Još jedan u nizu velikih rukometnih derbija, Hrvatska i Francuska po dvadeseti puta

Ukoliko ste onaj pravi rukometni zaljubljenik koji se posljednjih desetak godina nije micao od televizijskih ekrana ili, pak, rukometnih dvorana, onda možete reći kako ste na djelu imali priliku vidjeti vrhunski rukomet, odličnu igru, sjajnu i čvrstu obranu, silovit i pametan napad, uistinu brze kontre, ponekad i nešto sasvim novo, ali tako dobro i lijepo ukomponirano da vas može samo oduševiti. Mogli ste vidjeti rukometne junake, virtuoze, heroje, ali i gubitnike, kao i rukometne ekipe, momčadi, reprezentacije i sile.

No, u posljednjih desetak rukometnih godina kao pravi navijač mogli ste vidjeti i nešto uistinu posebno, nešto zbog čega poželite razbiti tv ekran ili skočiti od sreće, mogli ste vidjeti sraz dviju rukometnih velesila ili možda bolje rečeno veličanstava koja su svojom igrom i magijom na terenu rukometu dala nešto mnogo više, koja su vas svojom snagom natjerala da poželite još koje isključenje ili razoran šut, ili koja su vas, s druge strane, ostavljanjem srca na terenu primorala da ih zavolite i dišete uz njih zauvijek. Mogli ste, kao što možete pretpostaviti, na vrhu vidjeti smjenu onih najboljih, onih najjačih i onih najsrčanijih, Hrvata i Francuza.

Sjećanje na prve važnije oglede...

Jedan od onih važnijih, koji je možda i započeo ovu divnu borbu titana koja se nastavila sve do danas, jest dvoboj finala Svjetskog rukometnog prvenstva 1995. godina na Islandu kada su Hrvati morali francuskim trupama priznati da su bolji. Od samoga početka Francuska je, predvođena Stoceklinom pokazivala da je bolja te je na poluvremenu stigla do pet pogodaka prednosti da bi potom stečenu prednost čuvala do samoga kraja i finalnog slavlja 23:19. Iako su se u hrvatskim redovima Bilić i Ćavar uistinu pomučili kako bi konkurirali svom suparniku to tada nije bilo dovoljno i gotovo pet tisuća gledatelja u Reykjaviku moglo je sudjelovati u proslavi francuskog zlata.

1995, La France championne du monde de Handball by lemagsport

3. kolovoza 1996. bio je, pak, rezerviran za jedno hrvatsko slavlje, ono vrijedno kasnijeg zlata na Olimpijskim igrama u Atlanti. Francuska je rukometna reprezentaciju Hrvatsku dočekala u polufinalu natjecanja, no ovoga puta hrvatska je sila bila prejaka za nju te je slavljem 24:20 otišla sve do finala u kojem je na koncu ona bila ta koja je stala na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja. Uzvratili su tada Ćavar, Puc, Saračević, Načinović, Perkovac, Smajlagić, Jelčić, Jović i društvo svojim od tada vječnim rivalima te su oko vrata primili zlatna olimpijska odličja.

Preko Francuske do finala Tunisa

Foto: Davor Sajko

Naredne godine protekle su uz nekoliko manje važnih hrvatsko-francuskih okršaja, no onaj kojeg sigurno pamtimo jest onaj polufinala Svjetskog prvenstva u Tunisa 2005. godine kada je Hrvatska preko Francuza stigla korak do obrane svjetskog zlata. Pokazali su tada Hrvati Francuzima kako se igra rukomet te je ona sjajna, zlatna generacija slavljem 35:32 uz osam pogodaka letećeg krila Mirze Džombe, ali i najboljeg igrača svijeta Ivana Balića te zaključana vrata Vlade Šole, naprosto ugasila svaku francusku nadu za borbu za najsjajnije odličje. Iako su Hrvati na kraju svog puta Španjolcima morali priznati da su bolji od njih samih, slavlje nad Francuzima svakako je bilo slatko i izuzetno važno.

Kada krene francuski stroj

Tadašnji Pakleni na Europskom su prvenstvu 2006. godine sanjali jedinu zlatnu medalju koja im je nedostajala u njihovoj kolekciji. Zlatna generacija iz Portugala i Pekinga toliko je silno željela to europsko finale i to zlatno odličje, no na polufinalnim im se putu kao ovoga puta dosta jača momčad našla upravo Francuska. Već su u prvih 30 minuta Francuzi pokazali kako su nadvladali hrvatsku igru od protekle godine te su prvotnih +2 do konca pretvorili u +6 (29:23) te su se plasirali u svoje veliko europsko finale u kojem su išli do samoga vrha. Hrvatima tada ni Džombinih deset pogodaka nije pomoglo jer se na njihovu putu ukazao tada čudesni vratar Thierry Omeyer koji je s čak 21 obranom naprosto bio nezaustavljiv.

