Pet igrača koji su predvodili Hrvatsku

Malo nesreće, malo neiskustva, možda nešto i manjka kvalitete, ostavile su na kraju Hrvatsku izvan drugog kruga Europskog prvenstva, mada je dojam nakon odigranog turnira ponajbolji što se tiče posljednjih nekoliko velikih natjecanja.

Stječe se dojam da je Bilić imao jasnu viziju i plan igre, da je ovu generaciju doveo do gornjih granica svojih mogućnosti, za koje je sad bespredmetno govoriti kolike su uistinu bile i kolike i dalje jesu. Među 15-ak nogometaša koje je koristio u utakmicama skupine C Europskog prvenstva nitko nije razočarao, ali neki su ipak - oduševili. Više ili manje.

Luka Modrić

Nedvojbeno prvi igrač ove generacije hrvatskih reprezentativaca, nogometaš koji je svojim igračkim kvalitetama, ali i normalnim rezoniranjem situacije, osuđen da bude vođa je, dakako, veznjak Tottenhama, koji vjerojatno neće još dugo ostati na White Hart Laneu. U Poljsku je Luka stigao pod velikim pritiskom, zapravo je bio jedini Hrvat pred kojeg su se stavljala velika očekivanja i koji se morao u kockastom dresu pravdati. Zbog odlične sezone koju je imao, zbog cijene koja se spominje uz njegovo ime, zbog onoga što su hrvatski navijači, ali i strani, neutralni, promatrači znali da može napraviti na travnjaku.

Tri utakmice na poljskom tlu ostavile su uz Modrićevo ime sliku nogometaša koji može parirati ponajvećim zvijezdama današnjice. Nedvojbeno je kako se takav opis može pridodati španjolskom veznom redu, ali i talijanski je u nastavku natjecanja pokazao koliko vrijedi, a koliko je možda bio i podcijenjen. Najskuplji hrvatski nogometaš bio je dirigent hrvatske igre, možda nije u svim trenucima briljirao, ali je bilo jasno da generira bolju igru prema naprijed Bilićevih izabranika, da je u trenucima njegove inspiracije Hrvatska imala dominaciju.

Protiv Irske je s nekoliko poteza unio nered u protivničku obranu, povukavši momčad kad je najviše trebalo, protiv Italije je u nastavku potvrdio koliko je nedostajao u prvom poluvremenu utakmice i s nekoliko akcija razigrao sebe i suigrače, a izvedba protiv Španjolske je već mnogo puta opisana, pogotovo ona nesuđena asistencija Rakitiću za pogodak možda vrijedan četvrtfinala. Sve u svemu, teško da mu se išta može prigovoriti poslije 270 hrvatskih minuta na Euru.

Mario Mandžukić

Igrač koji je nedugo nakon završetka Prvenstva postao nova akvizicija Bayerna ostat će upamćen kao igrač koji je obilježio hrvatski nastup na Euru. S tri pogotka osigurao si je diobu prvog mjesta najboljih strijelaca, mada nagrada službeno neće završiti u njegovim rukama, ali to za ukupni dojam ionako nije previše bitno.

"Đilkoš", kako će mu neki tepati, mada će se on pokušati ograditi od tog nadimka, iskazao je ogromnu energiju u sva tri dvoboja, posebice u prva dva nastupa. Irsku je dva puta matirao, u oba navrata majstorskim potezima glavom, ali to je bio samo "šlag na tortu" izvedbe kojom je uvelike rasteretio hrvatsku obranu, a u napadačkom dijelu unosio nemir i radio nered u protivničkom šesnaestercu i oko njega. Moglo ga se vidjeti svugdje, na krilu, u špici, povučenog tražeći loptu, pokazivao je sva obilježja modernog ofenzivca.

Pogotkom Italiji još jednom je dokazao vlastiti instinkt golgetera, potvrdivši tako kako događaji u susretu s Irskom nisu bili slučajnost, ako je netko to uopće i pomislio, a na travnjaku u Gdanjsku namučio je Ramosa i suigrače više nego mnogi drugi napadači s kojima se Španjolska kasnije susrela. Ukratko rečeno, izvedbom na Euru podignuo je očekivanja svih uoči sljedećih reprezentativnih akcija, ali i klupskih izazova koji ga iščekuju.

Gordon Schildenfeld

Stasiti Šibenčanin u reprezentaciju je ušao na mala vrata, u situaciji kad ga se pozvalo jer su prva stoperska rješenja bila nedostupna. Igrač Eintrachta svoju priliku čvrsto je zgrabio, u nekim susretima unazad godinu dana pokazao da se na njega itekako može računati, a u utakmicama dodatnih kvalifikacija protiv Turske da nema razloga da mu se itko pretpostavi u slaganju momčadi. Ipak, unatoč minimalnom broju grešaka na Euro je ispraćen s popriličnom skepsom od medija i dijela javnosti, a sve njih je uspio razuvjeriti nastupom koji je Bilića morao zadovoljiti.

