Hrvati na putu el clasicu

Iako je, dakako, potpuno nezahvalno davati iz neutralne perspektive ocjene običnom ždrijebu, dojam je kako je Lineker "odradio" odličan posao. Iako se Englez našalio kada je uzeo prvu kuglicu rekavši "malo sam razočaran što su sve kuglice iste temperature", ždrijeb bi teško bolje ispisali djelatnici Uefe i da su htjeli.

Naime, ždrijeb nije spojio najzvučnija imena s jedne, a svojevrsne autsajdere s druge strane (kao što se znalo dogoditi), ali isto tako, nije ni ”kamilica” u smislu da nema pravih, zvučnih ogleda. Dvoboj Manchester Uniteda i Chelseaja repriza je finala Lige prvaka iz 2008. godine, to je ogled klubova koji su godinama europski vrh i koji godinama drmaju najjačom europskom ligom, između kojih se stvorilo sjajno rivalstvo i klubova čije se ambicije u Ligi prvaka godinama poklapaju – osvojiti je. To nisu klubovi koje posebno veseli nastup u četvrtfinalu…

S druge strane, oni klubovi koji su sretni "što su uopće tu", za nagradu su dobili pravi spektakl – dvoboje s Barcelonom, Realom i europskim prvakom Interom. Daleko od toga da će unaprijed izvijesiti bijelu zastavu, i ne bi nikoga previše šokiralo barem jedno iznenađenje u te tri utakmice, no ako i ispadnu od tih europskih giganata, moći će biti ponosni i presretni svojom europskom sezonom, pa i načinom na koji je okončala.

Englezi odmah u glavu

Englezi su navikli na svoje predstavnike u polufinalu Lige prvaka, ponekad i tri, a Lineker se pobrinuo da i ove sezone barem jedna engleska momčad dođe među četiri najbolje.

Svaka čast Liverpoolovom europskom naslovu (i još jednom finalu), svaka čast i Arsenalovoj igri, pa i Tottenhamovom lijepom nastupu ove sezone, no Manchester United i Chelsea godinama su uvjerljivo najbolji dvojac najjače lige na svijetu. Neće, stoga, nikoga iznenaditi konstatacija kako se radi o poslastici ovogodišnjeg četvrtfinala.

Zanimljivo, uz sve uspjehe na domaćem planu, oba kluba pate za europskim naslovom. Alex Ferguson više je puta izjavio kako samo dvije "kante" europskih prvaka nisu dovoljne za sve sjajne momčadi koje je godinama stvarao na Old Traffordu, a europski naslov je i posljednji nedosanjani san Romana Abramoviča s Chelseajem. Kada mu se najviše približio, ispriječio se baš Manchester United koji je na jedanaesterce osvojio Ligu prvaka prije tri sezone. Nema sumnje da će posebno motiviran biti dvojac Terry-Anelka koji je tada, s bijele točke, koštao Engleze pobjede.

Kroz to finale i brojne bitke u Premiershipu i FA kupu, između Chelseaja i Uniteda stvorilo se pozitivno i vrlo jako rivalstvo, pa se može očekivati pravo frcanje iskri u dva ogleda. Chelsea je zaostao u Premiershipu, ali je u nedavnom međusobnom ogledu pokazao da je barem al pari Unitedu, a United razloge za optimizam može pronaći u odličnom učinku koji ima protiv engleskih klubova u europskim natjecanjima. Ferguson protiv Ancelottija, Rooney protiv Drogbe, Vidić protiv Terrya - ovo je ogled koji nitko neće propustiti.

Prvaci opet u Njemačku

Nakon briljantnog preokreta protiv Bayerna, Inter će napunjen velikim samopouzdanjem ući kao popriličan favorit u ogled sa Schalkeom koji se muči u Bundesligi, koji je ostao bez trenera Felixa Magatha i kojem je dobar nastup u Ligi prvaka jedina svijetla točka inače loše sezone.

No, Nijemci su – Nijemci. Schalke je zasluženo izbacio vrlo solidnu Valenciju, a u Interu će se vjerojatno sjetiti da ni 1997. u finalu Kupa Uefa nisu očekivali da ih njemačka momčad može pobijediti, a upravo to se dogodilo. Ne čudi stoga ni što Luis Figo upozorava na oprez, iako ne skriva zadovoljstvo ždrijebom:

"Sveukupno sam sretan ždrijebom, ali moramo se sjetiti da je Schalke opasna ekipa i da moramo biti oprezni. Da nisu opasni, ne bi bili u četvrtfinalu Lige prvaka. Interova obrana morat će posebno paziti na Raula; sretan sam što mu ide dobro u Schalkeu, ali nadam se da neće slaviti protiv nas."

