Samo kod nas, tog ima samo kod nas...

Natjecanje ima svoju draž, potvrdu u natjecateljskom i marketinškom smislu, a tribine će se u doigravanju za prvaka sigurno popuniti navijačima i ljubiteljima uzbuđenja i dobrog nogometa. Tri momčadi bore se za titulu i kako sada stvari stoje, borit će se sve do zadnje runde, što daje snažno uporište zanimanju televizije i ostalih medija, što je temelj razvoja sporta u svim zapadnoeuropskim zemljama.

Zdravko Hebel i Vlatko Marković - da li gledaju u istom smijeru? (Snimio: Dražen Patarčić)

No, s druge strane, treba se zapitati koliko je pošteno opteretiti klubove koji se nisu plasirali u doigravanje za prvaka, borbom za "goli život" u sljedećih 10 kola. Stoji konstatacija da vjerojatno mnoge momčadi koje se bore u "Ligi za opstanak" ove sezone ne bi izgledale kako izgledaju, da su prije početka sezone znale da će dva prvoligaša dogodine ispasti u niži rang natjecanja. Ovdje posebno podvlačimo Rijeku, koja bi se mogla naći u vrlo teškom raspletu sezone, s momčadi koja im ne garantira veliku žetvu bodova u "Ligi za prvaka", samim time i perspektivu - drugoligaških "pustopoljina".

Hoće li HNS konačno prihvatiti križ na svoja leđa? Hoće li konačno netko u hrvatskoj državi priznati svoju pogrešku? Teško. Ne teško - nemoguće. Danas oni koji su se prošle sezone kleli na "Ligu sa 16 prvoligaša" vrlo jednostavno svoja leđa okreću prema strani svijeta u koju pušu vjetrovi. Opovrgnuti svoj stav, biti dvoličan i potkupljiv hrvatska je realnost i stvarnost već 10 godina, pa nije nimalo čudno što se pametnjakovića danas igraju i mnogi u krovnoj organizaciji hrvatskog nogometa.

Zdravko Hebel i Zdravko Tomac - politika i sport ruku pod ruku. Do kada? (Snimio: Dražen Patarčić)

Pitanje koje valja postaviti jest sljedeće: isplati li se "žrtvovati" najmanje dva kluba ove godine, kako bi se hrvatski nogomet osovio na noge, ligom koja mu, realno i iskreno, jedina pogoduje - ona s 12 klubova. Smije li se "baciti" Marsoniju, Rijeku, Šibenika ili Cibaliju u drugoligaško društvo, a da "momčad" koja je u HNS-u prije samo dvije godine žustro i bezbrižno dizala ruke za "Ligu 16", nastavi svojim manipulativnim djelovanjem čuvati svoje stražnjice u udobnim foteljama, nimalo se ne zabrinjavajući problemima u koje bi svojom nekonzistentnošću mogli gurnuti mnoge hrvatske klubove i sredine. Najlakše je danas reći "mi smo za to bili i prošle godine", no nešto je teže, gospodo, biti u koži Rijeke, Cibalije, Marsonije s jedne strane ili Kamen Ingrada, Pomorca, TŠK-a s druge, koji su opet manipulativnom silom birokracije gurnuti u poziciju da ne znaju zašto su se borili zadnjih dvjestotinjak dana i dvadesetak ligaških kola.

Nema onoga u Hrvatskoj tko gleda interes hrvatskog nogometa, a ne samo mjeri duljinu svog nosa ili županije, koji će osporiti da Hrvatska može imati više od 12 prvoligaša. "Liga 16" propast je i ono malo kvalitete što u Hrvatskoj ove godine gledamo, jer i ove sezone više smo se bavili suspenzijama, novčanim problemima, neplaćenim porezima, raskidima ugovora zbog neispunjavanja obveza i drugim stvarima, nego nogometom. "Liga 16" djelo je onih koji hrvatski nogomet i dalje vide kao zatvorenu družinu "zaslužnih", koji će svoje ugojene mješine puniti janjetinom i vinom na uštrb svih onih koji u hrvatskom nogometu imaju što reći, a koje nitko ne sluša. Nažalost, naš nogomet nije nikakva iznimka u državi u kojoj podobni beskičmenjaci i dalje sole pamet na sve strane, ne pokazujući ni trunku srama zbog činjeice da su u tako bliskoj prošlosti govorili nešto sasvim drugo.

