Video: Nezaboravni trenuci vječnih derbija

Premda su Dinamo (koji je u međuvremenu podosta puta mijenjao ime, povijest i slične stvari) i Hajduk još od kraja drugog svjetskog rata igrali mnoštvo intrigantnih, zanimljivih pa i legendarnih utakmica, najbolje se ususret 181. derbiju podsjetiti onih najsvježijih i najdojmljivijih derbija, koji su igrani od ranih 90-ih do današnjih dana.

Bilo je tu utakmica gdje su s jedne strane stajali Slaven Zambata, Stjepan Lamza, Zlatko Kranjčar, Snješko Cerin i mnogi drugi, a s druge strane, između ostalih, Bernard Vukas, Frane Matošić, Vladimir Beara ili Ivica Šurjak. Međutim, u novije vrijeme modernog nogometa su ipak odigrani veliki derbiji koji su bliži danas živućoj publici i koje je zaista vrijedno spomenuti.

18.3.1990., Hajduk – Dinamo 2:3

Bilo je to vrijeme velikih političkih i društvenih previranja u Europi. Pali su komunizam i Berlinski zid, a Jugoslavija je bila pred raspadom te su se već u zraku mogle osjetiti tenzije koje su vladale u predratno stanju. No, u moru problema tadašnjeg života, sport je bio tračak nade i jedna od najvažnijih stvari u životima ljudi koji su tada provodili najbolje godine života. Osobito je nogomet igrao važnu ulogu, a najvažniji je bio, naravno, vječni derbi Dinama i Hajduka.

Te povijesne 1990. godine, samo devet tjedana ili točnije 56 dana prije povijesne utakmice Dinama i Crvene zvezde na Maksimiru, koja je ostala zapamćena po svemu osim po nogometu, odigrana je jedna od najboljih utakmica Dinama i Hajduka i to po mnogom parametrima. Bio je to okruglo 100. derbi, a igran je pred više od 50.000 gledatelja na Poljudu u posljednjoj sezoni Jugoslavenskog prvenstva. Susret je završen pobjedom Modrih od 3:2 nakon što je Hajduk vodio s 1:0 i 2:1.

Bilo je to vrijeme Vatrenih, za Hajduk su nastupali Štimac, Bilić, Jarni i drugi kasniji reprezentativci. Dres Dinama nosili su Ladić, Boban, Cupan i još mnoga poznata nogometna imena. Bilo je to i vrijeme kada se pjevalo ''Hajduk i Dinamo dva su kluba bratska, njima se ponosi čitava Hrvatska'', što je iz današnje perspektive nezamislivo. Ogled je bio još zanimljiviji jer su na ligaškoj ljestvici ta dva kluba bila poravnana, čak je i gol razlika bila identična (117:117).

Sama utakmica bila je obilježena odličnom atmosferom koju su zajedno stvorili BBB-i i Torcida, Hajduk je igrao fantastično, ali je ipak na kraju tijesno izgubio. Bio je to pravi derbi, u svom smislu te riječi. Bili su poveli tri minute prije kraja poluvremena golom Aljoše Asanovića, a u 65. minuti je Zvonimir Boban, kapetan Plavih, izjednačio na 1:1. Novo vodstvo je Hajduku nakon izvrsne akcije donio Goran Vučević u 71. minuti, ali se Dinamo ponovno vratio golom Kujtima Shale sedam minuta kasnije. Pobjedonosni gol je za Zagrepčane zabio legendarni Davor Šuker, asistent kod Bobanovog gola, u 80. minuti, Dinamo je pobijedio i napisao povijest jer se u tom trenutku za titulu borio s Crvenom zvezdom. Nikad više zagrebačkih navijača nije bilo na Poljudu, a sve što se oko tog susreta događalo ušlo je u legendu te tamo i danas stoji.

27.3.1994., Croatia – Hajduk 4:0

Dugo najavljivana utakmica između momčadi koje su u to vrijeme imale odlične kadrove te su bile u velikoj formi. Na klupama su sjedili Miroslav Ćiro Blažević i Ivan Katalinić čije je prepucavanje bilo uvertira za sam dvoboj. Dinamo je nevjerojatnom igrom dotukao Splićane do nogu pobijedivši ih s 4:0, a ta razlika od četiri gola nije ponovljena nikad nakon tog ogleda.

