Tenis

Ančić: "Odlazim miran i ispunjen"

Sa Firula:Bernard Jurišić • srijeda, 23.02.2011.
Ančić: "Odlazim miran i ispunjen"
Foto: FaH

Mario Ančić nije dvojio gdje upriličiti službeni završetak teniske karijere. U emotivnom obraćanju javnosti u prostorijama Teniskog kluba Split Mario je nekoliko puta zastajao susprežući emocije i tražeći riječi. Emocije su frcale po cijeloj prostoriji, zasuzile su oči mnogim nazočnima, a jedan velikan hrvatskog sporta s nepunih 27 godina otišao je u mirovinu...

Teniski klub Split bio je pod opsadom. Velik broj medijskih djelatnika došao je na oproštaj Marija Ančića s teniskom karijerom, baš na mjestu odakle je sve počelo. Na Firule su stigli i prvi čovjek hrvatskog sporta Zlatko Mateša, predsjednik HTS-a Radimir Čačić i mnogi drugi uglednici koji su došli uveličati rastanak Marija Ančića od profesionalnog tenisa.

"Današnji dan je važan i zbog činjenice da je 23.2.1950 osnovan TK Split i ovom prilikom želim čestitati svim članovima rođendan našeg kluba..", počeo je Mario i nastavio:

Mateša: "Mario je primjer zašto je tenis gospodski sport"

"Kao što je rekao Mario, ovo ne smije biti tužan dan. Mario prestaje igrati, ali Mario ne prestaje biti hrvatski olimpijac. On sigurno neće otići iz hrvatskog tenisa i hrvatskog sporta. Još za vrijeme igračke karijere pokazao je puno vrlina vrhunskog čovjeka. Činjenica da je uz karijeru vrhunskog sportaša stvorio i akademsku karijeru, da je završio fakultet u redovnom roku, da je s 25 godina bio gost predavač na Harvardu, govori o jednom drugom Mariju. Za sve one koji ne znaju zašto se tenis zove bijelim, gospodskim sportom, trebao je gledati Marija kako igra i kako se ponaša, kako objedinjuje sportske i ljudske kvalitete. Uživali smo u njegovim pobjedama i uspjesima, ali zdravlje je ipak najvažnije. Ovo je bila jedina logična odluka i mislim da je Mario povukao dobar potez. Ne dvojim da će dati doprinos hrvatskom sportu i tenisu u cjelini, ali i da će biti uspješan u drugoj, akademskoj karijeri."

"Čast mi je što vas mogu pozdraviti u hramu tenisa, u klubu koji je za mene od izuzetne važnosti. Sretan sam i ponosan što sam uvijek bio član TK Split, što sam nastavio tradiciju svjetskih tenisača i što sam dio tog fenomena. Putujući svijetom često su me pitali koja je tajna našeg kluba, ali teško je objasniti da snaga TK Split nije u broju terena ili loptica, nego u ljudima oko njega. U toj strastvenoj želji za pobjedom, sportskim fanatizmom i borbom do samog kraja. Baš zbog ovih razloga koji su i mene definirali i kao tenisača i kao čovjeka, želio sam da se ovdje skupimo, na mjestu gdje sam i počeo. Ovdje sam želio objaviti kraj profesionalne karijere i povlačenje iz sporta kojeg toliko volim."

"Uvijek sam težio savršenstvu"

"Minule su godine bile teške, borio sam se protiv ozljeda i bolesti, ali posljednja ozljeda leđa bila je točka na i. Ona je produkt pauza, putovanja, dugog neigranja i u konzultacijama s brojnim stručnjacima donio sam odluku. Moje tijelo više ne može pratiti ritam današnjeg tenisa, današnjeg sporta i nije bilo druge nego donijeti ovu odluku. Ona je bila teška, iznimno teška. Uvijek sam težio savršenstvu i kad sam shvatio da moje tijelo više nije sposobno igrati onaj tenis koji bih ja želio, drugog rješenja nije bilo. Uvijek sam se borio, padao i dizao se, ali uvijek sam bio pošten prema sebi."

