Sve je isto k'o i lani

Kada je ljetos svlačionicu na stadionu uz Bosut poharao pravi egzodus igrača, mnogi su smatrali kako Vinkovčanima slijedi neminovan pad i povratak u prosječnost, a strahove zaljubljenika u nebesko-plavu boju dodatno je produbilo ispadanje od sjevernoirskog Cliftonvillea u pretkolu Europske lige netom uoči prvog kola nove sezone. No, izreka "kako se po jutru dan poznaje" ovog se puta pokazala netočnom - samo tri dana nakon blamaže protiv amatera iz Belfasta, Cibalia je s 3:0 "isprašila" Osijek i započela berbu bodova, koja se nakon 18 odigranih kola zaustavila na brojci 30. Sasvim dovoljno za treće mjesto na ljestvici i još jedan idiličan Božić u srcu Slavonije.

Gledajući sve ovo gore napisano, ne može se čovjek ne zapitati sljedeće: Kako je moguće da momčad koju napusti toliko igrača nastavi s jednako kvalitetnim igrama? Ponuditi kratka i jasna objašnjenja po ovom pitanju je, naravno, vrlo teško i nezahvalno, no mi ćemo ipak pokušati...

Kao prvo, treba reći kako Bagarić, Burcsa, Husić i Malčić, neki od igrača koji su ovog ljeta napustili Cibaliju, nisu imali značajniju minutažu u prošlosezonskom uspjehu, pa se njihov odlazak ni ne može smatrati velikim gubitkom. Nadalje, dobre lanjske igre vinkovačkog prvoligaša najvećim su dijelom bile zasnovane na čvrstoj i gotovo neprobojnoj obrani, a kako je taj dio momčadi u novu sezonu ušao gotovo nepromijenjen, treneru Stanku Mršiću posao je bio znatno olakšan, ostalo je "samo" kvalitetno zakrpati rupe nastale odlaskom zaista važnih kotačića dobro podmazanog vinkovačkog stroja. Bio je to vrlo "škakljiv" i zahtjevan zadatak, no pogled na tablicu po završetku jesenskog dijela sezone jasno govori kako je odrađen odlično.

Prodornog Lukačevića na lijevom boku sasvim su korektno nadomjestili Čuljak (više) i Rugašević (manje), Antolovića je na golu iznenađujuće dobro zamijenio Matković, a "palac gore" definitivno je zaslužio i Mazalović, koji je u srcu veznog reda više nego dobro odigrao Milardovićevu ulogu iz prošle sezone, iako treba reći da Mazalo ipak nije toliko opasan u igri prema naprijed kao što je to bio Milardović. Konačno, kao začin svim ovim promjenama u odnosu na prošlosezonsku momčad, stigao je povratak Mladena Bartolovića, čiji je doprinos u napadačkom dijelu igre u potpunosti neutralizirao manjak kreativnosti nastao odlaskom Pavličića. Svojim golovima i asistencijama, ali prije svega pristupom igri i pozitivnim utjecajem na suigrače, Bartol je u potpunosti opravdao očekivanja i učvrstio status kod navijača nebesko-plavih, iako on, zbog svega što je ovaj simpatični napadač pružio za svoja prethodna dva boravka u Vinkovcima, nikad i nije bio upitan.

Konačno, sve ove priče o čvrstoj obrani, pogođenim zamjenama i raspoloženom Bartoloviću, moramo zaokružiti rečenicom-dvije o momčadskom duhu, bez kojeg i grupa kvalitetnijih individualaca od ove koje trenutno ima Cibalia ne bi postizala bolje rezultate. Često priče o sjajnoj atmosferi u svlačionici, borbi "svatko za svakoga" i guranju momčadskog ispred osobnog postignuća zvuče kao izlizane fraze, no u vinkovačkom prvoligašu zaista je takav slučaj. Znaju to svi koji redovito posjećuju stadion uz Bosut, stadion s kojeg gosti uglavnom odlaze pognutih glava.

Ispunjeni ciljevi

Iako je i u prošlosti imala bljeskova (finale Kupa 1999. i dva nastupa u Intertoto kupu), Cibalia je većim dijelom svoje HNL avanture boravila u donjem dijelu tablice (dvaput se čak i ispadalo u Drugu ligu), što je bilo dosta traumatično za sve simpatizere nebesko-plavih, već site konstantne borbe za ostanak i života u prosječnosti. Upravo stoga, glavni cilj svih struktura koje sudjeluju u radu kluba bio je vratiti Cibaliju na pozicije kojoj joj, po tradiciji i rezultatima u bivšoj državi, na neki način i pripadaju, a o čemu sada, uzevši u aktualne rezultate u, itekako možemo govoriti. Naravno, jedna i pol sezona u vrhu tablice ne znači da je prvoligaš s Bosuta po defaultu postao jedna od vodećih snaga HNL-a, no da je na pravom putu - je.