Foto: Dragan Kovač

Slično je bilo one divne 2007. kada je Hrvatska žalila i palila rukometnim terenima Njemačke na njihovu Svjetsku prvenstvu da bi u četvrtini finala ponovno naišla na najtežu prepreku, Francuze. Ponovno su Omeyer, Karabatić, Narcisse, Fernandez i ekipa pokazali kako Hrvatska za njih nema rješenja te su je unatoč odličnom i predivnom rukometu prikazanom na cijelom turniru zaustavili na njenom naumu da stigne do nove svjetske medalje. Ni 15 obrana Mirka Alilovića nije bilo blizu Omeyerovih 22, a kamoli da bi pet pogodaka Balića tada moglo konkurirati Lucu Abalou i njegovih letećih i brzih osam.

Ta divna 2008.: Hrvatska - Francuska 1:2

Odlično su Hrvati otvorili rukometnu 2008. godinu. U Lillehammeru je u polufinalu Dominiković bio sjajan u obrani, Metličić je zablistao u napadu, te su uz ostatak ekipe prekrasno odrađenim poslom osigurali europsko finale i konačno zaustavili Marseljezu. Hrvatska je za gol razlike (24:23) na lica hrvatskih navijača vratila široke osmjehe i vjeru kaku Francusku više nije nesavladiva. Iako je potom u finalu zaustavljena od Danske rukometna reprezentacija Hrvatske i dalje je guštala ono slavlje nad Francuzima.

Uslijedile su zatim Olimpijske igre u Pekingu na kojima su hrvatske trupe branile svoje zlatno odličje osvojeno prije četiri godine, ali Francuzi su to ljeto ipak bili korak ispred Hrvata. Slavili su prvo u skupini A 23:19 da bi potom preko Hrvatske slavljem s dva pogotka razlike (25:23) stigli i do samoga finala gdje su se okitili naslovom olimpijskog pobjednika. Horvat, Šprem, Vuković i Balić bili su na visini zadatka, no pored Burdeta, Narcissea i Abaloa tada nitko nije mogao pobjednički proći.

Finale za finalom, a Francuzi bolji...

Kada na svom domaćem Svjetskom prvenstvu upišeš toliko željenu pobjedu na Francuskom, kada pred svojim navijačima otpjevaš morsku vilu i kada dokažeš na možeš i da si jači uvjeren si da znadeš recept i nekoliko dana kasnije kada ogled s istim protivnikom označava borbu za svjetsko zlato hrvatskog sjaja. Unatoč slavlju 22:19 u skupini 1 na Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj 2009. godine, hrvatski rukometaši isto slavlje u finalu turnira nisu ponovili iako im se na drugoj strani našao isti protivnik. Francuska je nanijela možda najgorkiji od svih poraza do tada, onaj na domaćem terenu pred domaćom publikom te je momčadi Line Červara prepustila srebrnu medalju konačnim slavljem 24:19.

Još jedno finale, još jedna težak i bolan poraz uslijedio je godinu dana kasnije kada je Hrvatska ponovno pokušala osvojiti europski vrh. Francuska je u finalu ponovno bila jača te je slavila 25:21, a Balić, Lacković, Vori i društvo morali su u potpunosti priznati francusku dominaciju koja se nastavila već i sljedeće godine kada je ona zasjela i na svjetski tron u Švedskoj gdje se ove dvije momčadi nisu našle na rukometnom putu.

Euro 2012: Hrvatska u polufinale, Francuzi doma!

Sjajan je hrvatsko-francuski početak bio ove godine, naime Kauboji su Francuzima uistinu pokazali kako su na svojoj putanji ka onom vrhunskom rukometu kojeg 2012. godine ne žele okruniti samo europskom, već i olimpijskom medaljom. U skupini dva i njenom drugom kolu ovogodišnjeg Europskog prvenstva u Srbiji Hrvatima su se pod vodstvom izbornika Slavka Goluže na rukometnom terenu ponovno našli galski Pijetlovi koji pokazanim rukometnim nisu našli načina kako zaustaviti najboljeg desnog vanjskog igrača EP-a, Marka Kopljara, ali ni njegove suigrače. Hrvatska je Francusku porazila s čak sedam pogodaka razlike (29:22) te ju je nanesenim porazom izbacila s turnira i poslala kući, dok je sebe odvela u polufinale i po još jedno europsko odličje koje je na koncu bilo brončanog sjaja.

Novo mjesto ogleda jest London, novo natjecanje polufinale Olimpijskih igara, novo poprište Košarkaška Arena, no stari znanci Hrvati i Francuzi i dalje su isti. Dvije rukometne velesile kreću u svoj dvadeseti službeni susret, dvije rukometne velesile kreću u novi boj za najsjajnija odličja, dvije rukometne sile ponovno kreću snagom razoriti protivničke golove, obranom zaustaviti svakog tko joj se nađe na putu, ali i ostaviti srce na terenu, a hoće li Hrvatska upisati drugu ovogodišnju pobjedu nad ekipom Claudea Oneste te se plasirati u samo finale Igara ili će se Francuzi dignuti nakon slavlja u polufinali i izjednačiti skor u 2012. vrijedi vidjeti večeras u 21.30h.