Blaževiću je to bila prva ligaška pobjeda protiv Hajduka na Maksimiru. Strijelci za zagrebačku momčad u povijesnoj su pobijedi bili Škrinjar, Turković te dva puta najbolji strijelac u povijesti HNL-a, Igor Cvitanović. Međutim, te je godine ipak naslov prvaka Hrvatske otišao u vitrine Hajduka, koji je naslov osvojio na ''malim'' utakmicama.

24.3.1996., Croatia – Hajduk 4:1

Susret kojeg je obilježila plava ''desetka'' Marko Mlinarić jer mu je to bila posljednja godina u modrom dresu te posljednji derbi. Popularni Mlinka vodio je svoje suigrače do jedne od najvećih pobjeda Croatije/Dinama nad Hajdukom uopće. Bilo je to i obilježavanje desetog rođendana navijačke skupine BBB-a.

Dinamo je poveo golom Josipa Gašpara već u sedmoj minuti utakmice, na 2:0 povisio je baš Mlinarić i to fantastičnim udarcem iz slobodnog udarca već u 15. minuti. Taj pogodak mu je ujedno bio i zadnji u prebogatoj karijeri. Na 3:0 je povisio Mark Viduka nakon ubačaja, a za 4:0 je eurogol fenomenalnim udarcem zabio Srđan Mladinić. Konačnih 4:1 postavio je Aljoša Asanović iz jedanaesterca u kasnoj fazi utakmice.

3.12.2000., Dinamo – Hajduk 3:2

Izrazito zanimljiva utakmica koja je po mnogočemu ušla u povijest odigrana je krajem 2000. godine u Zagrebu. Boško Balaban doveo je Plave u vodstvo u 12. minuti, a vodstvo je udvostručio Tomo Šokota. Međutim, za Hajduk su izjednačila dva Konavljanina. Zvonimir Deranja je odmah po ulasku u igru zabio za 2:1, a nakon kombinacije Carevića i Bubala je glavom za 2:2 zabio Darko Miladin.

No, najvažniji trenutak utakmice zbio se u trećoj minuti sučeve nadoknade kada je mladi Tomislav Gondžić odličnim udarcem zabio gol za 3:2 i pobjedu Dinama, a ušao je u 82. minuti utakmice. Zanimljivo je i to da Gondžić nikad kasnije nije ostvario značajniju karijeru pa je ostao zapamćen jedino po ovom golu. Gondžić je evidentno doživio 15 minuta slave kako bi rekao Andy Warhol.

14.10.2001., Dinamo – Hajduk 1:2

Budući da su se u derbijima rijetko događali porazi ili pobjede u gostima, posebno je vrijedna bila pobjeda Hajduka u Zagrebu od 2:1. Goste je u vodstvo poslije samo 12 minuta igre doveo tada kapetan Igor Štimac nakon kornera Marija Carevića. Izjednačio je Dario Smoje u 23. minuti. Pobjedu je gostima donio branič Plavih, Boštjan Cesar autogolom u 67. minuti utakmice, nakon što je skrenuo odličan udarac Srđana Andrića iz slobodnog udarca.

Zanimljivo je i to da je u drugom dijelu s tribine pao navijač Dinama pa se mogla vidjeti prava drama na stadionu Maksimir. Ta je sezona ostala upamćena po tome što je naslov ostao u Zagrebu, ali ne u Maksimirskoj već u Kranjčevićevoj ulici. Pjesnici su naime, osvojili trofej unatoč velikom rivalstvu Dinama i Hajduka.

6.12.2003., Hajduk – Dinamo 3:1

Još jedna visoka i značajna pobjeda Hajduka ostvarena je još u vrijeme dok je Niko Kranjčar bio kapetan Modrih. Utakmica 1.HNL ostat će zapamćena po nevjerojatno efikasnom prvom poluvremenu gdje su se golovi nizali kao na traci. Legendarni Dean Računica zabio je prvi gol na utakmici odličnim udarcem u rašlje Dinamovog gola.

Njemu su se pridodali i Petar Krpan te Srđan Andrić svojim golovima, a konačan rezultat od 3:1 za Splićane, postavio je Kranjčar svojim pogotkom u 38. minuti. Bila je to pretposljednja sezona u kojoj je Hajduk osvojio naslov prvaka. U sezoni 2004./05. su Splićani osvojili prvenstvo posljednji puta, a od tada do danas je Dinamo nanizao šest titula zaredom.

