Sunday Bloody Sunday

Za početak, jedno trivijalno pitanje u stilu onih koje često postavlja neprikosnovena legenda komentiranja košarkaških utakmica Slavko Cvitković: koliko predstavnika ima Francuska u glavnom ždrijebu muške i ženske konkurencije ovogodišnjeg Roland Garrosa? Ja sam se osobno šokirao kada sam doznao konačan rezultat. Riječ je, naime, o čak 32 predstavnika! Od toga 21 u muškoj konkurenciji, što je čak 16 posto od 128 igrača koliko ih je u prvom kolu.

Prvoga dana natjecanja nastupilo je njih 12, a pošto su neki igrali međusobno, dalje ih je prošlo tek pet. Mahom se tu radi o igrači(ca)ma s pozivnicom koji su slabo rangirani pa će se broj domaćih predstavnika munjevito smanjivati kako turnir bude odmicao.

U muškoj konkurenciji Francuze su predvodili 17. nositelj Jo - Wilfried Tsonga, koji je na sedam gemova ostavio Čeha Jana Hajeka te Julian Benneteau, koji je nakon izgubljenog prvog seta od Portugalca Ruija Machada slavio uz gubitak svega tri gema u naredna tri seta.

Sedmi nositelj i dvostruki četvrtfinalist David Ferrer lako se obračunao s Fincem Jarkkom Nieminenom, a prilično uspješan dan za nositelje upotpunili su Stanislas Wawrinka (14.), Guillermo Garcia-Lopez (30.) i Sergij Stahovskij (31.).

U2-ova pjesma iz naslova ide "u čast" našim tenisačima koji su upisali oba poraza i tako nam priuštili nedjelju za zaborav. Prvi postavljeni tenisač koji se oprostio od turnira bio je upravo naš Marin Čilić, kojeg je s 3:0 u setovima ispratio 100. tenisač svijeta Ruben Ramirez Hidalgo, koji je u 19 mečeva ove sezone upisao, vjerovali ili ne, samo četiri pobjede, a na zagrebačkom Challengeru u prvom kolu ga je eliminirao mladi Borut Puc, tada 549. tenisač ATP ljestvice.

Ovaj 33-godišnji Španjolac nekada je bio vrlo opasan zemljaš, ali njegove pobjede nad iole kvalitetnijim tenisačima toliko su rijetke da bi čak i ondašnji Ramirez Hidalgo, koji je 2006. ostvario i najbolji renking karijere (50. mjesto), protiv čak i ovakvog Marina Čilića morao doživjeti poraz.

No, u rano nedjeljno poslijepodne ostali smo neugodno iznenađeni. Marin je svog suparnika "počastio" s čak 67 neprisiljenih pogrešaka, što je za tri seta zastrašujuće puno. Nije tajna da naš prvi "reket" već dugo stagnira, premda je i to možda blago rečeno (možda bi adekvatnije bilo reći da nazaduje), no poraz od tenisača koji je već u zalaznim godinama svoje karijere i koji već jako dugo u svijetu tenisa ne predstavlja ništa posebno zaista boli i Marin bi nakon ovog poraza (i vrlo loše igre) zaista morao preispitati svoje poteze i napokon angažirati trenera koji će s njim biti praktički 24 sata dnevno.

Ako pogledamo ATP ljestvicu, Čilić je samo devet mjesta udaljen od Topa 10, no prikazanom igrom i trenutnom kvalitetom realno ne spada niti među prvih 30. Talent je tu, predispozicije su tu, no bez napretka na segmentima igre poput servisa, smanjenja oscilacija i poboljšanja fizičke spreme bojim se da bi Marin mogao vječno ostati igrač koji je puno obećavao, a malo ostvario.

I drugi hrvatsko-španjolski obračun otišao je na stranu suparnika. Pere Riba potvrdio je odličnu formu i u četiri seta eliminirao Ivana Dodiga, koji je kod 6:5 u trećem setu propustio servis za set. Šteta, bio je to izjednačen meč i Ivan je svakako bio bliži pobjedi nego njegov sunarodnjak.

