Na sjeverozapadu ništa novo

Nakon menadžera koji je sazivao press konferencije kako bi prosipao žuč i novinarske notese punio pričama o premierligaškoj nepravdi i umjesto čovjeka koji je proučavao Fergusonovu simetriju lica i zamišljao kako bi stisnuta šaka baš dobro sjela posred tog crvenog nosa i krhkih demode naočala, Liverpool je odjednom dobio menadžera koji se nekim čudom dobro slaže s vlasnikom najdugovječnije trenerske licence u Engleskoj.

Uobičajeno naelektrizirane uvode u utakmicu dvojica su nam iskusnih menadžera pokvarili javnim izljevima međusobne privrženosti i toplim izjavama kako se nadaju da će i u budućnosti moći popiti koju čašu soka od grožđa, makar to morali činiti i u tajnosti. Hvala vam, Romeo i Julije nogometnog svijeta, na rušenju kuće koju su Sir Alex i Senor Rafa godinama gradili.

Lišen pravog uvoda u sjeverozapadni derbi, nadao sam se kako će barem zbivanja na travnjaku nalikovati ogledu suparnika koji se zaista ne vole. Naviknut na neke prethodne oglede istih suparnika, očekivao sam žustre i beskompromisne startove, laktarenje u zračnim dvobojima, verbalni sukob frustriranog Garyja Nevillea s navijačima Liverpoola, unošenje protivniku u lice i potajno se nadao kako će Nemanja Vidić ovaj put ipak izbjeći dobivanje crvenog kartona.

Umjesto žustrih i beskompromisnih startova dočekao sam respekt prema protivničkim ligamentima, umjesto laktarenja sve su arkade bile na broju, a Gary Neville nije niti stupio na travnjak. Derbi je protekao u ozračju međusobnog poštovanja, a želju mi je uslišio jedino Vidić, koji je nekim čudom izbjegao prerano tuširanje.

"Vukoviću, opet si pao u kotao s ljepilom", nameće se komentar nasumce odabranog prosječnog čitatelja, kojemu nije jasno zbog čega sam uz sva stara i novostvorena prijateljstva te prijateljsko ozračje derbija ovotjednoj kolumni nadjenuo ime "Na sjeverozapadu ništa novo".

"Drago mi je da ste mi postavili to pitanje", odgovorio bih poput kakvog samozadovoljnog predsjedničkog kandidata, usput demantirajući bilo kakvu povezanost s kotlovima i ljepilom. Zato, moj dragi nasumce odabrani prosječni čitatelju, što je napeto loptanje na Old Traffordu na kraju ponudilo već godinama nepromijenjen zaključak: Liverpool je još uvijek daleko od stare slave.

Premda će krajnji rezultat prevariti, u svojem većem dijelu ogled starih rivala bio je jednosmjeran. Redsima je nedostajalo ideje i kvalitete kako bi se nosili s Manchester Unitedom, što i ne treba iznenaditi s obzirom na kratko vrijeme koje je Roy Hodgson imao kako bi igrače navikao na svoje shvaćanje nogometne igre.

Nema sumnje da je pred navijačima Liverpoola još jedna mukotrpna sezona u kojoj će morati preispitati svoje ciljeve i umjesto utrke za naslov ili povratak u Ligu prvaka, snage preusmjeriti na osvajanje jednog od dva kupa. United se ni ove sezone neće odreći utrke za sam vrh, no prije toga morat će iskorijeniti prosipanje već osvojenih bodova, kakvo su umalo ponovili i ove nedjelje.

Čuči li u vama nezadovoljstvo osvrtom na derbi i žudite za dodatnim odgovorima, za kraj sam pripremio ultimativnu listu od čak tri razloga zašto je Manchester United svladao Liverpool.

1) Gary Neville više nije kapetan
Velika vijest proteklog tjedna, pogotovo ako ste navijač Manchester Uniteda, zovete se Marin Vuković i pritom ne volite Garyja Nevillea, bila je ona o promjeni kapetana u klubu s Old Trafforda. Alex Ferguson je napokon odlučio kapetansku traku uručiti novom vlasniku te je jednim udarcem ubio dvije muhe. Skinuo je s leđa kvazi obvezu da u velikom derbiju na travnjak pošalje Nevillea i izgubi utakmicu, a novom kapetanu Nemanji Vidiću usadio je dovoljnu količinu samopouzdanja da odigra vrlo dobru utakmicu protiv Fernanda Torresa, koji ga je u proteklih nekoliko derbija pošteno namučio.

Gary Neville je navodno zadovoljan tom odlukom, a proteklog tjedna proslavio se izjavom kako je na treningu krajem prošle sezone, dakle točno tri godine nakon što je u to bio uvjeren ostatak svemira, u jednom trenutku stao i sam sebi rekao: "Ovo mi je vjerojatno posljednja sezona".