11.9.2005., Dinamo – Hajduk 0:0

Na četvrtu obljetnicu terorističkog napada na New York, Dinamo je ugostio Hajduk na svom Maksimiru u sklopu 158. derbija. Taj susret nije obilovao dobrim potezima, ali iako golova nije bilo, igra je bila na razini derbija. Bilo je prilika, borbe na terenu, a samo su nedostajali pogoci.

Između ostalog, pamtit će se zvižduci koji su se zaorili Maksimirom kada je teren izašao Niko Kranjčar, igrač koji je s 18 godina postao najmlađi kapetan u povijesti Dinama, nakon što mu je kapetansku traku dao Miroslav Blažević. Osim salvi zvižduka, izljeva bijesa i mržnje, Kranjčaru je doletjela i baklja sa Sjevera, no na sreću ga nije pogodila. Najbolju je priliku na utakmici imao upravo on kada je uzdrmao prečku gola Ivana Turine. Taj je derbi jedan od onih koji je zvučniji bio izvan travnjaka nego na njemu, a takvih je utakmica bilo podosta.

19.5.2007., Dinamo – Hajduk 3:0

Bio je to jedan od posljednjih vječnih derbija tolikih tenzija. Dinamo je slavio naslov prvaka, a tada je imao jednu od najboljih generacija ikad s Modrićem, Ćorlukom i Eduardom da Silvom. Baš je Dudu bio zvijezda večeri jer je postigao prvi i jedini hat-trick u novijoj povijesti derbija. Bila je to ujedno i posljednja utakmica Eduarda za Dinamo pred punim Maksimirom jer je tog ljeta prodan u Arsenal.

Zlatko Runje bio je nemoćan protiv neumoljivog brazilskog Hrvata, a nakon pobjede su igrači slavili titulu zajedno s navijačima diljem Zagreba čije su ulice bile pune ljudi. To je također bila jedna od najboljih predstava Plavih u derbijima, a zagrebačka je momčad jednostavno deklasirala Hajduk.

21.9.2008., Dinamo – Hajduk 0:2

Jedna od najvećih pobjeda Hajduka uopće u posljednjih pet godina bila je u sklopu osmog kola 1.HNL u sezoni 2008./2009. Tada su Majstori sa mora pod vodstvom Gorana Vučevića pobijedili branitelja naslova, Dinamo, s 2:0 u Zagrebu.

Lijepe su golove zabili Drago Gabrić i Senijad Ibričić. Bila je to jedna od najlošijih utakmica Dinama u povijesti derbija, ali je za to većim dijelom zaslužan bio Hajduk.

28.5.2009., Hajduk – Dinamo 3:0

Jedan od posljednjih velikih derbija bio je značajan jer je Hajduk kod kuće slavio s visokih 3:0, i to u vremenu kada je Dinamo dominirao hrvatskim nogometom. Bilo je to u uzvratnom susretu finala Kupa što je donijelo veliko značenje utakmici. Isto tako, Splićani su nadoknadili 0:3 iz Zagreba pa je zato uspjeh bio još i veći. Strijelci su za Hajduk bili Mladen Bartolović i dvaput Nikola Kalinić.

Međutim, Hajduk nije uspio osvojiti titulu jer je Dinamo slavio nakon 11-eraca u kojima je apsolutni junak modrih bio Tomislav Butina. On je obranio udarce Giovannija Rosse i Srđana Andrića, dok je kod gostiju samo Mirko Hrgović bio neprecizan s bijele točke.

Mnogo generacija je raslo i bivalo odgajano oko ova dva kluba. U Hrvatskoj je njihov značaj neopisiv, a uspomene na njihove susrete ne blijede. Bilo je mnoštvo utakmica u kojima su te dvije ekipe pisale povijest i rušile rekorde. Nekad dva kluba bratska, a danas u antagonizmu koji dijeli sjever i jug. No, bez obzira na svu povijest, stastistike i prijepore ljudi koji navijaju ili bar poštuju ta dva kluba, vječni derbi Dinama i Hajduka će uvijek imati tenzije, uvijek će imati poseban status u srcima navijača i zauvijek će ostati događaj koji se pamti.