No, nije svako zlo za zlo. Dodig se sada ima dovoljno vremena adekvatno pripremiti za travnatu sezonu od koje, kako je i sam rekao, puno očekuje. Nastupit će na sva tri turnira (Halle, Hertogenbosch, Wimbledon) i s obzirom na samopouzdanje koje je stekao u dosadašnjem dijelu sezone, ima se pravo nadati dobrim rezultatima.

U ženskoj konkurenciji već su dvije nositeljice "izletjele", Flavia Pennetta (18.) i Shahar Peer (19.). I jedna i druga su prijašnjih godina često igrale osminu finala u Parizu, no ove godine oprostile su se već na startu. Njihovim stopama, zato, nisu krenule Samantha Stosur i Jelena Janković koje su s lakoćom izborile drugo kolo i tako uputile jasnu poruku svojim konkurenticama da su spremne na daleke domete.

Triput je Janković dogurala do polufinala, Stosur prošle godine čak i do finala, je li ovo godina u kojoj će jedna od njih otići korak-dva dalje?

Alize Cornet bila je velika nada francuskoga, ali i svjetskoga tenisa, no barem zasad nije uspjela ispuniti ta velika očekivanja. U veljači 2009. dosegla je 11. mjesto WTA ljestvice i činilo se kako je njen put prema vrhu tek započeo, no onda je uslijedio pad. Kao da se više nije znala nositi s preteškim teretom te je počela sve više gubiti tlo pod nogama.

Kriza je bila toliko jaka da je rezultirala i razočaravajućim porazom od tada 412. tenisačice svijeta Caroline Garcije na ITF turniru u Marseilleu prošle godine. Danas je tek 78. tenisačica svijeta, no pobjeda nad Čehinjom Renatom Voračovom u prvom kolu mogla bi joj vratiti zasigurno izgubljeno samopouzdanje.

Kikseve nisu dopustile ni bivša pobjednica Svetlana Kuznjecova (13. nositeljica) te Anastazija Pavljučenkova (14.), koja je moj pritajeni favorit za dobar rezultat. Kuznjecova nije u dobroj formi i moram priznati da nisam očekivao da će se ovako lako obračunati s Magdalenom Ribarikovom. Očito je povratak na mjesto koje budi lijepe uspomene i te kako pozitivno utjecao na 25-godišnju Ruskinju.

Meč dana

Prvog dana nije bilo puno mečeva koji su posebno plijenili pažnjom što se neizvjesnosti i drame tiče, ni u muškoj ni u ženskoj konkurenciji. Zato je možda najbolja prilika da prostor u ovoj rubrici podarim francuskom dvojcu s pozivnicama, Maximeu Teixeiri (181.) i Vincentu Millotu (152.) koji je odigrao meč trajanja tri sata i 52 minute. Poslije takve velike bitke slavio je 22-godišnji Teixeira rezultatom 6:2, 5:7, 6:7 (4), 6:4, 6:1, a možemo slobodno reći kako je tri godine stariji Millot platio danak 31 neprisiljenoj pogrešci u posljednja dva seta (70 ukupno). Teixeira je tako stigao do svoje prve ATP pobjede u prvom meču, a u drugom kolu smiješi mu se duel s Rogerom Federerom. Millot je, pak, u svom šestom meču na ovoj razini doživio i šesti poraz pa će svoju sreću po tom pitanju morati tražiti negdje drugdje.

Tenisač(ica) dana

Kada u svojoj 13-godišnjoj profesionalnoj karijeri upišete četiri pobjede u glavnom turniru Grand Slama, i to sve četiri na istome mjestu, onda je jasno da će vam to mjesto uvijek ostati u posebno lijepom pamćenju. Ruben Ramirez Hidalgo protiv Čilića je ostvario upravo to, a zanimljivo je da je sve preostale tri pobjede ostvario 2006. godine kada je dogurao do osmine finala gdje ga je u četiri seta zaustavio kasniji polufinalist Ivan Ljubičić. Pobjeda nad Čilićem tim je vrjednija ako znamo da je posljednji put protiv nekog tenisača iz Topa 20 slavio upravo prije pet godina u New Havenu, gdje je na tvrdoj podlozi iznenadio tada petog na svijetu Jamesa Blakea.

