Županijski savezi pod pritiscima

Hrvatski nogometni čelnici pričaju o reprezentacijama, o Dinamu i o Hajduku, prema kojima ili protiv kojih, kroje lige i slažu pravila, zaboravljajući da je u ovom trenutku u 1. HNL još 14 drugih klubova, da ne spominjemo niže lige, koje onima u odijelima čini se izgledaju kao naporna nužnost.

Upravo je zato tako zabavno gledati kako se svake četiri godine 'oni veliki' prisjete 'onih malih', i krenu u hitno skupljanje potrebnih glasova, odjednom svjesni da mali klub iz 2. ŽNL može u konačnici imati utjecaj na izbor predsjednika HNS-a. Posebno je to vidljivo ove godine, kad je Vlatko Marković dobio ozbiljnog protukandidata, a skupštinari HNS-a morat će odlučiti između njega i Igora Štimca. Na razinama županijskih saveza van splitske odnosno zagrebačke regije jako malu ulogu ima 'zavada', u posljednje vrijeme posebno potencirana, između Splita i Zagreba te se vjerojatno mnogi znoje ne znajući što će presuditi kod dizanja ruku. Zbog toga se već jedno vrijeme u 'zaboravljenim' županijama osjećaju veliki pritisci.

Naime, prije no što uopće budu u poziciji odlučiti za koga će glasovati na Skupštini HNS-a, županijski savezi moraju sami provesti svoje izbore, a o novim predsjednicima ovisit će za koga će se glasovati u HNS-u. Koliki je pokušaj pritiska vidjelo se i u Nogometnom savezu Međimurja odnosno na sjednici njegovog Izvršnog odbora. Dosadašnji dugogodišnji predsjednik Stjepan Križarić odlučio je da se više neće kandidirati za tu funkciju, što je otvorilo drugima priliku da istupe. Pojavio se jedan kandidat, kojeg podržava ogromna većina onih koji odlučuju, no 'moćna gomilica' onih protiv na svakakve načine pokušava odgovoriti i druge od te ideje, jer se naime ne zna – kojoj bi se HNS struji taj kandidat mogao prikloniti.

Prošlog petka održana je posljednja sjednica Izvršnog odbora NSM-a, a na njoj se Mato Kljajić iz Preloga pojavio s 39 (od 43 moguća) potpisa skupštinara koji podržavaju njegovu kandidaturu za predsjednika Međimurskog saveza. To de facto znači da se nitko drugi ne može kandidirati, jer je po Statutu NSM-a potrebno šest potpisa skupštinara za kandidaturu. I moglo bi se tako reći da Međimurje ima predsjednika, no nije sve tako jednostavno. Do same skupštine NSM-a naime ostaje oko tri tjedna, zakazana je za 19. studenog, i do trenutka kad ruke ne budu uistinu u zraku Kljajić ne može početi slaviti.

Sama sjednica IO-a je otkrila par zanimljivosti, ali i pokazala kakav je Kljaić igrač: "Ja se apsolutno ne dam ucjenjivati. Imam osiguranu egzistenciju, prekrasnu obitelj, cijenjen sam u sredini u kojoj živim. Mislim da takav, neovisan, vjerojatno nekima smetam, jer se na mene ne da utjecati. Otvoreno sam kazao da će meni kao predsjedniku NSM-a jedina vrijedna valuta prilikom izbora predsjednika HNS-a biti – koliko je ta osoba spremna vremena i novca posvetiti lokalnom nogometu. Uopće me ne interesiraju velike sredine, zanimaju me međimurska djeca, međimurski klubovi, pomaganje onima u problemima i konačno rješavanje mnogih teškoća koje sve naše nogometne lige imaju. To očekujem od predsjednika HNS-a. Uopće me nije briga kako se on zove i otkud dolazi, tako dugo dok se misli posvetiti onome zbog čega Savez i postoji – našem nogometu", kazao nam je Kljajić.

Lako bi se prevario onaj koji bi na temelju posljednje sjednice Skupštine HNS-a prosuđivao o Kljajićevim 'bojama'. Tada je on naime glasovao ZA smanjenje Prve HNL, ideju koju je zastupao Dinamo i Marković, koji je i član Dinamove Skupštine: "Smanjenje lige nema veze s izborom predsjednika. Ja zbilja mislim da je ligu trebalo smanjiti jer nemamo više od 12 klubova koji zadovoljavaju trenutne Uefine propise, što je činjenica. Također sam se odlučio za to jer sam u stvari glasovao za cjelokupni sustav natjecanja koji najviše doprinosi boljitku međimurskog nogometa, s pet trećih liga i s ukidanjem četvrtih liga. Nama će to uvelike odteretiti proračune i ostaviti nam novac za ulaganje u infrastrukturu, djecu, trenere i nove suce."