2) Liverpool je zaboravio na Fernanda Torresa
Ako ste pozorno pratili utakmicu, mogli ste primijetiti kako se Liverpool gotovo sat vremena pretvarao da ne postoji jedini čovjek u momčadi kojeg se igrači Manchester Uniteda istinski plaše. Beskrajna i besciljna dodavanja na sredini terena i vraćanja lopte obrani i vrataru kod Fernanda Torresa izazvala su neviđenu količinu frustracije. U ovoj momčadi Liverpoola malo je onih koji Torresa mogu u dovoljnoj mjeri nahraniti kvalitetnim loptama, a bez podrške veznog reda nema ni kvalitetnog napadača.

Tek sredinom drugog dijela Hodgson je iza Unitedove obrambene četvorke na trenutak ugledao dres s brojem devet i prisjetio se da je na travnjak poslao i jednog napadača. Brže bolje tu je informaciju podijelio s ostalih deset igrača, koji su u izvidnicu poslali Stevena Gerrarda, potvrdili postojanje Torresa, a ovaj potom izborio jedanaesterac i prekršaj koji je prethodio pogotku za 2:2.

3) Dimitar Berbatov nakon točno dvije godine igra kao Dimitar Berbatov
Sjetivši se da je prije dvije godine Alex Ferguson, uvjeren da dovodi napadača, za njega platio 30 milijuna funti, Dimitar Berbatov ove je sezone doživio preobražaj iz šlampavog i neuvjerljivog igrača koji na travnjaku samo smeta u genijalni stroj za svladavanje protivničkih vratara i akrobatsko postizanje pogodaka. Gdje je bio i što je radio prethodne dvije godine? Odgovor na to pitanje vjerojatno će ostati vječna tajna igrača za kojeg je nekadašnja Liverpoolova legenda Mark Lawrenson izjavio kako je jedan od rijetkih vrhunskih napadača koji utakmice može rješavati – hodajući.

Nogomet i religija

Ako ste dugogodišnji korisnik osobnih računala, sigurno ste se barem jednom susreli sa situacijom kada se ono iz nepoznatih razloga više ne želi pokrenuti. Na prvi pogled, razloga za kvar nema i preostaje vam tek sistemom eliminacije pronaći krivca. Izvadit ćete memorijske module i pokušati s novima, zamijeniti grafičku karticu ili procesor i na kraju pronaći počinitelja i ponovno podići sustav.

Sličnom metodom eliminacije već neko vrijeme koriste se i čelnici West Hama. Krajem prošle sezone uklonili su Gianfranca Zolu, no sustav se i dalje nije želio podići. Doveli su Frédérica Piquionnea, no učinkovitost kolektiva nikad nije bila slabija, ustoličili su i Avrama Granta i u četiri kola uknjižili ravno nula bodova.

Tko zna koliko bi komponenti morali izmijeniti da se prošla subota nije poklopila s jednim od najvećih židovskih blagdana, Yom Kippurom. Menadžer Čekićara odlučio je taj dan provesti u skladu sa svojom vjerom, obilježiti ga molitvom i postom, a klub je za to imao razumijevanja. Njegovo mjesto na klupi zauzeli su asistenti i – osvojili prvi ovosezonski bod!

Pred čelnicima West Hama Davidom Sullivanom i Davidom Goldom sad je težak zadatak. Avrama Granta valja nagovoriti da i sljedeću subotu, kada Židovi obilježavaju Shemini Atzeret, propusti utakmicu s Arsenalom i svojoj momčadi omogući osvajanje još ponekog boda. Najveći pak problem predstavlja saznanje da novog židovskog blagdana neće biti sve do prosinca, pa bi Sullivanu i Goldu umjesto izmišljanja fiktivnih blagdana bilo lakše Grantu već sada udijeliti otkaz.

Kad sam se već dotaknuo religije i njenog utjecaja na nogometne rezultate, ne smijem zaboraviti spomenuti kako je papa Benedikt XVI. proteklog tjedna boravio u službenom posjetu Velikoj Britaniji, no pravi razlog njegova posjeta mnogima je prošao neopaženo. Izvan domašaja paparazza i buba za prisluškivanje u vlasništvu tabloida News Of The World, Sveti otac Vatikana susreo se sa Svetim ocem Premier lige Arseneom Wengerom zvanim Špaco II.

Menadžer Arsenala, koji se zbog prigovora i guranja četvrtog suca još jednom našao na optuženičkoj klupi Engleskog nogometnog saveza, požalio se poglavaru katoličke crkve na sve Blackburne i Birminghame ovoga svijeta, sudačke odluke i predugačko Fergiejevo vrijeme, a pokušao je ishoditi i aneks deset zapovijedi, pruživši Benediktvu XVI. papirić na kojem je pisalo: "Ne dovedi se u napast igraču Arsenala oduzeti loptu".