Iznenađenje dana

Iako je forma Ernestsa Gulbisa u protekle dvije godine doživjela više uspona i padova od cijene benzina na svjetskom tržištu, njegov ovako uvjerljivi poraz od Slovenca Blaža Kavčića (6:1, 6:4, 6:2), koji je, doduše, jedno mjesto bolje rangiran u ovom trenutku (82-83), mislim da nitko nije mogao predvidjeti. Ljubljančanin, čiji je trener bivši rumunjski tenisač Adrian Voinea, je i prošle godine na istom turniru ostavio trag izbacivši Eduarda Schwanka i u četiri seta namučivši Andyja Roddicka, pa mu pariški zrak i ova podloga očito odgovaraju.

U ovu kategoriju slobodno je mogla ići i pobjeda Lepčenko nad Pennettom, kao naravno i Čilićev poraz, no njemu sam ionako već dao dovoljno prostora za jedan Pogled s Eiffela.

Izjava dana

Julia Görges nedavno je šokirala teniski svijet i osvojila jak zemljani turnir u Stuttgartu, a potom i stigla do polufinala Madrida, zapevši za oko teniskim stručnjacima, koji je stavljaju u krug onih koje bi iz drugog plana mogle osvojiti Roland Garros. Na takve napise 22-godišnja Njemica, trenutno 18. tenisačica svijeta, koja je u prvom kolu na pet gemova ostavila Šveđanku Mathilde Johansson, reagirala je na sljedeći način: "Mislim da moje šanse za naslov ovdje nisu velike jer nikada nisam otišla dalje od trećeg kola na nekom Grand Slamu pa ne bismo smjeli o tome ni pričati." Pila naopako ili ne, procijenite sami.

Zanimljivost dana

I dok će se Ramirez Hidalgo s oduševljenjem prisjećati današnjeg dana, sestre Bondarenko iz Ukrajine htjet će ga zaboraviti što brže. Naime, obje su u svojim mečevima prvog kola doživjele prilično visoke poraze. Aljona je protiv Janković osvojila samo četiri gema, a Katerina protiv Kanađanke Rebecce Marino tek dva više.

Znam da je u naslovu ove rubrike jednina, no jednostavno sam u nju morao ubaciti i podatak da je Flavia Pennetta okončala zemljani dio sezone s tri poraza u tri meča, što je zaista nevjerojatno s obzirom da se radi o tenisačici koja je u svojoj karijeri igrala čak 14 finala na toj podlozi, osvojivši pritom sedam naslova.

Potencijalni meč idućeg dana

Ponedjeljak je dan u kojem će na terene Roland Garrosa kročiti i ponajveće zvijezde u obje konkurencije, a iako ima nekoliko zanimljivih okršaja, među kojima i onaj između Federera i Feliciana Lopeza (u kojem ipak mislim da će Švicarac slaviti puno lakše nego nedavno u Madridu jer je Pariz na znatno nižoj nadmorskoj visini, što nikako ne odgovara Lopezovu stilu igre), imam dojam da će najuzbudljivije i najneizvjesnije biti na stadionu Suzanne Lenglen gdje će jedan od brojnih domaćih miljenika Richard Gasquet igrati protiv Čeha Radeka Štepaneka.

Iako je potonji prije mjesec dana predao polufinalni meč Münchena, vjerujem da se uspio oporaviti i da će u "vrućoj" atmosferi kakvu Francuzi znaju prirediti biti spreman za vrlo kvalitetan meč. Gasquet, s druge strane, je u Pariz stigao na krilima polufinala Rima i pobjede nad Federerom, no kao što rekoh, kvaliteta i neizvjesnost meča uvelike ovise o Štepanekovu fizičkom stanju. Ako bude pravi, e onda nas sigurno čeka poslastica. Obojica su tijekom svoje karijere u Parizu znali igrati izjednačene i uzbudljive mečeve i nadam se da će tako biti i ovaj put.