Schildenfeld je postao vođa ove obrane, mada je to bilo teško za očekivati uz Ćorluku kao iskusnijeg reprezentativca, ali i "zvučnije" ime. Gordon je na travnjaku "u džep pospremao" redom Keanea, Balotellija i Torresa, čuvajući napadača Furije kao nitko prije i nitko poslije na ovom turniru. Koliko je to bilo teško dovoljno govori učinkovitost El Nina u minutama koje je dobio, pogotovo uzme li se u obzir i još poneke prilike u koje je ušao.

Nogometaš kojeg je nesreća u jednom dijelu karijere došla reputacije, odnosno težeg stjecanja iste, s velikom mirnoćom rješavao je veliku većinu situaciju pred svojim golom, a ono malo paničnih reakcija uslijedile su kao panične reakcije cijele obrane ili grešaka kompletne momčadi. Dominantan u igri glavom zamijenio je u tom pogledu Lovrena, ali je pravovremenim postavljanjem, pametnim prekršajima i izvlačenjem obrane iz Pletikosina krila dokazao da može i protiv bržih i okretnijih igrača, kakvi su njegovi suparnici uglavnom i bili. Skeptike je vjerojatno razuvjerio te ispisao kandidaturu i za nadolazeći kvalifikacijski ciklus pod novim izbornikom.

Ivan Strinić

Slična situacija u kojoj se našao Schildenfeld može se koristiti i u slučaju lijevog braniča hrvatske reprezentacije. Mada je u nacionalnoj selekciji dugovječniji od ranije spomenutog stopera, često je bio na udaru kritika, pa i onda kad su one bile neutemeljene. Prigovaralo mu se da igra iz raznih razloga, mnogi su htjeli vidjeti druga imena na toj poziciji, ali Bilić na to nije niti pomišljao, što mu se u konačnici i isplatilo.

Nije Strinić odradio turnir života, teško da je svojim izvedbama privukao pažnju velikih europskih klubova, ali je hrvatskoj reprezentaciji pružio sve što treba. Sigurnost u obrambenom dijelu, koju ne može jamčiti niti jedan aspirant na njegovu poziciju, svjesnost o poziciji koju igra tijekom svih 90 minuta, bez nepotrebnih srljanja u napad i s veoma odgovornim ponašanjem u situacijama kad ima loptu. Svjestan svojevrsne limitiranosti u igri prema naprijed koncentrirao se na ono što mu je bio osnovni zadatak i odradio to bez veće greške.

Najuvjerljiviji je bio u utakmici protiv Italije, za koju može reći da je bila i njegova najbolja reprezentativna utakmica u karijeri. Po njegovoj strani Talijani se nisu naigrali, a prema naprijed je podijelio niz kvalitetnih ubačaja, mada to inače i nije forte njegove igre, od kojih je jedan došao Mandžukiću kao naručen, odnosno koji je rezultirao pogotkom. Strinić je i svojim fizičkim mogućnostima, kojima ne zaostaje za većinom bekova, pokazao da je spreman za borbu s najboljima, a u sjećanju će ostati, urezan kao jedan od dojmljivijih trenutaka Hrvatske, trk kojim je bivši igrač Hajduka zaustavio brzog Maggija u prodoru. Za konačni prestanak sumnji u njegove mogućnosti.

Stipe Pletikosa

Pozicija se kojom uglavnom nije bilo problema nekoliko mjeseci prije početka Eura bila je okarakterizirana kao "skliska". Međutim, bilo je to tako samo dok Pletikosa nije uhvatio kontinuitet igara, za kojeg je u Poznanju i Gdanjsku pokazao koliko mu znači. Bio je tada, naime, u pravom izdanju, onakvom na kakvog je još davno naviknuo hrvatsku nogometnu javnost.

Iskazivao je sigurnost među vratnicama, u šesnaestercu, a pogocima koje je primio malo što mu se može prigovoriti. Tek za onim udarcem Pirla ostaje žal kod hrvatskih navijača, kad je već dodirnuo tu loptu, mnogi će žaliti i što je nije izbacio van gola. No, zato je u ostatku dvoboja pokazao svoju kvalitetu, pogotovo obranama u dvije vezane situacije jedan na jedan, spasivši tada reprezentaciju od još teže situacije u kojoj se mogla naći.

Svojim intervencijama je nadomještao povremene nesigurnosti posljednje linije, a pokazao je i napredak u igri nogom, što je također utjecalo na sigurnost stopera koji su znali da se mogu osloniti i na ono najmanje popularno rješenje, vraćanje lopte svom vrataru. Stipe je odradio svoj posao baš onako kako se od njega očekivali, a treba uzeti u obzir da pred vratarom takvog kalibra očekivanja nikad nisu mala.