa neozbiljno, ali čini se kako će Pjesnici i sljedeće sezone "skladati" u prvoj ligi. "Dobro smo stajali, a bilo bi nam dosta lakše da je Sivonjić zabio svoje šanse i riješio utakmicu već do odmora", rekao je trener Inter Ilija Lončarević, ali očito on nije vidio što sve drugi Ilija može promašiti. Da kojim slučajem mlađi imenjak zabija svaku šansu u koju uđe onda on već odavno ne bi igrao u (ovom) Interu. Budući da promašuje silne prilike, a ponekad i zaustavlja golove svojih suigrača - slobodno se može raskomotiti u Zaprešiću gdje će se zasluženo i sljedeće godine (valjda) igrati prva liga. Znalo je Međimurje ove sezone odigrati utakmice u kojima čovjek nikad ne bi rekao kako se radi o momčadi sa samog dna tablice, no nažalost po njih - premalo je bilo takvih. Protiv Šibenika je Međimurje zabilo četiri, a moglo još barem toliko golova, ali sve to skupa bit će dosta samo za drugu ligu. Možda su gledatelji smetali Međimurju jer ih protiv Šibenika praktički nije uopće bilo pa su domaći odigrali odličnu utakmicu. Ukoliko je tako i Međimurje stvarno igra bolje kada su prazne tribine - u drugoj ligi će vjerojatno imati dosta pobjeda. Napokon je došao kraj sezone koja nikako neće ostati u dobrom pamćenju navijača Sesveta; kad bi takvi zapravo postojali. "Igrali smo dvije godine prvu ligu, nismo imali nikakvu pomoć, niti dom odnosno stadion, ali garantiram da ćemo se brzo vratiti", rekao je vlasnik cirkusa Zvonko Zubak. Što uopće reći kada osvojite 14 bodova u 30 kola uz gol razliku 30-81? Sesvete će sigurno nedostajati mnogima jer su ostalim klubovima uglavnom služili za obaranje rekorda: tako je recimo Cibalia upisala najveću pobjedu u povijesti (5:0), Milardović zabio prvi hat-trick, Dodo zabio prve golove za Dinamo i tako dalje. Uglavnom će sportaši po lijepome pamtiti Sesvete; naravno, osim onih koji zapravo nose dres tog kluba.