Zaustio je Špaco II. i ime Antona Ferdinanda, htio ga optužiti za ozljedu Cesca Fabregasa i priskrbiti mu pirjanje na vječnoj vatri mračnoga carstva, no sjetio se kako je iz iste akcije pao i jedini Arsenalov gol, pa je u posljednji tren pregrizao jezik. Uz nadljudske napore nisam bio u mogućnosti saznati što je Sveti otac odgovorio Wengeru i je li mu obećao zaštitu Svete stolice, no nema sumnje da je pohvalio prekrasnu igru Topnika i njihovog menadžera uvjerio da bi se upravo takav nogomet igrao u raju, kada bi anđeli imali loptu.

Sudačka nadoknada

Ako već anđeli nemaju loptu, jednu bi pod hitno trebalo nabaviti britanskim časnim sestrama. Sjajnim i jedva primjetnim potezom nogometnog virtuoza jedna se od njih riješila papira koji je ispao na pod i spriječila eventualni prekršaj nad papom. Ujedno je razotkrila svoj identitet i sada je jasno tko je bio Wengerov kontakt s poglavarom katoličke crkve.

Premda sumnjam da među vama, zagriženim ljubiteljima Premier lige, postoji netko tko nije vidio gore spomenuti pogodak Cesca Fabregasa, za one koji su prespavali vikend ili ga iskoristili za neke druge aktivnosti, možda i za obilježavanje Yom Kippura, ponavljam ga još jednom i proglašavam kandidatom za najsmješniji pogodak sezone (kandidata ima već popriličan broj).

Ne smijem zaboraviti odati počast igraču Newcastlea Jamesu Perchu, koji svojim dostignućem definitivno zaslužuje spomen u kolumni. Dok neki igrači u Premier ligi dovrše čitavu sezonu i ne dočekaju suspenziju zbog pet žutih kartona, Perchu je to uspjelo već nakon petog kola. U pet nastupa, čovjek je zaradio ni manje ni više nego pet žutih kartona, što je prvi takav slučaj u Premier ligi, a dok on u sljedećem kolu bude odmarao, mi ćemo s nestrpljenjem čekati njegov šesti karton u sedmom kolu.

Prekidam program zbog izvanrednih vijesti iz Manchestera: Carlos Tevez odnedavno ima novu frizuru! Cityjev je napadač odlučio napustiti raščupani imidž tasmanijske nemani, u frizerski salon ušao je sa slikom Cristiana Ronalda i povikao:

- "Želim izgledati kao on!"
- "Momak, ja jesam dobra, ali nisam toliko dobra", odvratila je hladno frizerka, otpuhujući dim cigarete.
- "Mislio sam na frizuru...", stidljivo je prošaptao Tevez.

Svatko tko je jednom zaigrao u Premier ligi zauvijek ostaje na radaru Engleskog pacijenta, tako i Thierry Henry, kojemu bi vjerojatno bilo najbolje da kaže zbogom aktivnoj karijeri i uživa u životu nakon nogometa.

U dresu New York Red Bullsa bivši je Arsenalov napadač iz posve nejasnih razloga napucao loptu koju nije ni trebao, niti smio dirati i pritom ozlijedio vratara Dallasa Kevina Hartmana, koji će sljedećih nekoliko tjedana provesti van terena.

Kao i u slučaju "božje ruke" zbog koje je vidio Južnu Afriku, i ovaj put prošao je nekažnjeno, ako kao kaznu ne računamo 2000 dolara globe koje je zaradio u tih par sekundi dok je trgao ligamente protivničkom vrataru.

Za kraj bih ostavio menadžera Blackburna Sama Allardycea koji je prije nekoliko dana natjerao mnoge Engleze da u napadu smijeha ispljunu ili kroz nos filtriraju gutljaj čaja. "Bolton i Blackburn nisu klubovi za mene, više bi mi odgovarali Inter i Real. Bez problema bih mogao voditi te klubove i svake godine osvajati dvostruku titulu", ispalio je Big Sam.

"Isto to bih napravio i s Manchester Unitedom i Chelseajem, bez ikakvih problema", dodao je Allardyce i zauzeo mjesto u knjizi najboljih citata u povijesti Premier lige, propustivši precizirati je li mislio na sve klubove istovremeno ili samo jednog od njih.

Korak po korak, slovo po slovo i došlo je vrijeme da se rastanemo, ali samo nakratko. Već sljedeće srijede ponovno ćemo se sresti i zajedno se izrugivati nekim drugim likovima iz neiscrpnog izvora engleskog nogometa. Dotad vas pozivam na Facebook stranicu Engleskog pacijenta, lakše je prebroditi krizu između dvije kolumne.

I zapamtite, želite li ostvariti karijeru nogometaša, važno je znati se dobro zagrijati!