Kraljevstvo za naslov

Fabio Capello istovremeno je jedan od najsretnijih, ali i najnesretnijih izbornika svijeta. Preuzimanjem engleske reprezentacije dobio je pristup jednom od najbogatijih izvora nogometaša svjetske klase, školovanih, beskompromisnih profesionalaca koji su svoj zanat ispekli u najjačoj i najzahtjevnijoj ligi svijeta. U čemu je onda problem?

Problem leži u činjenici da je preuzeo reprezentaciju koja na svakom velikom natjecanju cilja samo na najvišu stepenicu postolja, no u tome ne uspijeva već 44 godine. Velik je to teret za svakoga, pa čak i uvijek hladnog i pragmatičnog Capella, premda to na druženjima s engleskim novinarima ipak ne želi, ali i ne smije priznati.

"Od samog početka pokušavam se distancirati od čitave priče o '44 godine'. Kad sam došao ovdje nad glavom mi je visio duh Hrvatske i neuspjeh u kvalifikacijama za Euro, pa se nadam da će se slična stvar dogoditi i s duhom 1966. godine. Sviđa mi se ideja da sam 'istjerivač duhova' i želim ovu reprezentaciju odvesti što je dalje moguće", rekao je Capello. Na tom putu čekaju ga mnoge prepreke, a od pomoći mu sigurno nisu ni mnogi znaci pitanja nad konačnim sastavom kojeg će objaviti prvog dana lipnja i potom povesti u Južnu Afriku.

Razloga za zabrinutost Capello ima u svim linijama svoje momčadi, a ponajviše među vratarima od kojih niti jedan nije sigurna "jedinica". David James je u četrdesetoj godini života, zna obraniti čuda, ali i napraviti cirkus među vratnicama, dok Joe Hart i Robert Green predstavljaju kocku zbog svog međunarodnog neiskustva.

Problema ima i u obrani, gdje je uz Johna Terryja neupitan i Rio Ferdinand, no Unitedov je stoper ove sezone propustio više utakmica nego što ih je odigrao. Uzme li se u obzir da "plan B" predstavlja Ledley King s koljenom koje ne može izdržati dvije utakmice u istom tjednu, pred Capellom je nekoliko dana pomnog razmišljanja.

Imena poput Franka Lamparda i Stevena Gerrarda sigurno ulijevaju povjerenje, barem što se srednjeg reda tiče, no Capello priznaje da mu je ozljeda Garetha Barryja poprilično pokvarila planove. Najbolji dokaz tome je i činjenica da će engleski izbornik veznjaku Manchester Cityja do posljednjeg trenutka čuvati mjesto u zrakoplovu.

U napadačkoj liniji puno je toga jasnije jer prvi napadački par predstavljat će nezaobilazni Wayne Rooney i Emile Heskey, premda "pola Engleske" umjesto Heskeyja navija za Jermaina Defoea. Statistika tijekom sezone na strani je Tottenhamova napadača, no Capello smatra da Rooney i Heskey najbolje surađuju. Mnogi se pitaju i koliko će napadača engleski izbornik povesti na jug, s obzirom na to da osim navedene trojice na "popisu 30" ima i Petera Croucha i jednog od najboljih strijelaca sezone Darrena Benta.

Engleska u pripremnim utakmicama nije blistala, ali je upisala dvije pobjede. U ožujku je na Wembleyju pao Egipat s 3:1, a istim je rezultatom na istom stadionu nadigran i Meksiko. Posljednja pripremna utakmica na rasporedu je u nedjelju poslijepodne u Grazu, gdje će se po treći put u povijesti sastati Engleska i Japan.

Snage

Iznimno velik broj iskusnih, sjajnih nogometaša koji su svoje iskustvo stekli na najboljem mogućem mjestu, u engleskoj Premier ligi. Engleze krase izdržljivost, čvrstoća i širok izbor igrača koji su sposobni na ovaj ili onaj način biti prevaga i riješiti svaku utakmicu.

Slabosti

Usprkos silnom iskustvu i profesionalizmu, nitko od engleskih reprezentativaca neće moći pobjeći od kobne brojke 44, koja će do posljednjeg dana natjecanja, bilo to 11. srpnja ili ranije, visjeti nad glavom "lavova". Budu li kompletni, Englezi mogu dobiti svakoga, no upitna spremnost Ferdinanda, Rooneyja i Barryja te već spomenute dvojbe među vratnicama vjerojatno će Capellu donijeti ponešto besanih noći.

Očekivanja

Uspjeh: Možemo prakticirati lažnu skromnost i reći kako bi Englezima uspjeh predstavljao i plasman u polufinale ili finale, no posve je jasno da je istina samo jedna. Engleskoj reprezentaciji "u igri" je samo naslov prvaka svijeta, svakom drugom plasmanu navijači, ali i mediji, pokazat će jasan "prst dolje".

Realno: Izbjegnu li ozljede ključnih igrača Englezi mogu daleko, vrlo daleko, no realna je činjenica da ih nitko osim njih samih neće svrstati u sam vrh favorita za osvajanje naslova. Engleska bi morala ući među osam, a realan uspjeh predstavljao bi plasman u polufinale. Dođu li do tamo i "namirišu krv", jao reprezentaciji koja se nađe s druge strane travnjaka.

Neuspjeh: Sve osim osvajanja titule prvaka svijeta iz engleske će se perspektive smatrati neuspjehom, no neutralni će zahtjevni promatrač neuspješnim proglasiti svaki plasman lošiji od polufinala. Dođe li im pak glave skupina u kojoj su Slovenija, Alžir i SAD, možda je bolje da se niti ne vraćaju kući.