San svih prvoligaša je igra pred punim tribinama. Kvaliteta igre dovodi gledatelje, a ne broj klubova, trebali bi shvatiti i nogometni dužnosnici (Snimio: Dražen Patarčić)

No i u takvoj situaciji, gdje "Ligu 12" ne može osporiti nitko tko ima imalo zdravog mozga i želje da naš nogomet konačno krene na put kvalitete i interesa, naspram dosade i lopovluka, ne može se gledati samo u jednom smjeru. HOO je napravio pravu stvar, stao je u zaštitu kvalitete hrvatskog sporta i pokazao da ima načina da kontrolira samovolju nekih sportskih "kvazipolitičara" i lokalaca, no u tom slučaju - štetu treba snositi netko drugi, a ne klubovi koji su odjednom postali ugroženi. Umjesto Rijeke i Kamen Ingrada, hoće li "stručnjaci" koji su mahali karticama za "Ligu 16" tako žustro i srčano, uzeti kutiju pepela pa se posuti njome, hoće li prihvatiti ono Božje "Moj grijeh, moj preveliki grijeh", ili će i dalje zadržati svoje stražnjice u udobnim foteljama i pokoriti se naredbama vrhovnog sportskog organa u Hrvatskoj? Može li se jednom konačno imenom i prezimenom pokazati u "toga i toga", nije puno vremena prošlo, još su živi i novinski izvještaji i zapisnici, tko će jednom za svagda preuzeti na sebe odgovornost za ovakvo karastrofalno stanje u našem nogometu? Koga zavaravamo? Njihovo jedno dizanje ruke danas bi moglo odrediti sudbinu jednog kluba, jednog grada, jedne regije. Ali njihovu sudbinu - ne!?

Da, za "Ligu 12" smo, već od sljedeće sezone, takva liga je već pokazala svoje pluseve, interes javnosti, pune tribine, velike derbije. Uz nju, Hrvatska može izdržavati i jednu profesionalnu drugu ligu sa 16 klubova, u kojoj bi igrali čvrsti ligaši, uz zajamčen interes javnosti i medija. Kad ćemo konačno shvatiti da svako selo ne može imati prvoligaša? Da nije potrebno samo dobro naguravati loptu, skupiti nekoliko desetaka tisuća maraka i kupiti nekoliko igrača koji će vas dovesti u najjače društvo, kupiti nekog lokalnog političara koji će za vas "lobirati" u korumpiranoj i nestručnoj Skupštini, da biste mogli ljeto ili dva plesati u prvoligaškom društvu, šepureći se u društvu sličnom vama. Za prvoligaško društvo prije svega trba imati uvjete. I - zakone. A kod nas zakon traje dok ne dođe netko "pametniji" tko će ga vrlo brzo promijeniti i iskrojiti kako njemu odgovara.

Ima li nade da se sustav natjecanja prestane vrtjeti svake godine kao "vol na ražnju" ili će nam i dalje lokalni interesi diktirati tko s kim igra i gdje? (Snimio: Dražen Patarčić)

Rijeka nije najvažniji grad, niti regija u hrvatskom nogometu. Nije ni Hajduk, ni Dinamo. U hrvatskom nogometu najvažniji je - baš on, a ne interes pojedinaca koji kroje zakone kako im odgovara. No, dobro je pitanje i - kome ćemo vjerovati? Predsjedniku koji se otvoreno deklarirao kao navijač "jedinog katoličkog kluba", predsjedniku koji "nije za Ligu 16, ali ništa ne može napraviti protiv nje". Ili Skupštini koja će već dogodine izglasati nešto novo. Koja će gledati interes jednog sela, prigorja, zagorja ili primorja, zapravo bilo koga tko će malo snažnije "lobirati" (što je samo jedna uljepšanica za "potkupiti"), umjesto da gleda smjer u kojem treba kormilariti hrvatski nogomet, u vrijeme kad se probijaju novčane i sportska barijere, naročito u nogometu. Savezu koji u 10 godina nije mogao lupiti šakom o stol i reći "dosta je samovolje i gluposti, zakon je tu, gospodo - poštujte ga!". Komisiji koja pet dana prije vikenda izreče suspenziju, poništi ju u petak, pa opet izreče u ponedjeljak?