Velika karijera završena je s nepunih 27 godina, no Ančić je s 23 napravio više nego mnogi sportašio u puno dužoj karijeri.

Čačić: "Mario može biti predsjednik HTS-a"

"Svi znate da u sportu i životu čovjek nailazi na ljude koji pokazuju da postoje uvijek pojedinci koji mogu i moraju služiti kao primjer i poruka generacijama koje dolaze. Mnoštvo je vrhunskih sportaša, kao i vrhunskih ljudi u svim sferama života. Ali malo je onih koji imaju takav Božji dar da se toliko toga spoji u jednoj osobi. Što se mene osobno tiče i ja sve ovo doživljavam jako emotivno. Ne smije se propustiti imati svu tu pozitivnu energiju, znanje i ugled koje Mario ima na korist hrvatskog društva i sporta. Imali smo već jedan duži razgovor o tome, nismo otvarali konretne teme, ali ne postoji ni jedan prostor u hrvatskom tenisu i sportu gdje Mario nije dobrodošao. Čak i na poziciji predsjednika Saveza. Moje mišljenje dijele svi koji ga poznaju, a čak i oni koji ga ne poznaju osjetili su kolika je njegova veličina. Mediji su vrlo dobro prenijeli lik i djelo Marija Ančića. Hrvatsko društvo prepoznaje njegove vrijednosti i ja ga javno pozivam da ne propusti priključiti se radu u hrvatskom sportu. Boriti se u trenutku kad ti se svijet ruši, s 22, 23 godine, a osjećaš da nestaju temelji za profesionalni opstanak za mene je fascinantno. Za tako mladog čovjeka posebno. Čestitam mu na svemu što je dao hrvatskom sportu i očekujem da ćemo blisko surađivati i ubuduće."

"Znam da odlazim sa samo nepunih 27 godina, što je najplodononije razdoblje kod većine sportaša. Moja je karijere po mnogo čemu specifična. S 15 godina sam već osvojio prvi turnir, sa 16 bio na OI, s 20 sam već imao olimpijsku medalju, s 21 osvojio Davis Cup, s 22 član Top 10 i u tim trenucima sam zajedno s Nadalom bio najmlađi član tog ekskluzivnog društva, pobjeđivao sve velike, mislio da imam čitav svijet pod nogama. No, onda se dogodio Krefeld i Davis Cup protiv Njemačke, gdje je sve krenulo po zlu. Slijedile su četiri godine borbe i konačni oproštaj."

Borba s emocijama trajala je od trenutka kad je sjeo za mikrofon, ali ovdje je Mario prvi put zastao s očima punih suza.

"Nikad nisam kalkulirao i išao linijom manjeg otpora. Znao sam samo davati maksimum. Vjerujem da su to svi prepoznali. Bez obzira na ovaj emotivno težak dan za mene, želim da ovo bude sve samo ne tužan dan. Želim da svi koji su za mene navijali i koji su me pratili da se sjećaju svega lijepoga što sam donio i sebi i njima i ovom gradu i državi. Odlazim uzdignute glave, kao čovjek koji se nikad nije predao, koji se borio do samog kraja, ali i koji je prepoznao trenutak kada treba otići."

"Časno i ponosno oblačio dres hrvatske reprezentacije"

Spremno je izdvojio najveće trenutke svoje karijere. Reprezentaciju.

"Kad podvučem crtu na kraju karijere osjećam veliki ponos na sve što sam napravio u svijetu tenisa i trag koji sam ostavio. Nezaboravni su trenuci kad se diže hrvatska zastava, kad cijela država ne spava zbog tebe. Nezaboravno je bilo slušati hrvatsku himnu u Bratislavi kad smo osvojili Davis Cup. Nezaboravno je bilo ući u Top 10 i time postao četvrti tenisač ovog kluba koji je uštao u to društvo."