Što se spomenutih pritisaka tiče, neki nagovaraju trenutno vodstvo NSM-a da Izbornu skupštinu održi što ranije, vjerojatno kako bi se moglo što dulje utjecati na novoizabrane članove, a panično se traže i mogući protukandidati Kljajiću. "Ja sam iskreno vjerovao da ću imati protukandidata, možda da će to biti Dragutin Katalenić, spremio sam se da iznesem svoj plan na konferenciji za novinare, da se suočimo i da javnost onda presudi tko je bolji. To se najvjerojatnije neće dogoditi", kaže Kljajić. Mnogi drugi također su očekivali da se Katalenić kandidira, ako zbog ničeg drugog onda zbog toga da podrži Vlatka Markovića, kojem je član Izvršnog odbora i šef Komisije za marketing.

Sad kad je međutim jasno da je Kljajić dobio ogromnu podršku međimurskih klubova, odmah je postalo upitno i tko će u stvari dizati ruku u ime Međimurja u HNS-ovoj skupštini. Međimurci naime imaju dva glasa, do sad su ih držali Kljajić i Križarić, no sad se javljaju neke druge želje: "Po meni je realno da zastupnik u skupštini HNS-a bude predsjednik, plus osoba koju izabere Skupština, no javio se Dragutin Katalenić, koji želi taj drugi glas. Iskreno, smatram da je on imao svoju priliku, 12 godina, da donese boljitak međimurskom nogometu, a po mom mišljenju on je učinio premalo", odrješit je Kljajić. Ono što će Kljajić također tražiti na Skupštini jest uključivanje Međimuraca u važne sfere nogometne vlade, iz koje su nepravedno isključeni, iako na svom području imaju osamdesetak klubova.

Kako smo već spomenuli, Kljajić nikome nije dužan ništa, iza sebe ima predsjednikovanje NK Mladosti iz Preloga i rad u zajednicama sportova Preloga i Međimurske županije, kao i NSM-u, i zbilja je teško naći realni razlog zbog čega se njemu ne bi dao glas. Kolikogod to bilo degutantno, kao posljednje oružje protivnici njegovog mandata izvukli su to što – nije Međimurac, a posprdno ga se naziva u nekim krugovima dotepencem. Dakako, uvijek je lako pljunuti, bez poznavanja činjenica, koje glase da, iako se Kljajić rođen u Banja Luci, od rane je dobi u Njemačkoj, a u Međimurju i Prelogu već je punih 31 godinu: "Tu sam stvorio život i dom, ovdje su mi djeca i supruga, ovdje mi je sve. Imam poziciju u tvrtki koja zapošljava mnoge moje sugrađane i smatram da ozbiljno doprinosim sredini u kojoj živim. Ne želim se braniti ni odgovarati na takve sramotne izjave, kazat ću samo da sam uzoriti Međimurec te da sam u naš nogomet do sad samo davao vlastiti novac. Takav šovinizam je odvratan i ispod svakog dostojanstvenog čovjeka, a posebno nogometaša koji bi se trebali boriti za dokidanje takvih razmišljanja."

Sve do sad napisano vrlo jasno oslikava do kud su spremni ići ljudi koji za neke druge pokušavaju osvojiti glasove. Na kocki je naime velik ulog, mnogo novca i velika moć, a svaki od županijskih saveza ima dva glasa i svaki od tih glasova može biti presudan. Ne čudi stoga što se pokušavaju na pozicijama predsjednika osigurati kandidati koji su vjerni određenoj struji, no koliko čujemo, ove je godine otpor mnogo veći no obično. Do sjednice Skupštine HNS-a tako baš nitko neće moći kazati tko će kako glasovati i je li uistinu ova godina zrela za početak novog doba.

Novo doba međutim ne mora značiti nužno dolazak Štimca na vlast, već korištenje trenutka povoljnog za uzvraćanje pritiska trenutno vladajućima i traženje garancija za ostvarivanje onoga što se u pojedinim sredinama smatra važnim. Pametni čelnici županijskih saveza prepoznat će tako vrijeme i tražiti recipročnost, bilo da se radilo o novcu za posebne projekte, uvrštavanju sudaca na liste, dobivanju plaćenih nogometnih instruktora ili pak terena s umjetnom travom.

U ovom trenutku nemoguće je odrediti hoće li se nogometna vlada promijeniti samo u pristupu ili i u imenima, no vrlo je vjerojatno da nakon prosinca sve neće biti isto.