Braga živi svoj san

Ulazak u finale jednog europskog nogometnog natjecanja uspjeh je za svaki klub, a posebno to vrijedi za "malenu" Bragu, kojoj će finalna utakmicu u Dublinu biti prva takve vrste u 90-godišnjoj povijesti. Sporting Clube de Braga osnovan je 19. siječnja 1921. godine, a vjerojatno najljepši mogući rođendanski poklon bilo bi osvajanje ovosezonske Europske lige.

Uspjesi Brage u portugalskim ili europskim razmjerima ne mogu se mjeriti sa Velikom trojkom portugalskog nogometa. Prvaci svoje zemlje nisu nikada bili, a ovogodišnji fantastičan europski uspjeh mogu zahvaliti odličnoj prošloj sezoni kada su završili na drugom mjestu prvenstvene ljestvice, čime su se plasirali u Ligu prvaka. Jedini nacionalni trofej Brage datira još iz davne 1966. godine kada su osvojili Portugalski kup, a što se tiče europskih uspjeha i ambicija, aktualna sezona ne može se mjeriti niti s jednom do sada.

Na međunarodnoj sceni nisu ostvarili neke zapažene rezultate, ali se mogu pohvaliti kako su osvojili posljednji Intertoto kup, koji je odigran 2008. godine. Iz tog natjecanja 11 klubova osiguralo je plasman u Kup Uefe, a pošto su od svih plasiranih klubova nogometaši Brage ostvarili najbolji plasman, ulaskom u osminu finala, proglašeni su ukupnim pobjednikom tog natjecanja.

Napredak Brage u nacionalnim i europskim razmjerima može se povezati sa Europskim prvenstvom odigranim u Portugalu 2004. godine, ali i izgradnjom novog Estádio Municipal de Braga, pošto je Braga bila jedan od domaćina europske nogometne smotre. Otvoren je krajem 2003. godine, pobjedom nad Celtom iz Viga, a od te sezone, izuzev 2008. godine kada su završili sedmi, u nacinalnom prvenstvu nisu bili plasirani slabije od petog mjesta. U sezonama 2006/07 i 2008/09, napravili su prvi značajniji europski iskorak, plasiravši se u osminu finala Kupa Uefa, gdje su gubili od Tottenhama i PSG-a, a aktualna sezona šlag je na torti njihovog uspona u posljednjih desetak godina.

Ovosezonski europski put Brage započeo je osvajanjem drugog mjesta u portugalskom prvenstvu prošle sezone, osvojivši pet bodova manje od Benfice, što im je osiguralo plasman u treće pretkolo kvalifikacija za Ligu prvaka. Prvi europski ovosezonski protivnik bio im je škotski doprvak Celtic, kojeg su izbacili iz daljnjeg natjecanja ukupnim rezultatom 4:2. Posljednja prepreka prije ulaza u natjecanje po skupinama bila im je španjolska Sevilla, koju su pomalo iznenađujuće svladali u oba susreta te su tako najavili odličnu europsku sezonu.

Ždrijeb Lige prvaka smjestio ih je u skupinu H s Arsenalom, Šahtarom i Partizanom. Natjecanje su otvorili katastrofalnim 6:0 porazom na Emiratesu od Arsenala, a u debiju pred domaćom publikom Šahtar ih je počastio s tri pogotka u mreži. Dvostrukim slavljem nad beogradskim Partizanom otvorili su si vrata osvajanju trećeg mjesta, a europsku nogometnu javnost iznenadili su 2:0 pobjedom nad Arsenalom na svom travnjaku, uz dva gola Brazilca Matheusa, koji više nije u klubu jer je u siječnju preselio u ukrajinski Dnjipro.

Na kraju natjecanja u skupini H završili su na trećem mjestu, osvojivši devet bodova što im je donijelo nastavk europske nogometne sezone u Europskoj ligi. U Knock-out fazi prvi protivnik im je bio poljski Lech iz Poznana, koji je također imao fantastičnu sezonu iz sebe, ali nakon minimalnog poraza u Poljskoj, nogometaši Brage, golovima Alana i Lime nadoknađuju zaostatak te prolaze u iduću rundu. Osmina finala donijela im je možda i najzvučnije ime koje je ostalo u ždrijebu, Liverpool, no, pokazalo se kako će pogodak Alana iz kaznenog udarca u prvom susretu, biti dovoljan za napredovanje u četvrtinu finala. Na Anfieldu su uspjeli sačuvati svoju mrežu netaknutom te tako izbaciti engleskog velikana već u ovoj fazi natjecanja.

Četvrtfinale im je, nakon Šahtara u skupini lige prvaka, namijenilo još jedan ukrajinski klub, Dinamo iz Kijeva. Protiv čvrste kijevske ekipe nisu u dva međusobna susreta uspijeli postići pogodak. Prvi dvoboj završio je bez pobjednika, rezultatom 1:1, uz autogol Guseva, dok su u uzvratu još jednom odigrali susret bez pogodaka što im je dovoljno za prolaz u polufinale.

Pošto su od četiri polufinalista, čak trojica bila iz Portugala, ždrijeb je odredio kako će im za prolaz u povijesno finale trebati pobjeda nad Benficom. Još jednom se za nogometaše Brage pokazao presudnim pogodak koji su postigli u gostima. U prvom dvoboju poraženi su 2:1, a strijelac za Bragu bio je Vandinho. U uzvratnom susretu bila im je potrebna minimalna pobjeda, koju su ostvarili pogotkom Custodia u 19. minuti tog dvoboja. Koferi za veliko finale u Dublinu mogli su se početi pakirati, a tamo će ih dočekati još jedan portugalski nogometni velikan, Porto.

