Daleka Obala i europski Brazil

Vic, tunel, samba, Ronaldinho, Pato; sve njih Dunga je na ovom prvenstvu podredio rezultatu i - ide mu. Nakon 11 upitnika iz Sjeverne Koreje, na red je došla Obala Bjelokosti - i otišla sa sličnim ožiljcima. Puno sumnji lebdjelo je nad brazilskom svlačionicom, narod i mediji nisu vjerovali da s toliko malo kreativaca, čitaj Kaka, netko može osvojiti naslov - sve ostalo gura se pod tepih. Iako nikoga nisu kupili sombrerom, rabonama, biciklima, Brazilci su europskom taktikom iz četiri šanse dali tri gola i na Obali Bjelokosti pokazali novo, gotovo europsko lice.

Afrikanci su se hrabrili kako protiv Brazila nemaju što izgubiti, sve osim poraza je uspjeh. No, Brazil je to. Čim izađeš na teren, noga ti se skrati, pogriješiš barem za koji centimetar, zakasniš pola sekunde, a u sličnom su strahu izašli na teren i Bjelokošćani. Iako se protiv Carioca nije sramota zabiti u vlastitih 16, ostaje dojam da je Eriksson ipak prejako potegao taktičke uzde. U napadu je na širokom prostoru ostavio samo Drogbu i koncentrirao se na kontranapade, no vezni red, koji bi trebao povući loptu prema naprijed, uvukao se preduboko u krilo vlastitom vrataru. I kad bi osvojili loptu, nije je imao tko prenijeti do Drogbe, kojeg su Lucio i Juan sakrili od suigrača.

Čak i ako je razmišljao o loptama na stranu, pa centaršutevima na Drogbu, Eriksson je i od toga morao odustati. Maicon i Bastos uništili su afričke bekove, koji su ih lovili gotovo cijelu utakmicu i uglavnom se trošili na vlastitoj polovici. Brazilci uvijek za korak bliže lopti, s više igrača oko nje i samim time više rješenja, Afrikanci razvučeni i uglavnom pretvrdoglavi sa soliranjem i udarcima s 30 metara.

I tko zna kako bi sve završilo da nakon blijedih 25 minuta Kaka uz malo sreće nije zadržao jednu loptu i gurnuo je Luisu Fabianu koji je rasparao i mrežu i klišej o izbornicima sa starog kontinenta koji bi u idealnim scenarijima trebali spojiti afričku atletičnost i improvizaciju s europskom disciplinom i taktikom. Niti jedna afrička država osim Alžira nema trenera sunarodnjaka, a prema prikazanom, nitko (osim Gane, iako i oni još nemaju igru) nije dokazao da je stranac dobitna kombinacija.

Nakon gola, sve po starom. Obala se brani, Brazil plete uokolo. Odbojka Luisa Fabiana riješila je utakmicu, Afrikanci su tek tada počeli igrati prema naprijed, provukli se i bez crvenog kartona, Kaka ga je dobio gratis i može se odmarati do osmine finala. Ne igra brazilska desetka u životnoj formi, vidi se to po loptama koje mu bježe tu i tamo, pasevi su mu koji put predugi, ali i takav Kaka zapisao je u rubriku dvije asistencije. Rijetko se kad viđa ovakav Brazil u kojemu i obrana i napad imaju istu kvalitetu, no upravo to ih čini opasnijim Brazilom od onog iz 2006. - ravnoteža. Tada je Roberto Carlos odmarao presavinut od umora na rubu 16-erca kad mu je pobjegao Henry u četvrtfinalu, a danas, Maicon izgleda kao da bi mogao igrati s Robinhom na leđima.