Kroz dramu do obrane naslova!

Francuska i Danska bez poraza su došle do finala (tek je Španjolska otkinula bod Francuskoj u prvom krugu), a u završnoj utakmici su zorno pokazale da se radi o dvije najbolje momčadi koje smo vidjeli na SP-u u Švedskoj. Vidjeli smo odlične akcije, vidjeli smo i nervozu, vidjeli smo Karabatićevo izdanje kojim je prigrlio status najboljeg svjetskog rukometaša, vidjeli smo važne obrane vratara i važne pogotke, no više od svega vidjeli smo dramatičnu završnicu u kojoj su Francuzi opet izdržali pritisak domaćeg terena kojeg je Danska praktički imala u švedskom Malmöu čime su obranili naslov svjetskih prvaka stečen u Hrvatskoj i osvojili svoj ukupno četvrti u povijesti.

Francuzi su već u prvom danskom napadu pokazali Wilbekovoj momčadi da je pred njima dugačko poslijepodne. Naime, taj prvi napad trajao je čak dvije minute, no nakon nekoliko blokova i prekršaja, sva muka bila je uzalud – Danci nisu postigli gol.

Prvi su zabili u petoj minuti, iz teške situacije izvukao se Eggert, no Francuzi su do tada već preuzeli kontrolu nad utakmicom. Nikola Karabatić držao je sve pod kontrolom u napadu, a posao mu je olakšao Claude Onesta koji je u odnosu na polufinale promijenio postavu pa Karabatić dobar dio poluvremena nije igrao u obrani – taj posao odrađivao je Fernandez.

Prvi puta su osjetniju prednost Francuzi napravili odlaskom na 9:6, no tu krizu Danci su dobro "preživjeli" zahvaljujući golovima Knudsena, Hansena i Eggerta. Pomogli su i olimpijski pobjednici s dva propuštena sedmerca - Guigouu je skinuo Landin Jacobsen, a Joliju drugi vratar Rasmussen.

No, Francuzi su potom opet ubacili u višu brzinu. Razigrao se mladi desni vanjski Francuske, Xavier Barachet, s dva njegova i jednim Karabatićevim golom Francuzi su prisili Wilbeka na minutu odmora pri rezultatu 12:9, no ovoga puta Danska nije uspjela napraviti mini-seriju za povratak.

Francuska je "poludomaćinu" oduzela najjače oružje, kontru i polukontru, a bez tog segmenta igre Wilbekova momčad jednostavno nije imala dovoljno kreativnosti u napadu. Često je napad bio previše statičan, a samo su Hansenove "bombe" pored najslabije obrambene karike Francuza, Baracheta, držale Dansku na dohvatljivom zaostatku (pet golova u prvom dijelu).

S druge je strane sve polazilo od raspoloženog Karabatića, koje je dobro birao kada će proći, kada će se dignuti s devet metara, kada će asistirati beku, a kada pivotu – o dobroj distribuciji lopte svjedoči i podatak da sva tri vanjska igrača Francuske zabila po tri gola u prvom dijelu. Na odmor su les experts, kako su se ova francuska generacija prozvala u Pekingu, otišli sa zasluženih 15:12 nakon gola Baracheta, uz dojam da imaju i brzinu-dvije više ako bi utakmica i protivnik to zahtijevali.

No, Wilbek je uspio u naumu da u drugom dijelu cijelu utakmicu ubaci u brzinu-dvije više, a to je jasno bila igra koja više odgovara Dancima. Početni nalet Francuzi su izdržali zahvaljući golovima Accambraya i Karabatića, no bilo je vidljivo da Danci igraju puno brži rukomet, s kakvim su i uspjeli svladati sve dosadašnje protivnike. Dobili su konačno ponešto s krila (ušao i zabijao Lars Christiansen), dobili su pokoju kontru, a i u postavljenom napadu igrali su puno brže i tražili što ranije šut.

Komadić po komadić, francuska prednost se topila, pa je tako u 46. minuti Bo Spellerberg zabio za -1, a uskoro je nezaustavljivi Hansen zabio za 24:24. Povratak je razbudio i do tada uspavanu publiku, pa su se Danci konačno osjećali kao da igraju kod kuće – ili barem jako blizu kuće.

Francuzi su, međutim, u Hrvatskoj pokazali da znaju igrati u takvoj atmosferi "sami protiv svih". Kada im je bilo teško, pronalazili su ili dobrom akcijom ili zahvaljujući individualnoj klasi Karabatića put do mreže razbuđenog Landina. Za 26:25 zabio je Gille, a na +2 opet je vratio Abalo koji je u drugom dijelu pronašao puno više prostora nego u prvom.

No, puno je prostora pronašao i Lars Christiansen – danska rukometna legenda zabijala je i s krila i sa sedam metara, pa je njegovim golovima, uz jedan Lindbergov, Danska izjednačila tri i pol minute prije kraja na 29:29!

Sa sedam metara potom je zabio Guigou, no Danska s igračem manje uspijeva izvući 1:1 (i ukupnih 30:30) zahvaljujući Jacobsenovoj obrani zicera Gilleu i Boesenovom golu s druge strane.

Nikola Karabatić još je jednim pogotkom, na početku posljednje minute, pokazao zašto je izabran za najkorisnijeg igrača turnira, a Danskoj je ostao napad za izjednačenje 30 sekundi prije kraja. Pet sekundi prije kraja isključen je Gille, što se pokazalo vrlo važnim jer je dvije sekunde prije isteka utakmice Bo Spellerberg probio Omeyera za izjednačenje i oduševljenje u Malmö Areni.

Usprkos igraču manje, Francuzi su bolje otvorili produžetke – Abalo je postavio 32:31 na semaforu, prije nego su tek pri isteku igrača više Danci uspjeli poentirati zahvaljujući Spellerbergu.

No, Danska je imala puno raspoloženijeg vratara – Landin je skinuo udarac Fernandezu, potom je obranio i sedmerac Guigouu, omogućivši suigračima da golom Knudsena preuzmu vodstvo. No, Francuzi su s razlogom trostruki najbolji na svijetu – Karabatić je izjednačio, a nakon što su konačno dočekali obranu Omeyera, Francuzi su preko Guigoua došli do 34:33 na kraju prvog produžetka.

Iako nisu briljirali tijekom utakmice, Fernandez i Omeyer su u drugom produžetku pokazali zašto su francuske uzdanice u svim velikim utakmicama. Fernandez je realizirao sedmerac za 35:34, potom je uspio zabiti i za +2, a Omeyer je obranio udarce Boesena i Hansena kada je to Francuskoj najviše trebalo. Na kraju je na semaforu pisalo 37:35 – teških, mukotrpnih, ali ipak zasluženih.

Četiri velika finala zaredom, četiri velike pobjede – tako zvuči kandidatura ove Onestine momčadi u izboru najbolje rukometne reprezentacije u povijesti. Skidamo kapu…