Pavić sekundu prije kraja obranio finale

Hrvatska je nakon Firenze 1999. i Kranja 2001. godine treći put otkad samostalno nastupa na europskim prvenstvima izborila finale, igrači Ratka Rudića u polufinalu su na Mladosti pred 5000 navijača slomili otpor protekle dvije sezone najbolje momčadi svijeta, aktualnih svjetskih prvaka, viceprvaka Europe, osvajača Svjetske lige i pobjednika Svjetskog kupa Srbije.

Dojma smo da je moglo i jednostavnije: napad je u prvom poluvremenu funkcionirao kao švicarski sat samo što obrana ovog puta nije bila na visini pokazanoj na utakmici protiv Italije. I sami igrači su bili svjesni i pred polufinale su govorili: "Ništa više nam ne treba, samo da ponovimo izdanje protiv Italije", ali Srbija je probijala i otvarala prostor prema Josipu Paviću.

Stoga je nakon prvog poluvremena jezičac na vagi pokazivao na hrvatsku stranu samo jedan gol prednosti: prva je četvrtina završila 2:1, a prvi dio 6:5. Utakmicu je otvorio Damir Burić , Samir Barać je pucao, Slobodan Soro kratko odbio, a Burić se izvrsno snašao i poslao loptu iza leđa srpskog golmana. Igrača više na drugoj strani za poravnanje rezultata koristi Slobodan Nikić, a prednost Hrvatskoj vraća Miho Bošković iz peterca.

Tri sekunde prije konca prvog napada u drugoj četvrtini Maro Joković neobranjivim šutom u malu mrežicu prvi put na utakmici prednost podiže na dva razlike (3:1), a u sljedeća se dva srpska napada ogolila slabost u našoj obrani. Rupa se otvorila na drugoj stativi i Srbi golovima Vanje Udovičića i Duška Pijetlovića poravnavaju na 3:3.

Paolo Obradović je u situaciji s igračem više krasno poentirao za novo vodstvo, Živko Gocić vraća na 4:4, a novu prednost Hrvatskoj svojim drugim golom na utakmici donosi Bošković. Josip Pavić izvrsno brani naš gol i otvara Sandru Suknu šansu da ponovno izbori dva razlike, ali sreća u tom trenutku ljubi svjetske prvake i Sukno pogađa prečku.

Nikola Rađen s dva igrača više poravnava na 5:5, a u posljednjim sekundama prvog poluvremena trenutak neizvjesnosti. Burić šutira i lopta se od Sora odbije iza crte, Burić signalizira da je gol, Soro da nije, ali suci Naumov i Borrell kažu da ipak jest i Hrvatska na poluvremenu vodi 6:5.

Početkom treće četvrtine ponovno vodimo dva razlike, nismo iskoristili napad s igračem više, ali Joković izvrsno zabija iz igre. Gocić smanjuje na 6:7, a u sljedećem napadu suci poništavaju gol Burića zbog ulaska iza dva metra. Filip Filipović je izjednačio na 8:8, ali Burić ne odustaje i iz do u tančine identičnog napada poništenom prethodnom zabija za 9:8.

Početkom četvrte četvrtine mogli smo možda i riješiti utakmicu kad su se Srbi spetljali i misleći da je lopta u njihovom posjedu krenuli u izmjenu, stvorio nam se igrač više, ali Obradoviću je lopta skliznula s ruke. U sljedećem napadu Gocić je poravnao na 8:8, a novo vodstvo Hrvatske s igračem više je donio Petar Muslim.

Tri i pol minuta prije kraja Stefan Mitrović Srbe vraća u egal i u trenutku kad je izgledalo da će se pitanje pobjednika prolongirati do produžetaka Burić je izborio peterac koji beskompromisno zabija Bošković, a jednu sekundicu prije kraja protiv jednog Srbina viška u bazenu (!) Pavić 10. obranom vodi Hrvatsku u treće finale na europskim prvenstvima.