Neispunjeni ciljevi

Ako treba tražiti nešto loše u aktualnom stanju na Bosutu, onda je to svakako rad na "prvom katu". Jednom ozbiljno klubu ne može se, naime, dogoditi da kraj sezone dočeka sa sedam-osam igrača bez potpisanog novog ugovora, što u prijevodu znači mogućnost odlaska svakog od njih uz nula kuna odštete. Iako je odljev igrača minulog ljeta preboljen gotovo bezbolno, to je definitivno bilo veliki gaf Uprave, a postoji realna mogućnost da se Cibaliji slična situacija dogodi i na kraju tekuće sezone. Kresingeru, Parmakoviću, Lučiću, Juriću i Barabanu aktualni ugovori istječu narednog ljeta, i odbije li koji od njih produljenje prije proljetnog dijela sezone, a ne uspije se realizirati eventualna prodaja u zimskom prijelaznom roku, Vinkovčani bi ponovno mogli darivati igrače "šakom i kapom".

Najbolja/najgora utakmica

Na otvaranju sezone s uvjerljivih 3:0 svladan je veliki rival Osijek, u 12. kolu na stadionu uz Bosut "zube je slomio" i Hajduk (2:1), no kao najbolju utakmicu Cibalije minule jeseni mi ćemo ipak izabrati 2:0 pobjedu nad Zagrebom u Kranjčevićevoj, koja je stigla tjedan dana nakon spomenutog slavlja nad Splićanima. Zrelošću i rutinom kojom su odigrali taj dvoboj, Vinkovčani su definitivno potvrdili kako prerastaju okvire izrazito domaćinske momčadi i postaju takmac koji se na svim terenima Lijepe naše može postaviti autoritativno, s jasno izraženim ciljem i načinom kako do njega doći.

Kada, pak, govorimo o najlošijoj utakmici nebesko-plavih u dosadašnjem dijelu prvenstva, to je bez dvojbe bio domaći poraz od Splita (0:1) u petom kolu. Jednostavno, Vinkovčani su u tom dvoboju nadigrani u svim segmentima nogometne igre, i samo zahvaljujući nepreciznosti gostujućih napadača izbjegli su pravu katastrofu. Bez imalo ustručavanja možemo reći kako je utakmica sa Splitom bila najlošija domaća predstava Cibalije u posljednjih nekoliko sezona.

Naravno, ne možemo u ovoj rubrici ne spomenuti i taj već toliko spominjani dvoboj protiv Cliftonvillea (0:0) u pretkolu Europske lige. Ako bi se gledala isključivo igra, nije to ni bilo toliko loše, no sama činjenica da su eliminirani od amaterske momčadi jednostavno je tu utakmicu apostrofirala kao "crnu mrlju" u ovoj, zasad odličnoj sezoni vinkovačkog prvoligaša.

Igrač polusezone

Čak i površni poznavatelji Cibalije i HNL prilika sigurno su nemalo iznenađeni što u svim ovim analizama ni malo pažnje nije posvećeno Dini Kresingeru. Ne, nismo zaboravili odličnog napadača nebesko-plavih, štoviše, odlučili smo mu posvetiti cijelu ovu rubriku.

Koliko Kresinger znači Cibaliji, najbolje pokazuju utakmice u kojima on ne igra, jer tek tada u oči upada nedostatak napadač koji zna zabiti gol, ali i dobiti zračni dvoboj, primiti i sačuvati loptu, te odigrati kvalitetan pas suigračima. Iako ne bi bilo pogrešno najboljim igračem Vinkovčana proglasiti ni Bartolovića, koji je s osam postignutih pogodaka (Kresinger ima sedam) najbolji strijelac momčadi, dojam je da su Kresingerovi argumenti ipak za nijansu jači. Rođeni Čakovčanin svojim je ponašanjem i igrama jednostavno kupio simpatije simpatizera nebesko-plavih, i zaista je prava šteta što je njegov rastanak s Cibalijom vrlo izgledan, možda već sad u zimskom prijelaznom roku koji klubu nudi zadnju priliku za zaradu.

I dok se navijači uglavnom groze odlaska najboljih igrača i nekako uvijek snivaju drugačiji scenarij, u Vinkovcima je po tom pitanju drugačija priča. Iako svjesni da će Cibaliji puno nedostajati, svi u gradu na Bosutu slažu se kako je Kresinger zaslužio priliku za dokazivanjem u boljem klubu, i da bi ga na neki način bilo nepravedno držati u nebesko-plavom dresu u trenucima dok igra svoj najbolji nogomet u životu.

Pogled u proljeće

S obzirom da su Dinamo i Hajduk ipak previše odmaknuli, Cibalia će se na proljeće okrenuti momčadima iza sebe i obrani trećeg mjesta. Hoće li na kraju biti treći, četvrti ili peti, i nije toliko važno, puno je bitnije da Vinkovčani zadrže razinu dobrih igara i još jednom potvrde kako trenutno pripadaju gornjem domu HNL-a. Nebesko-plavi će, bez sumnje, veliku pažnju posvetiti i Kupu, koji im donosi polufinalni obračun s Varaždinom. Uspije li Cibalia proći u finale, tko zna, ni prvi trofej u povijesti kluba nije nemoguć scenarij.