Video: U iščekivanju sedamdesetog

U 18 dosad odigranih finala svjetskih prvenstava u regularnom tijeku utakmice i produžecima postignuto je 69 pogodaka. Pronađu li večeras reprezentativci Španjolske ili Nizozemske barem jednom put do mreže protivnika, svjedočit ćemo 70. pogotku u finalima najvažnijeg nogometnog natjecanja na planetu.

Jednostavnom matematikom dolazimo do zaključka da su završni susreti svjetskih prvenstava iznimno bogati pogocima, statistika kaže da napadači u prosjeku protivničke mreže zatrpavaju s 3,83 pogotka po utakmici, no statistika u ovom slučaju ipak zavarava. Tako je primjerice u prvih devet svjetskih prvenstava prosjek iznosio 4,44 pogotka po utakmici, dok je on u zadnjih 20 godina daleko manji. Od 1990. do danas pogodaka je u finalima bilo tek 1,6 po utakmici.

Samo su dva finala odlučena udarcima s bijele točke, i to oba iz modernog doba: 1994. u SAD-u i 2006. u Njemačkoj, a samo jedno završeno je bez pogodaka u regularnom tijeku. Bilo je to 1994. godine u SAD-u, kada je Brazil boljim izvođenjem jedanaesteraca svladao Italiju. Najviše je pak pogodaka postignuto u finalu 1958. godine, u kojem su Brazilci bili bolji od domaćina Švedske s čak 5:2.

Vežite se, polijećemo! Slijedi pet najatraktivnijih pogodaka finala svjetskih prvenstava, navedenih redoslijedom po kojem su postignuti. Ne slažete li se s našim odabirom, komentirajte, ili još bolje - ponudite vaše favorite.

Silvio Piola (SP 1938, Mađarska - Italija 2:4)

Na arhivskim snimkama svjetskih prvenstava prije Drugog svjetskog rata pogoci i prilike zaista se teško razaznaju, srećom ne i onaj Silvia Piole u finalu Svjetskog prvenstva 1938. godine. U susretu kojeg je Italija dobila s 4:2 Piola je postigao dva pogotka, a onaj za 2:1 posebno je lijep. Točnije, cijela je akcija talijanske reprezentacije za svaku pohvalu, a ujedno oslikava i razlike između tadašnjeg nogometa i današnje, moderne inačice. Suočeni sa sličnom situacijom današnji bi se napadači nekoliko puta odlučili na udarac, no Talijani su je odigrali do kraja. Snimka pogotka počinje od 34. sekunde.

Pelé (SP 1958, Brazil - Švedska 5:2)

Finale Svjetskog prvenstva 1958. godine svojim je pogotkom obilježio mladić koji će kasnije ostaviti neizbrisiv trag u nogometnoj povijesti. Sedamnaestogodišnji mladić Edison Arantes do Nascimento, poznatiji po svom nadimku Pelé postao je najmlađim igračem i najmlađim strijelcem u finalima svjetskih prvenstava, a usto i najmlađi igrač koji je podigao trofej namijenjen svjetskom prvaku. Njegov pogodak za vodstvo Brazila od 3:1 i dan danas vrti se na svjetskim televizijskim postajama.

Geoff Hurst (SP 1966, Engleska - Njemačka 4:2)

Premda bi po svojoj atraktivnosti mogao i vjerojatno morao naći svoje mjesto na ovoj listi, dodatne bodove svakako je osvojio kontroverzom koja nije razriješena do današnjeg dana. Pogodak Geoffa Hursta za vodstvo Engleske od 3:2 niti moderna računalna tehnologija nije uspjela sa sigurnošću potvrditi, pa se njegovom regularnošću nećemo baviti ni mi. Englezima je donio prvi i zasad jedini naslov svjetskih prvaka, a Njemačka... Njemačka je 44 godine kasnije u Bloemfonteinu dobila barem kakvu-takvu zadovoljštinu.

Carlos Alberto (SP 1970, Brazil - Italija 4:1)

Brazilskog izbornika Dungu često kritiziraju da njegov Brazil više nije "onaj Brazil", da u igri Carioca nema lepršavosti, nema vica, nema ljepote. Kao najbolji primjer kako je Brazil nekada igrao i kakav Brazil žele Dungini kritičari najbolje će poslužiti pogodak Carlosa Alberta u finalu iz 1970. godine protiv Italije. Susret koji je Brazil dobio s glatkih 4:1 okrunjen je predivnom akcijom Brazila koju vrijedi pogledati u cijelosti. Clodoaldo je malonogometnim driblingom nanizao četiri talijanska reprezentativca, dodao do Rivelina, a ovaj uposlio Jairzinha na lijevom krilu. Jairzinho je dodao do Peléa, a brazilski čarobnjak asistirao Carlosu Albertu za neobranjiv udarac.

Ronaldo (SP 2002, Brazil - Njemačka 2:0)

Teško je prisjetiti se svjetskih prvenstava, a ne spomenuti još jednog brazilskog virtuoza i jednog od najboljih nogometaša u povijesti. Da, govorimo o Ronaldu, za kojega će mnogi dodati i "jedini pravi Ronaldo". U finalu Svjetskog prvenstva u Japanu i Južnoj Koreji 2002. godine s dva je pogotka donio pobjedu Brazilcima i novi naslov svjetskog prvaka. Njegov drugi pogodak još je jedna prezentacija "onog Brazila": Cafú je projurio desnom stranom, zavrnuo u sredinu gdje Rivaldo propušta loptu kroz noge za Ronalda. Brazilska "devetka", ujedno i najbolji strijelac toga Svjetskog prvenstva, mekano prima loptu i ostavlja Olivera Kahna bez izgleda.

Dakako, povijest finala svjetskih prvenstava nemoguće je rezimirati u samo pet pogodaka, pa su neki od njih morali biti izostavljeni. Na popisu se jednako tako mogao naći odlučujući pogodak Helmuta Rahna za preokret Nijemaca u ogledu s Mađarima 1954. godine ili pak realizacijom vrlo slični pogoci Dicka Nanninge u finalu 1978. i Marca Materazzija u Njemačkoj 2006. godine.

Nizozemska i Španjolska večeras će, u 19. po redu finalu svjetskih prvenstava, pokušati nastaviti niz lijepih i nezaboravnih pogodaka koji će krasiti neki budući izbor najboljih, no neće se buniti ako onaj pobjednički ne upadne u takvu kategoriju. U ovom trenutku i jednima i drugima najbitnije je zatresti mrežu, na bilo koji način.