I potencijalni polufinalni okršaji u ovom dijelu ždrijeba čine se zanimljivima, posebno spoje li se Chelsea i Inter – lani je Mourinho nadmudrio Ancelottija i pomalo iznenađujuće izbacio Chelsea na putu do naslova prvaka Europe, Englezi to nisu zaboravili i voljeli bi prigodu za revanš. No, i jedne i druge prije toga čeka težak posao…

Nisu htjeli, ali su dobili

Igrači Šahtara bili su među brojnima koji su prije ždrijeba rekli "samo ne Barcelona", no sada će sigurno u tom ždrijebu pronaći pozitivne stvari.

Klub iz Donecka proživljava najljepše dane, igra odlično i po prvi se puta plasirao u četvrtfinale Lige prvaka, a za nagradu su Ukrajinci dobili posjet najatraktivnije svjetske momčadi.

Šahtar se neće samo nakloniti pred Barcelonom - Srna i društvo maksimalno su ozbiljna, ali i maksimalno opasna momčad, i izvuku li korektan rezultat na Camp Nou, Barceloni bi u uzvratu moglo biti jako neugodno pred bučnim tribinama.

Dakako, Barcelona je usprkos svemu dobromu u igri Šahtara najveći favorit za prolazak u polufinale jer ipak prvi favorit natjecanja igra protiv momčad koja je prvi puta ovdje. Šahtar se čak osladio pobjedom na Camp Nou, no Barceloni je tada to bila nevažna utakmica – Ukrajinci znaju da ih sada čeka jedna sasvim druga Barca.

U Barceloni su sigurno izuzetno zadovoljni ždrijebom, iako će jasno kao i svi ostali emitirati poštovanje prema suparniku. No, Katalonci mogu biti zadovoljni i kada pogledaju prema naprijed.

Naime, iako cijelom svijetu već sada rastu zazubice od pomisli na još jedan ogled Barcelone i Reala, nije teško zaključiti da je Barceloni to sasvim solidan ždrijeb. Naime, Barcelona proteklih godina uvjerljivo dominira protiv Reala, nije se to promijenilo ni dolaskom Josea Mourinha (dapače, Mou je izgubio s 5:0), i bez obzira što je izrazito teško iznova i iznova dobivati tako vrhunsku momčad, očigledno je da Real po svojoj fizionomiji igre Barceloni puno bolje odgovara nego Chelsea ili Inter, pa djelomično čak i Manchester United, koji su svi u drugom dijelu ždrijeba.

Ako su mogli Inter, ako su mogli Milan…

To će si idućih tjedana kao mantru ponavljati igrači Tottenhama. Kuglice su im donijele Real, najtrofejniju europsku momčad, kao nagradu za izvrsna izdanja u Ligi prvaka.

Tottenham je nadmašio svoja očekivanja, iako, profil igrača koje Harry Redknapp ima na raspolaganju jasno sugerira da to ne bi trebalo biti nikakvo posebno veliko iznenađenje. Momčad s engleskim i brojnim drugim reprezentativcima, s Modrićem, Baleom, Gallasom, momčad kojoj ponajbolji igrač osme selekcije svijeta sjedi na klupi, apsolutno može u rat s većinom europskih momčadi, što su Spursi jasno dokazali protiv Intera i protiv Milana u osmini finala.

Da stvar po Tottenham bude bolja, zbog svoje brzine, posebno po krilima s Lennonom i Baleom, Spursi se čine kao vrlo neugodan protivnik za Real u kojem Mourinho još uvijek nije uspio usaditi sve svoje defanzivne zamisli.

No, bojim se da je Tottenham sretan zbog toga što je tu gdje je, a obično u ovakvim susretima bolje prolaze momčadi kojima je četvrtfinale samo još jedan korak do ultimativnog cilja – a nema sumnje da pod Mourinhom Real ima samo jedan cilj. Psihologija će odraditi veliki posao u ovoj utakmici, Tottenham može proći samo ako zaista u to vjeruje.

Realu je ovo još jedan neugodan, ali ipak ne suparnik iz najviše kategorije, što će reći i prigoda da Mourinho dodatno podmaže mehanizme stroja koji bi svoj veliki ispit imao u polufinalu.

Real – Barcelona; da, to je dvoboj koji je Lineker omogućio sanjati skoro cijeloj Europi. Skoro, jer navijači Tottenhama i Šahtara – među kojima je zbog Modrića, Kranjčara, Ćorluke, Pletikose, Eduarda i Srne i puno Hrvata – priželjkuju jednu drugu utakmicu.

Ostaje nam za vidjeti može li se šest Hrvata sa svojim suigračima ispriječiti el clasicu u Ligi prvaka…