Auf Wiedersehen Kapitän

Kada je Kevin - Prince Boateng u finalu FA kupa nes(p)retno ozlijedio Michaela Ballacka mnogi su njemački mediji rekli: "Auf Wiedersehen. Gotovo je, ne vraća se u Elf!" I nisu bili daleko od istine. Iako se Michael Ballack vratio nogometu poslije ozlijede, nije više igrao za Njemačku. Odlazak na Svjetsko prvenstvo trebala je biti kruna njegove karijere, no nesretna ozljeda natjerala ga je da posljednju utakmicu odigra protiv Argentine u ožujku 2010. godine.

Ballack je kao kapetan, uz Olivera Kahna, obilježio prvo desetljeće njemačke reprezentacije u 21. stoljeću. Od debija protiv Grčke 1999. godine sudjelovao je na pet velikih natjecanja. Tri europska (2000., 2004., i 2008.), dva svjetska prvenstva (2002. i 2006.), a zabilježio je nastup i na Konfederacijskom kupu 2005. godine.

"Ballack je obilježio jednu eru i kao kapetan se uvijek stavljao na raspolaganje momčadi. U razgovoru s njim stekao sam dojam da razumije naše stajalište. Zato mislim da je svima u interesu jedna ovakva iskrena i jasna odluka," riječi su njemačkog izbornika Joachim Löw kojima je objavio kraj Ballackove reprezentativne karijere.

Oproštajna farsa

Ballack je unatoč brojnim kontroverzama i sukobima s igračima, novinarima i izbornicima obilježio desetljeće Elfa. I oko njegove oproštajne utakmice podigla se medijska prašina. Njemački nogometni savez nudio mu je dvije utakmice kako bi se oprostio sa "stotkom", a ponuđen mu je i susret s Brazilom kao posebna oproštajna utakmica.

"Nazvati davno dogovorenu utakmicu mojom oproštajnom je farsa. Znam da navijačima dugujem tu utakmicu, ali tu ponudu jednostavno neću prihvatiti", rekao je u svome stilu 34-godišnji Ballack.

Legendarni Franz Beckenbauer se ne slaže s njime: "Ballack u svakom slučaju zaslužuje dostojan oproštaj. Savjetujem mu da prihvati ponudu i odigra utakmicu s Brazilom kao posljednju. Na njegovom mjestu bih ja sigurno igrao jer bi on sigurno zaslužio standing ovation cijelog stadiona."

Makelele, Zidane i Ronaldinho

Ballack je na Euru 2000. odigrao samo 63 minute, a dvije godine kasnije zasjao je na Svjetskom prvenstvu. Bio je ključni čovjek u svojoj momčadi koja je neočekivano, zbog smjene generacije, došla do finala. Ballack je postigao tri pogotka na Prvenstvu od kojih se najviše ističu golovi SAD-u i Južnoj Koreji u četvrtfinalu i polufinalu.

Zbog žutog kartona kojeg je dobio u polufinalu protiv Korejaca nije imao pravo nastupa u finalnom susretu s Brazilcima, a Nijemci i danas govore da bi s Ballackom sigurno bili konkurentniji Brazilu. Ballack je uvršten u momčad prvenstva zajedno s Kloseom i Kahnom koji je proglašen najboljim igračem Svjetskog prvenstva.

Od Ballacka se uvijek očekivao potez više, a kada Njemačka na bi pružala dobre igre bio bi prvi na udaru kritika. Jednom prilikom je novinarima rekao: "Od mene očekujete da budem Ronaldinho, Zidane i Makelele u svojoj momčadi."

Nijemci su nakon debakla u Portugalu 2004. odigrali tri vrlo dobra turnira u kojima je Ballack imao ključnu ulogu. Najprije su osvojili treće mjesto na Kupu konfederacija, Ballack je s četiri pogotka predvodio svoju momčad do bronce.

Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj bio je vrhunac njegove reprezentativne karijere. Iako se nije upisao u strijelce odigrao je odličan turnir i još jednom je bio uvršten u najbolju momčad Svjetskog prvenstva. Nijemci su na krilima Miroslava Klosea i Lukasa Podolskog, koji su postigli osam golova, osvojili treće mjesto. Prvaci su bili Talijani koji su Nijemce pobijedili nakon uzbudljive utakmice i produžetaka u Dortmundu.

Na Europskom prvenstvu 2008., kojeg se Hrvati s gorčinom sjećaju, Ballack je također pokazao da je bitan "kotačić" njemačkog stroja. Nijemci su opet dogurali do finala u kojem su poraženi od prvaka Španjolske. Još jednom je u momčadi prvenstva bio njemački dres s brojem 13, a Ballacku je društvo pravio i jedan "kockasti". Onaj s imenom Luke Modrića.

(Ne)sretna trinaestica

Michael Ballack je, gotovo uvijek, noseći broj 13 u svojoj karijeri izgubio u čak pet finala. U sezoni 2001./2002. s Bayerom iz Leverkusena, u kojem su igrala čak četvorica Hrvata, (Boris Živković, Jurica Vranješ, Marko Babić i Australac hrvatskih korijena Frank Jurić) mogao je uzeti sve. Bundesligu, Njemački kup, Ligu prvaka, a na kraju i Svjetsko prvenstvo, no ostao je bez trofeja.

Bundesligu je izgubio u posljednjem kolu, a u finalima DFB kupa i Lige prvaka bili su uspješniji Schalke i Real Madrid. U finalu Svjetskog prvenstva, kao što se pročitali, nije igrao i zbog toga mu je ta sezona ostala kao "posebna" u karijeri.

U izgubljena finala ubrajaju mu se i moskovsko finale Lige prvaka gdje je izgubio nakon jedanaesteraca od Manchester Uniteda, a u već spomenutom finalu Eura 2008. izgubio je od Španjolaca.

Sve je to nadoknadio igrajući za Bayern i Chelsea, a i u Kaiserslauternu je na početku karijere osvojio bundesligaški naslov. Igrajući za Bavarce osvojio je čak tri duple krune i jedan njemački Liga kup. S Chelseajem je također bio uspješan, osvojio je Premiership, tri FA kupa i jedan Liga kup. Tri puta u svojoj karijeri je proglašen za najboljeg njemačkog igrača.

Uz bok najvećima

Michael Ballack upisao je 98 nastupa za njemačku reprezentaciju. Na vječnoj listi se nalazi na sedmome mjestu. Samo šest igrača u povijesti Elfa pripada "klubu 100". Vodeći je legendarni kapetan Lothar Matthäus koji je skupio okruglih 150 "kapica".

Po reprezentativnim golovima Ballack dijeli sedmo mjesto s Lukasom Podolskim koji je također postigao 42 pogotka. Među deset najefikasnijih njemačkih strijelaca Ballack je jedini veznjak, što govori o velikom doprinosu i važnosti igre za Elf. Listu predvodi legendarni "bombarder" Gerd Müller s 68 pogodaka.

Kao njemački kapetan predvodio je reprezentaciju u čak 55 utakmica čime je drugi u njemačkoj povijesti. Lothar Matthäus je vodeći s dvadeset nastupa više, a iza Ballacka su imena poput Franza Beckenbauera, Olivera Kahna i Karl-Heinz Rummeniggea.