Mandžo i Strinić najveći dobici

Kada gledate hrvatsku reprezentaciju, čak i u ovakvom okrnjenom sastavu, ne možete pobjeći od razmišljanja da je toj momčadi mjesto u Južnoj Africi. To je bio misterij i našim domaćinima Austrijancma, pa je Biliću upućeno pitanje "Kako jedna svjetska Top 10 momčad nije prošla kvalifikacije?"

Izbornik je ukratko rezimirao ono što analiziramo već pola godine, ali kakvog se god opravdanja dotakao, žal ostaje - i kod navijača, a još više kod Bilića i igrača.

Neposredno nakon dvoboja u kojem je Hrvatska dominirala, igrala u većem dijelu utakmice dobro, kombinatorno i prije svega sigurno, mišljenja koja su se mogla čuti u utrobi Wörthersee stadiona bila su podijeljenja. Od "Austrija je kriminal" do "mogli smo im utrpati pet komada".

Tako je i jedan gospodin (navijač?) koji je zalutao na konferenciju za novinare Biliću dobacio da je igra bila katastrofalna, a izbornik je replicirao: "Ja ne znam ništa o nogometu ako je ovo bilo katastrofalno. Mislim da smo od prve do zadnje minute igral odlično!"

Tko je bliže istini? Sigurno Bilić, iako je "odlično" riječ koju treba sačuvati za nastupe poput onog protiv Njemačke na istom stadionu. No govoriti o "katastrofi" apsolutno je promašeno jer je pozitivnih stvari itekako više od negativnih.

Stručni stožer prilično se bojao ove utakmice, poznavajući i naše medije i javnost koji vrlo lako okreću prst prema dolje. Djelomično je baš i zbog toga Bilić emocionalno proživljavao svaku šansu, da bi ga konačno smirio i razveselio Mate Bilić u 86. minuti, iako je to morao učiniti već 10 minuta prije kada mu je odlični Macho skinuo zicera.

One koji su očekivali više treba podsjetiti na činjenice. Iako je Austrija djelovala vrlo slabo, ta reprezentacija je prije dva mjeseca pobijedila Dansku - koja će igrati na SP-u. Tako da zasluge za takvu igru Austrije svakako snosi i Hrvatska, kojoj su komplimentirali i Didi Constantini i austrijski novinari, ne toliko razočarani Austrijom "protiv tako dobre Hrvatske".

Hrvatska je sada upisala dvije minimalne, ali potpuno zaslužene pobjede u Bruxellesu i Klagenfurtu; Belgija i Austrija nisu europski vrh, ali nisu ni podrum, i takve pobjede u kvalifikacijama donose velika natjecanja. Treba pošteno reći da Hrvatska nipošto nije pretplaćena na pobjede u gostima protiv tog selekcija tog ranga, posebno ne u prilično oslabljenom sastavu, te da svaku treba znati cijeniti. Eduardo, Olić, Ćorluka, Kranjčar i Rakitić samo su neka od imena koja su nedostajala, a kolika je njihova vrijednost dovoljno je reći da bi bez njih bili oslabljeni klubovi poput Bayerna, Tottenhama, Schalkea i Arsenala.

Ironično, upravo je njihovo odsustvo omogućilo zadovoljstvo ovim nastupom jer je Bilić kroz vrlo dobre nastupe njihovih zamjena dobio širi kadar. Kako se pokazalo u prethodnim kvalifikacijama - to može biti izuzetno važno. Najveća pobjeda nije tih 1:0, već Bilićeva izjava nakon utakmice: "S ovim sastavom se ne bih bojao sutra igrati kvalifikacijsku utakmicu."

Zanimljivo, priliku su iskoristili praktički svi, čak i Gordon Schildenfeld koji je tu ipak bio da popuni broj. Vrlo korektno svoj posao odradio je Tomislav Dujmović, u tandemu s Vukojevićem zatvorio je sve prilaze kroz sredinu, a solidan su doprinos dali i u fazi organizacije igre, ne gubeći olako lopte.

I oba napadača imaju razloga za zadovoljstvo - Jelavić se puno borio, zadržao neke lopte, izborio neke prekršaje, ulazio i u šanse, a Bilić je lijepo zabio pobjednički pogodak, iako će nekoliko dana žaliti i za drugom prigodom. Gabrić se istaknuo odličnom asistencijom, pa mu se može zaboraviti poneko "carinjenje" lopte, vjerojatno u želji da se istakne.

Ipak, za svoj reprezentativni status najviše su učinili Ivan Strinić i Mario Mandžukić. Hajdukov lijevi bek jednoglasno je nagrađen pohvalama, njegova motorika i mogućnost da ozbiljno igra u oba smjera prijeko su potrebni Hrvatskoj. Strinića, međutim, tek čekaju najveći testovi, jer Hrvatskoj ionako nije problem ofenzivni lijevi bek - to imamo u Pranjiću - već obrambeni. A Austrija nije mogla biti ozbiljan test Strinićevih defanzivnih mogućnosti. U svakom slučaju, Strinić je već u debiju istaknuo kandidaturu za prvih 11.

Mario Mandžukić je, pak, uz maestra Luku Modrića bio najbolji hrvatski igrač. Crveno-bijeli kvadratići izvukli su iz njega sve ono što modri dres tijekom proljeća nije mogao, u Klagenfurtu je učinio više za svoj eventualni transfer nego tijekom cijelog proljeća, pa možda i cijele ove sezone.

Nije to, jasno, bio nastup za desetku, ali Mandžo je bio zaista dobar, kvalitetan i opasan - složio je nekoliko prigoda suigračima, uključujući ono savršeno dodavanje za Bilićevu 99-postotnu šansu, znao je primiti lopte, odigrati iz prve, proigrati suigrače u pravom trenutku, a "minusić" su bile samo propuštene prigode. No, za Mandžukića znamo da nije Davor Šuker, važno je da on dobro odradi ono što zna odraditi - a to je sinoć činio odlično.

Sveukupno, bilo je to za jednu čvrstu "sedmicu", s obzirom na okolnosti, protivnika i "promućkanu" momčad. Rakitić, Lovren i posebno Badelj i Vida mogu samo poželjeti da svoju prigodu - a vjerojatno će je dobiti protiv Walesa i Estonije - iskoriste podjednako dobro poput Dujmovića, Jelavića, Bilića, Gabrića, Strinića Mandžukića. Ili, ako mogu, i bolje od toga.

S još dvije pobjede - koje se nameću kao realnost s obzirom na snagu protivnika - uhvatio bi se lijepi zalet za nove kvalifikacije, a uz još dva ovakva nastupa dobili bismo i definitivnu potvrdu da imamo širi kadar nego do sada.