"Ima stvari koje su veće od mog ulaska u Top 10, a to je kad s reprezentacijom svoje zemlje postajete svjetski prvak. Sva ta euforija nakon toga, zahvala ljudi na radosti koju smo im pružili i zahvala koju osjećate kod ljudi. I kakva je to slučajnost da se baš sljedeći Davis Cup susret igra protiv Njemačke u Zagrebu i to će biti moj oproštaj od reprezentacije. U Njemačkoj je sve počelo i zanimljivo je kako se zatvara taj krug."

"Zahvalan sam Bogu na talentu koji mi je dao, ali bez ljudi u TK Split ne bi bilo ni mene. Strahovito sam zahvalan svojoj obitelji, bratu Ivici koji je glavni razlog mog ulaska u tenis, svim trenerima koji su sa mnom radili od početka do kraja, svima koji su me pripremali i brinuli o mom zdravlju. Želim zahvaliti svojim reprezentativnim kolegama, časno sam i ponosno oblačio dres hrvatske reprezentacije, od kad sam imao 15 godina do zadnjeg trenutka kad sam mogao igrati. Želim se zahvaliti i vama novinarima posebno zahvaliti dvojici koji su me pratili od početka do kraja karijere - Davoru Burazinu i Nevenu Bertičeviću."

"Uvijek ću biti uz sport"

Novi izazovi su pred Mariom, diplomu Pravnog fakulteta ima, no ipak je sport njegova prva ljubav i profesija.

"Znao sam da će ovaj trenutak doći pa sam se stoga i pripremao, školovao. Sad me čekaju novi izazovi u novom poslu, usavršavanje. Ono što sam radio na teniskim terenima želim preusmjeriti u nešto novo. Sport i tenis za mene su dio života i uvijek ću biti blizu. Imam novi izazov u struci, ali stalno želim biti blizu sporta, to je ipak moj život. Aktivno sam uključen u Klub olimpijaca i svojim znanjem i iskustvom koje ću steći u svojoj struci i kontaktima koje sam stekao u karijeri, želim na drugačiji način, puno manje javan, pomagati našim sportašima i budućim tenisačima."

Za kraj svoje profesionalne sportske karijere Mario Ančić je ostavio sljedeće riječi:

"Došlo je vrijeme da okrenem novu stranicu u životu i da krenem u nove izazove. Proći će puno vremena dok ne budem mogao u miru gledati vrhunski tenis, ali vrijeme liječi sve rane. Svemu dođe kraj. Zato želim da ovo ne bude tužan dan. Odlazim miran i ispunjen."

Jedna velika sportska karijera otišla je u povijest...

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • matbaric02.03.2011. u 12:01
    Svaka cast Mario, po meni najbolji igrac Hrvatske, steta sto ga je zdravlje sputalo, uzivao sam gledajuci ga kako igra.
    matbaric
  • Yakov24.02.2011. u 17:25
    I Čačić je počeo davati nerealna obećanja. Ne kažem da Mario nije zaslužio mjesto predsjednika, zaslužuje ga sasvim sigurno miljama više od Čačića, ali nažalost navikli smo da su takva i slična obećanja lažna, pogotovo kada dolaze iz usta jednog političara, koji po meni uopće nije kompetentan da... [više na forumu]
    Yakov
  • MateBilic24.02.2011. u 10:09
    Neopisiva je šteta šta se ovako rano oprašta. Da je bio zdrav ne bi se micao iz prvih 5 na Touru. Nema više takvih igrača, jedan od rijetkih šta je znao pošteno odigrat servis volej. Ali, želim mu sve najbolje u budućnosti i siguran sam da će uspjeti u onom čega se prihvati! Hvala na svemu Mario!
    MateBilic
  • Obrisan korisnik24.02.2011. u 08:42
    Stari, hvala ti za sve! sretno u životu!
    Obrisan korisnik
  • ElKun1023.02.2011. u 20:57
    Ovakvi ljudi trebaju voditi hrvatski sport, a ne neke budale (čitaj: Mamić, Marković..) kojima je interes samo novac. Mario, hvala ti na svemu, puno sreće i pozdrava iz ZD-a.
    ElKun10