Da je on predsjednik…

13. veljače Borisa Solomuna Izvršni odbor NK Varaždina kooptirao je za svog člana i trećeg dopredsjednika, što dokazuje i faksimil kojeg mu je poslao klupski direktor Zlatko Ivanković. Iako je Solomunovo pojavljivanje na nogometnoj sceni u baroknom gradu bilo "iz neba pa u rebra", to ga nije spriječilo da odmah krene u akciju.

Održao je niz sastanaka s gradskim i županijskim čelnicima, čelnicima Nogometnog sindikata te članovima Udruge navijača White Stones, a otišao je i u Hrvatski nogometni savez: "Dobio sam podršku Gorana Habuša (gradonačelnik Varaždina op.a.), a u HNS-u sam u razgovoru s Vlatkom Markovićem i Zorislavom Srebrićem čuo samo pozitivne note. Svi su spremni pomoći da Varaždin ostane u ligi", kazao nam je tada Solomun.

No, vrlo je brzo on ostao razočaran manjkom podrške, koja je izostala od strane predsjednika Zlatka Horvata, s kojim je Solomun navodno dogovorio prijenos predsjedničkih prava i potporu u kandidaturi na idućoj sjednici Skupštine. Horvat to žestoko poriče, te je za Sportnet kazao: "Sa Solomunom smo razgovarali o tome da nam predstavi svoj plan i program, da potkrijepi ideje koje ima konkretnim dokazima. Potpuna je laž da sam mu obećao predsjedničko mjesto."

Kad je međutim Disciplinska komisija ovog tjedna odlučila da neće prolongirati suspenziju Varaždinu te da u petak neće moći igrati utakmicu s Rijekom, kontaktirali smo Solomuna i upitali ga, što sad: "Ja pod hitno trebam dobiti predsjedničke ovlasti", bio je njegov prvi odgovor, a nastavak je glasio: "Mogu i znam kako srediti sve potrebno da klub do petka bude slobodan igrati. Ako treba, otići ću u banku u kojoj imam odličan rejting i sam dići potrebnih dva milijuna kuna pozajmice te platiti dugove igračima", bio je jasan.

Isto to kazao je i u srijedu na sastanku Izvršnog odbora, no kad su članovi od njega zatražili objašnjenje kako će do petka dići suspenziju, Solomun je odbio obrazlagati svoj plan smatrajući ga svojim vlasništvom. Zbog čega je odbio kazati klupskim čelnicima otkud će smoći potreban novac ili pak potrebni "uteg oko vrata" Disciplinske komisije, nije poznato. Tražio je međutim da predsjednik Zlatko Horvat, za kojeg je kazao kako "drži klub za taoca", podnese ostavku.

No, ostavku je podnio on sam te je najavio da će se kandidirati za predsjednika Varaždina na predstojećoj sjednici Skupštine.

Zanimljivo je međutim to što je Solomun novinarima iznio okvirne planove, od izgradnje sjeverne tribine, (konačnog) pokretanja odjela marketinga, komercijalizacije prostorija na stadionu, vraćanja imena Varteks, pokretanja klupskog radija… "U pregovorima sam s jednom stranom avio-kompanijom, a ja sam osobno spreman raditi volonterski dok ne stvorim uvjete za isplatu plaća svima. Također ću napustiti posao u Ministarstvu vanjskih poslova, jer sam svjestan da ovaj klub treba čovjeka koji će ulagati mnogo vremena u to da se poslože stvari."

Zbog čega to nije bilo dovoljno članovima Izvršnog odbora da mu daju priliku? "Svi ti planovi su odlični, no mi nismo vidjeli ni jedan dokaz da on to može i ostvariti", odgovorio nam je Horvat kad smo mu postavili to pitanje. Članovi Izvršnog odbora Solomunu su također zamjerili to što je u javnost izašao bez da se konzultirao s ostalima, a posebno su ih pogodile naknadne izjave koje je dao: "Solomun je ustvrdio da je sve ovo što se događa naša igra, da je stečaj namjeran i da se sve to čini kako bi netko mogao klupsko vlasništvo kupiti za jednu kunu. To je apsurdno", dodao je Horvat za Sportnet.

Treba međutim biti objektivan te jasno kazati da je do sada Uprava radila loše. Primjerice, dug zbog kojeg je Varaždin suspendiran star šest godina i da ga je odavno trebalo sanirati. Isto je tako istina da su u posljednjim godinama stvarani novi dugovi, a da su iz kluba otišli vrijedni i dobri igrači, koji u svojim novim sredinama igraju u prvim postavama.

Koliko je pametno bilo uzimati kredit od svega osam milijuna kuna za zemljište vrijedno par desetaka milijuna, pitanje je na koje su klupski čelnici uvijek izbjegavali odgovor. Tom svotom naime ništa nije sanirano u potpunosti, ali se klub zadužio te ujedno ostao bez dijela prihoda, jer kredit otplaćuje Grad, umjesto dotacija Varaždinu. Već u vrijeme uzimanja kredita dug je bio između 20 i 30 milijuna kuna, zbog čega nije dignut kredit dovoljan da se stvari dovedu na nulu?

Da su podmirena sva dugovanja prema igračima i zaposlenicima, Varaždin bi sigurno (dobro) zaradio na prodaji nekolicine, a osim toga ne bi bio prisiljen ostati na jednom fizioterapeutu koji sada pokriva ne samo seniorski nego i cijeli omladinski pogon.

Zbog čega klupski marketing nije donio novac u klub, unatoč teškoj situaciji, i zbog čega ima toliko zaposlenika koji svaki mjesec pišu ogromne plaće (iznad 10 tisuća kuna)?

Samo do sad nabrojeno dovoljno je da se zaključi kako Uprava nije radila dobro. Postavlja se stoga sasvim legitimno pitanje, bi li Boris Solomun mogao bolje i što je najgora stvar koja se mogla dogoditi da je on omanuo?

Za odgovor na to pitanje treba pričekati sjednicu Skupštine, prije toga niz drugih velikih i teških odluka. Skupštinari imaju 45 glasova, a Solomunu će prvi pokazatelj uspješnosti biti to da skupi potreban broj onih koji ga podržavaju. Nakon toga, ukoliko ga izaberu, skupštinari će moći vidjeti je li Solomunova priča imala pokrića.

Jasno je međutim da je cijela farsa s međusobnim optužbama jedne i druge strane za laganje apsolutno apsurdna i da je to posljednja stvar kojom bi se svi oni sada trebali baviti.