Teška sadašnjost i budućnost kluba s Korane

Nakon što su nogometaši Karlovca, ogorčeni ponašanjem uprave kluba, odbili otputovati na prvenstvenu utakmicu u Rijeku, NK Karlovac je napravio presedan u Hrvatskoj. Naime, Karlovčani su prvi u povijesti Hrvatske koji su odbili otići na prvenstvenu utakmicu. Ako ćemo gledati s pozicije igrača, taj potez je bio zadnji kojeg su mogli napraviti, a kako trenutno stvari stoje, čini se da će od njega imati neke koristi.

Velika buka stvorila se oko neodigrana utakmice, a nogometaši Karlovca preko svoje odvjetnice upravi kluba postavili su tri zahtjeva:
1. Da igrači ne snose nikakve posljedice zbog neodigrane utakmice
2. Da svi igrači koji žele dobiju raskid ugovora na štetu kluba 5. prosinca 2011. godine
3. Da klub prizna dosadašnji dug prema igračima kako bi se izbjegla arbitraža

Punomoć odvjetnici i navedene uvjete potpisali su svi igrači prve momčadi osim Matije Štefančića, Adisa Stambolije i Sunare. Tako je nakon višednevne trakavice doneseno vatrogasno rješenje u Karlovcu, a igrači su pristali odigrati sve utakmice do zimske pauze.

Međutim, problem Karlovca je puno teži i teško je očekivati da će se on tako brzo riješiti i da će klub stati na svoje noge. Naime, kada je klub s Korane došao u Prvu ligu nastali su i problemi. Uprava kluba dovodila je igrače i obećavala im je ono što se nije moglo ispuniti. Potpisivali su se ugovori koji probijaju budžet kluba i svakome je bilo jasno da će doći do problema. Na klupi karlovačkog prvoligaša sjedio je Igor Pamić, trener čvrste ruke koji priznaje samo rad i disciplinu. Iako je nezahvalno o tome sada pričati, jer je Paminjo trener Istre 1961, jasno se vidi da je Pamić bio izuzetno važan čovjek u Karlovcu.

Naime, igrači su imali ogromno povjerenje u Pamića i kada bi im on nešto obećao onda bi tako i bilo. Igrači su mu vjerovali i to su pokazivali na terenu gdje je Karlovac bio najveće iznenađenje u svojoj debitantskoj sezoni u prvoligaškom društvu. Pamić je "rudario" u klupskim prostorijama te je bio "most" između uprave i igrača. Istina, i tada su igračima kasnile plaće po par mjeseci, međutim, bile bi isplaćene. Ostvarili su se i poneki transferi i sve je bilo lakše kada je Karlovac imao rezultat.

Nakon toga došlo je do promjene uprave u Karlovcu i počele su trzavice između Pamića i čelnih ljudi. Paminjo je sazvao konferenciju za novinare i otvoreno priznao da napušta Karlovac zbog ljudi koji vode klub i da će se sutra vratiti na stadion pokraj Korane ukoliko se promjeni vodstvo kluba. Div iz Žminja sidro je digao 23. ožujka te se uputio prema Puli, a njegovo mjesto zauzeo je Srećko Lušić.

Igrači Karlovca teško su prihvatili Pamićev odlazak, a čim se ukazala prilika za njim je otišlo i nekoliko standardnih prvotimaca: Batarelo, Karabatić i Primorac, a neki igrači otišli su u druge sredine. Srećko Lušić borio se s onim kadrom koji mu je ostao, ali nije bilo rezultata i Lušić je dobio otkaz u rujnu ove godine. Kao spasitelj doveden je Damir Petravić iz Velike Gorice, međutim, najveći problemi Karlovca nisu na nogometnom terenu, oni se nalaze u klupskim prostorijama i na to mjesto treba dovesti pravog spasitelja jer se NK Karlovac ozbiljno nagnuo te je na samom rubu provalije.

Kako dalje?

Bacimo li pogled na prvenstvenu ljestvicu jasno se vidi da još nije sve izgubljeno te da Karlovac može ostati u prvom razredu hrvatskog nogometa. Međutim, postavlja se pitanje da li je to dobro za klub s Korane? Da li je bolje vratiti se u Drugu ligu, sanirati svu štetu koja je nastala i krenuti iz početka? Svaka strana ima svoje argumente, a u Karlovcu je teško prognozirati što će se sutra dogoditi, a kamoli za godinu ili dvije.

Završetkom prvog dijela sezone iz Karlovca će krenuti "seoba naroda". Uprava je prihvatila zahtjeve igrače, a to znači da će od 5. prosinca biti slobodni te da će moći bez ikakve odštete potpisati za neki klub. Sagledamo li realno stvari, onda će Karlovac biti na dobrom putu prema nižem rangu. Klub nema sredstva da u zimskoj pauzi dovede deset novih igrača, a treba biti realan i reći da se novim igračima ne dolazi u Karlovac u ovoj situaciji. Što onda ostaje? Juniori.

Trener Damir Petravić prije par tjedana je najavio da razmišlja o odlasku i teško je očekivati da će i on ostati u klubu i trenirati juniore i s njima se boriti za prvoligaški život. Petravić je napustio solidnog drugoligaša, Veliku Goricu, kako bi se okušao na prvoligaškoj sceni pa je teško očekivati da ga ovakva situacija motivira. Nogometni klub Karlovac zaista se nalazi u teškoj situaciji i ne vidi se svjetlo na kraju tunela, a dani koji su ispred nas puni su neizvjesnosti.

Postoji i mogućnost da Karlovac uopće ne krene u drugi dio sezone, ali svi simpatizeri kluba s Korane vjeruju da se to neće dogoditi. Ukoliko zaista Karlovac sezonu nastavi samo s juniorima, borba za prvoligaški život bit će jako, jako teška. Kako god bilo, od cijele situacije koja je nastala najviše štete ima NK Karlovac. Uprave i igrači su prolazni, neki su tu tek pola godine ili nešto više, a klub koji je osnovan 1919. godine ponosno je nosio ime i u Četvrtoj i u Prvoj ligi. Zbog svega toga, ali i zbog brojne djece koja treniraju u Karlovcu, bilo bi pogubno da karlovački prvoligaš stavi ključ u bravu.