Ako Rijeka ispadne u drugu ligu, neće to biti smak svijeta. Barem ne bi trebao biti, jer u drugoj ligi su igrali i Milan i Lazio i Kaiserslautern i Atletico Madrid. Pa su i dalje ostali veliki. Ali katastrofa će biti što će Rijeka možda iz lige ispasti ne zbog svoje slabe momčadi, nego zbog toga što su tako htjeli "vizionari nogometne budućnosti", koji će nakon toga samo slegnuti ramenima i reći "mi smo za to bili i prije dvije godine". I nastaviti i dalje grickati kruh kojeg nisu zaslužili, čekajući ugodnu prigodu da se slikaju za novine ili iskažu svoje novo "jedino pravo" "viđenje hrvatske nogometne budućnosti", naći novi sustav natjecanja za godinu dana i vikati nešto sasvim drugo...

Iako je smisao natjecanja u "Ligi za opstanak" ove godine bio nejasan, jer nitko nije trebao direktno ispasti, nepravedan je i sistem da se uoči završnih borbi 6 klubova optereti tako teškim utegom, u kojem će zadnja 2 kluba isploviti iz najjačeg društva. Lako je foteljašima žrtvovati bilo koga, jer nisu u izgradnju uložili ni kunu iz svog džepa, stoga im je teško shvatiti u kakvoj bi se kalvariji mogli naći naši prvoligaši iz donjeg doma. Ili u kakvoj bi se kalvariji mogli naći naši vodeći drugoligaši, koji su računali na to da će četvorica od njih dogodine sigurno imati na svojim "ledinama" gostovanja Hajduka, Dinama, Osijeka. Ili u kalvariji kakvu će proživljavati Poljud, Maksimir i Gradski vrt kad im dogodine tribine "popuni" nekoliko stotina zainteresiranih novinara, menadžera i čuvara reda koji neće imati koga čuvati.

Nogomet treba biti praznik za navijače, a ne poligon za eksperimantiranje i osobnu promociju. (Snimio: Dražen Patarčić)

Nemoguće je naći najpošteniju opciju, jer koju god izaberete - ići će na uštrb jedne od strana. No, možda je i vrijeme da se prestane razmišljati o udovoljavanju interesa "svih zainteresiranih". Ako smijemo ponuditi rješenje - možda bi najpoštenija solucija bila dati prigodu dvojici posljednjeplasiranih prvoligaša i dvojici prvoplasiranih drugoligaša da međusobno razigravanjem odluče tko će dogodine biti član "Lige 12". Svakako je to manje radikalno rješenje od onoga u kojem bi jedna od ove dvije strane bila "odsječena".

Koliko se sredina treba uništiti da konačno netko udrari šakom o stol? Koliko klubova, gradova i regija treba proživjeti kalvariju, da bi se konačno iz HNS-a protjerali oni koji ne zaslužuju sjediti niti u upravi nekog regionalnog boćarskog ligaša, a ne u institucijama saveza koji je još uvijek službeno treći na svijetu, u najpopularnijoj i najkomercijalnijoj svjetskoj sportskoj disciplini? Kad će u hrvatskom nogometu opći nadvladati regionalni i lokalni interes? Kad će predsjednik odgovarati za svoje izjave? Kad će se shvatiti da nigdje u svijetu u prvoj ligi ne može igrati "tko god zaželi"? Kad ćemo konačno uoči sezone doznati tko treba ispasti, a tko ući? Kad ćemo se na miru moći posvetiti nogometu, a ne čekati odluke Sabora, Skupštine HNS-a, Komsije za žalbe, regionalnih političara ili Arbitraže HOO-a? Kada? Vjerojatno jednog dana, ako bude sreće. Nažalost, sreća je najopipljivije u što se trenutno možemo pouzdati...