Ivan Katalinić

Ivan Katalinić rođen je 17. svibnja 1951. godine u Trogiru. Profesionalnu karijeru vratara započeo je 1970. u dresu splitskog Hajduka u kojem je proveo deset godina i upisao preko 120 nastupa. Debitirao je u rujnu 1971., no glavnina tih nastupa ostvarena je nakon 1975. jer je do tada zbog presnažne konkurencije bio u drugom planu. U siječnju 1977. je u Bogoti debitirao za reprezentaciju Jugoslavije koja je tada s 1:0 porazila Kolumbiju, a već u svibnju iduće godine upisao je i svoj posljednji, 13. nastup, u remiju s Italijom (0:0) na olimpijskom stadionu u Rimu.

U veljači 1980. Katalinić potpisuje četverogodišnji ugovor sa Southamptonom i postaje prvim, a zasad i posljednjim hrvatskim vratarom koji je zaigrao u današnjem Premiershipu. U naredne dvije i pol godine Kate je vrata Svetaca čuvao preko 50 puta, ali je dolaskom legendarnog engleskog vratara Petera Shiltona njegova uloga izgubila važnost. Zato je u ljeto 1983. raskinuo ugovor i vratio se u Hajduk gdje je narednih deset godina bio članom stručnog stožera (pomoćni trener) iako je odmah po povratku službeno bio registriran kao vratar, ali nije upisao više ni jedan nastup.

U ožujku 1993. Katalinić je konačno postao trenerom prve momčadi, zamijenivši današnjeg trenera "Bilih" Stanka Poklepovića. Dugogodišnje iskustvo stečeno radom u stručnom stožeru splitskog kluba brzo je dovelo do trofeja. Samo dva mjeseca kasnije osvojen je Kup, a kasnije i Superkup, iduće sezone Prvenstvo i ponovno Superkup, da bi u sezoni 1994./1995. Hajduk osvojio svoju jedinu dvostruku krunu u samostalnoj Hrvatskoj.

Ta sezona je u neku ruku bila i vrhunac Katalinićeve trenerske karijere zbog premijernog nastupa u Ligi prvaka u kojoj su Splićani zaustavljeni tek u četvrtfinalu od kasnijeg slavljenika Ajaxa. Naredne sezone od Lige prvaka nije bilo ništa, a nakon ispadanja od Marsonije u osmini finala Kupa, Katalinić je napustio klupu Hajduka, a zamijenio ga je Mirko Jozić. To je označilo svojevrstan pad u Katalinićevoj trenerskoj karijeri.

1996. kratko je bio na klupi Osijeka, a ubrzo nakon toga uslijedio je i prvi inozemni transfer u izraelski Hapoel iz Haife, no ni tu se nije dugo zadržao. U međuvremenu je postao i članom stručnog stožera hrvatske reprezentacije koju je u to doba vodio Miroslav Blažević. S njom je 1998. osvojio broncu u Francuskoj, a ranije te sezone vratio se u HNL i uveo Zadar u Ligu za prvaka, da bi potom ponovno zasjeo na klupu Hajduka, ali ovoga puta nije osvojio ni jedan trofej.

"Lutanje" po klupama raznih klubova se nastavilo pa je Katalinić u narednim godinama vodio Al Ittihad (S. Arabija), Varteks, Rijeku, Zagreb, Metalurg iz Zaporožja (s njim ispao iz ukrajinske lige) i onda opet Rijeku, da bi 2004. po treći put postao trenerom kluba iz grada pod Marjanom. Na tom putu dvaput je sudjelovao u kvalifikacijama za Ligu prvaka - 2002. sa Zagrebom kojeg je Zlatko Kranjčar sezonu ranije odveo do naslova u Prvenstvu, a 2004. s Hajdukom, no oba puta je poražen (ZTE, odnosno Shelbourne).

Od sezone 2004./2005. pa do Splita Katalinić je bio svugdje. U Bahreinu je vodio Al Riffu, u Albaniji Dinamo iz Tirane, u Mađarskoj Dunaujvaros i zatim tri kluba iz BiH (GOŠK Gabela, Posušje, Široki Brijeg), a onda je prošle sezone stigao u Dugopolje s kojim je osvojio naslov u Trećoj ligi i tako po prvi put u povijesti uveo klub u Drugu ligu.

Nakon što je u sezoni 2009./2010. sezone prihvatio ponudu tadašnjeg dalmatinskog trećeligaša Dugopolja da postane trenerom prve momčadi i da se priključi velikom projektu koji je trebao kulminirati plasmanom u Prvu ligu, Ivan Katalinić je od sezone 2010./2011. trener Splita, s kojim je došao do Europske lige.

Nakon rastanka sa Splitovcima, Katalinić seli u GOŠK Gabelu, a u sezoni 2013./2014. prihvaća se trenerskog posla u Slaven Belupu.