U momčadi Brage ne može se izdvojiti neki pojedinac, koji bi kvalitetom posebno iskakao od ostalih suigrača. Odlično su izbalansirana ekipa, bez nekih izrazitih zvijezda, a prema internet stranici trensfermarkt.de vrijednost momčadi procijenjena je na nekih 50-ak milijuna eura. Uspoređujući takve podatke s npr. zagrebačkim Dinamom, hrvatski prvak prema istom izvoru vrijedi samo desetak milijuna eura manje, a ne može se niti približno pohvaliti sličnim europskim nogometnim uspjesima posljednjih godina.

Glavna njihova kvaliteta je odlično organizirana obrana, koju predvode Brazilac Paulao i iskusni vratar Artur, a zanimljivo je kako su u posljednjih šest europskih nastupa primili samo tri pogotka. Iz odlične obrane otvara im se prilika za brze i opasne kontranapade, što je i njihovo najjače oružje. Najpoznatije ime ekipe sigurno je 28-godišnji Hugo Viana, solidan vezni igrač, bivši portugalski reprezentativac, koji je u karijeri igrao za Newcastle i Valenciu i koji je mozak ove današnje Brage. Glavna opasnost za protivnička vrata prijeti od Brazilaca, odličnih krila Lime i Alana, a potonji je i igrao za Porto i s njima osvojio dva prvenstva i Kupa. Oni su sigurno dvije udarne igle ove momčadi.

Generator uspjeha ove ekipe sigurno je portugalski trener, 42-godišnji, Domingos Paciencia, koji je možda i najzaslužniji za ovaj fantastičan uspjeh Brage u posljednje dvije sezone. Paciencia je u kroz svoju igračku karijeru bio vezan upravo za Porto gdje i ostvario svoje najveće uspjehe, igrajuči u napadu Zmajeva. U klubu je od svoje 13 godine,a u prvu ekipu uveo ga je naš Tomislav Ivić, nakon što je Porto 1987. godine postao prvakom Europe. S Ivićem na čelu, osvaja i svoje prve trofeje, europski Superkup i Interkontinentalni kup.

U sedam navrata je kao igrač bio prvak svoje zemlje, osvojio je i pet nacionalnih Kupova, 1990. godine proglašen je portugalskim igračem godine, a u sezoni 1995/96 bio je i najbolji strijelac lige s 25 postignutih golova. Za portugalsku reprezentaciju upisao je 35 nastupa, zabivši devet golova, od kojih je jedan postigao Hrvatskoj na Europskom prvenstvu 1996. godine. U Tenerife je prešao 1997. godine, ali se nakon dvije godine vratio u Porto gdje je i 2001. godine i završio igračku karijeru.

Trenerskog posla prihvatio se 2005. godine, preuzevši B momčad Porta, a već iduće sezone odlazi u Uniao Leiriu, kako bi se okušao u vođenju prvoligaške ekipe. Međutim, sezonu nije odradio do kraja, zbog svađe s predsjednikom odstupa s trenerske pozicije i odlazi u Academicu iz Coimbre, gdje je proveo dvije godine i klub odveo do sedme pozicije, ostvarivši njihov najbolji rezultat nakon više od 20 godina.

Na temelju dobrih rezultata s Academicom, u lipnju 2009. godine, naslijedio je Jorge Jesusa na klupi Brage i već u svojoj premijernoj sezoni ostvario je fenomenalan uspjeh, odvevši klub do druge pozicije i najboljeg prvenstvenog rezultata u povijesti kluba. Paciencia će, vodeći Bragu u finalu Europske lige, biti prvi trener koji će igrati protiv svog bivšeg kluba, za kojeg je već nastupao u finalu nekog Uefinog natjecanja.

Po završetku ove sezone ističe mu ugovor s Bragom, a nedavno je obznanio portugalskoj i svjetskoj javnosti kako ne namjera produljiti ugovor s trenutnim poslodavcem. Prema nekim špekulacijama gotovo sigurno će iduće sezone sjediti na klupi lisabonskog Sportinga. "Navijači će shvatiti i oprostiti će mi moj odlazak iz Brage. Uvijek sam bio iskren u mojim izjavama i oko mojih metoda rada. Jako sam zahvalan zbog potvrde koju sam ovdje dobio. Ono što sam najavio nije nikakva novost. Novinari su već pisali o tome, a i predsjednik Brage Antonio Salvador govorio je o tome nakon utakmice s Benficom kada je izjavio da ću im nedostajati" izjavio je trener Brage na odlasku, a pred svoju utakmicu karijere.

Dugačak je bio ovosezonski europski put Brage, koji je još započeo u trećem pretkolu Lige prvaka, a završit će finalom Europske lige u Dublinu. Ostvarili su povijesni uspjeh i to baš u godini u kojoj slave 90 godina od svog osnivanja. Plasman u finale sigurno je iznenađenje, međutim za pravu senzaciju nogometaši Brage morat će preskočiti posljednju prepreku na putu do trofeja. Do finala su u posljednih desetak godina stizali i drugi, u europskim razmjerima, manji klubovi poput Alavesa, Espanyola, Celtica, Rangersa ili prošle sezone Fulhama, ali su za jedan, maleni korak ostali prekratki. Međutim, bez obzira na ishod utakmice u srijedu, nitko ne može igračima, treneru i navijačima Brage oduzeti ovosezonski veliki uspjeh. Finale mogu odigrati rasterećeno, Porto je ionako izraziti favorit za osvajanje naslova, no, ako na kraju tog dvoboja i podignu pehar, to sigurno neće biti nezasluženo, dapače.