Neočekivane pobjede

Daleke 1959. godine pobjedu na američkom Grand Prixu odnio je Bruce McLaren, te se tako zauvijek upisao u knjige kao prvi osvajač spomenutog natjecanja. No pobjedu je zapravo više naslijedio nego zaradio. Jack Brabham ime je koje je držalo pod kontrolom cijelu utrku, no očito mu u zvijezdama nije bilo zapisano da i odnese pobjedu. Brabham je, naime, u posljednjem krugu ostao bez goriva, te je do kraja jedva uspio proći ciljem kao četvrti.

Kako mu je '59 pošlo za rukom, tako mu je pet godine kasnije sreća okrenula leđa. McLaren je 1964. godine u Belgiji također naslijedio vodstvo, no spremnik za gorivo također se ispraznio do kraja utrke, a dotad vodeći McLaren, kojem je gravitacija pomogla da završi utrku, mirno je gledao Jima Clarka kako mu odnosi pobjedu pred očima.

1967. godine u Italiji John Surtees naslijedio je vodeću poziciju kada je Jim Clark izletio. U cijelu se priču umiješao i Jack Brabham, koji se nije olako predavao, no na kraju je ipak morao potpisati kapitulaciju. Surtees ga je prešao za samo 0,2 sekunde.

Godinu dana poslije, na jednoj od najzahtjevnijih staza u formuli, onoj u Belgiji, do pobjede je ponovno došao Bruce McLaren. Od 18 vozača na stazi čak je njih 12 imalo tehničkih problema, a među njima i vodeći Jackie Stewart. Pola minute prednosti brzo se istopilo, a McLaren upisao novu pobjedu.

Možda i najsličniji scenarij Buttonovoj pobjedi u Kanadi dogodio se 1970. godine, kada je u Monaku slavio Austrijanac Jochen Rindt. Jack Brabham gotovo je počeo slaviti pobjedu, no u posljednji je krug dvojac ušao gotovo istovremeno, i borba za pobjedu je krenula. Upravo je Brabham taj koji nije izdržao pritisak, a mala pogreškica na stazi donijela mu je udarac u zaštitnu ogradu i u konačnici 23. mjesto.

1977. godine u Francuskoj, također zahvaljujući posljednjem krugu, pobjedu je odnio Mario Andretti. Jack Brabham prošao je pored vodećeg Watsona, prije nego mu je u posljednjem krugu nestalo benzina. Andretti je zgrabio priliku i upisao francusku pobjedu.

Godinu dana potom u Južnoj Africi Ronnie Peterson i Patrick Depailler izravno su se sukobili za prvo mjesto. Depailler je vodio, no problemi s bolidom uskoro su mu doveli Pettersona za vrat. U foto finishu Šveđanin je u cilj ušao sa samo 0,5 sekundi prednosti pred Francuzom.

Najbolji dokaz da nikad ne treba slaviti prije nego bolid pređe ciljnu crtu je potez Nigela Mansella iz 1991. godine. On je, naime, vidjevši kako nema nikog ispred njega, usporio i počeo slaviti pobjedu na kanadskom Grand Prixu. I sve bi to za Britanca bilo lijepo da mu se bolid nije u potpunosti zaustavio, a od "od nigdje" se pojavio Nelson Piquet, i osramotio ga pred mnogobrojnim gledateljima. Britanac je završio na šestom mjestu.

1997. godine poprište događaja bila je Mađarska, a sa 35 sekundi prednosti ka pobjedi je jurio Damon Hill. Ipak, u posljednjem je krugu hidraulika uspjela otkazati, a Jacques Villeneuve odnijeti pobjedu.

2003. godine su u Brazilu uvjeti, kao i u Montrealu nedavno, također bili mokri, premda je završnica bila nešto drugačija. U utrci koju je, uz sudare Webbera i Alonsa, obilježio sigurnosni automobil, zapravo je jedina nedoumica bila tko je odnio pobjedu. I premda je Kimi Raikkonen šampanjcem proslavio na postolju, pet dana kasnije greška je ispravljena, a maksimalan broj broj bodova dodijeljen Gianfrancu Fisichelli.

Posljednji od izdvojenih događaja je pobjeda Raikkonena u Japanu 2005. godine. Glavne uloge ponovno su igrali akteri od dvije godine ranije, a premda je po kišnim uvjetima Finac krenuo tek sa 17. pozicije, odličnom vožnjom grabio je poziciju po poziciju, te u ciljnu ravninu ušao ispred Fisichelle.

Uz utrku u Monaku, proteklo natjecanje u Montrealu podsjetilo nas je kako formula može biti nepredvidiva i puna preokreta. Sedam utrka je prošlo, i Sebastien Vettel ima 60 bodova prednosti pred drugoplasiranim Jensonom Buttonom. I premda se to čini puno, jedan krivi potez Nijemcu može odnijeti titulu, a kao što smo dakle mogli vidjeti, zaista ništa nije gotovo dok - nije gotovo.