Šimuniću ovacije u nedostatku raspoloženijih suigrača

Ivan Kelava: Učinio je koliko je mogao kod oba pogotka, upisao dvije atraktivne obrane i jedan kiks koji Porto nije iskoristio. Nije imao toliko posla koliko bi se očekivalo s obzirom na razliku u kvaliteti i dominaciju Portugalaca u posjedu lopte.

Josip Šimunić: Prvo ime Dinama, što je tijekom drugog dijela prepoznala i publika koja je legendardnog reprezentativca nagradila ovacijama. Šimunić je dobio sve zračne dvoboje i održao lekciju svim suigračima po postavljanju na terenu – toliko puta je bio na pravom mjestu za izbiti loptu i spriječiti opasan napad Porta. Šimunić je ove sezone upravo ono što je Dinamo očekivao još lani, kada Joe zbog ozljeda nije uspio pružiti ovakve partije.

Tonel: Ne tako upečatljiv kao Šimunić, ali podjednako siguran i kvalitetan – Porto nije uspio preko Dinamovih stopera ostvariti prednost, počistili su dosta problema koje su goste stvorili i tako spriječili veći broj prigoda pred Kelavom.

Domagoj Vida: Dobio i gubio dvoboje, borio se, ali je još jednom naučio da u Europi nema fizičku prednost kakvu ima u Prvoj HNL – ovdje su svi brzi, snažni, moćni. Prelako je ispadao na driblinge Portugalaca, a zbog velikog pritiska, nije uspio pružiti više prema naprijed.

Adrian Calello: Odradio je svoju trkačku dionicu, ali taj trojac u veznoj liniji nije imao znanja ni hrabrosti ozbiljnije se nametnuti u posjedu lopte što je rezultiralo pasivnom pozicijom Modrih. Calello je tražio samo rješenja prema nazad, a Liga prvaka zahtijeva više od nekoliko oduzetih lopti.

Arijan Ademi: Sličan opis vrijedi i za drugog zadnjeg veznog, samo što je bio još manje vidljiv i defenzivno i ofenzivno. Ademi može i mora bolje od ovoga, iako je dakako protivnik bio težak, zahtjevan i – kvalitetniji.

Sammir: Beskoristan u samoj špici, što nije ništa novo jer Sammir nema ni predispozicije ni navike za igranje isturenog napadača. Vidljiviji u drugom dijelu kada je vraćen u sredinu, no nije bio konkretan, kao ni cijela momčad. Od prvog igrača momčadi očekuje se više, i kvalitativno, ali i u smislu predvođenja momčadi u žaru i borbi.

Josip Pivarić: Porto je bio manje aktivan po njegovoj strani, što ne znači da i on nije bio u problemima kao i Vida. U prvom dijelu visila je lijeva strana, a Pivarić nije stigao puno odigrati prema naprijed, dok je u obrani bio previše preplašen protivnika da bi stajao bliže ili bio žustriji u oduzimanju lopte.

Marcelo Brozović: S obzirom na europsko neiskustvo, Brozović je odigrao sasvim korektnu utakmicu jer Porto nije baš zgodan protivnik za prvi start u dresu Dinama. Odigrao je nekoliko lopti koje nude nadu da će biti koristan igrač za Modre, ali očekivano nije mogao biti kvaliteta više protiv portugalskog prvaka.

Ante Rukavina: Glavni krivac za prvi pogodak Porta, zbog njegovog mlakog praćenja igrača još od sredine terena Dinamo je prvi puta kapitulirao. Rukavina se za to nije uspio iskupiti igrom u napadu, nije dolazio u dobre situacije niti ih je stvarao.

Duje Čop: Aktivan i hrabriji od većine suigrača, ali ni on nije uspio ozbiljnije zaprijetiti Portu iako se izborio za nekoliko dobrih situacija. Trebao je više pomagati Pivariću u obrani.

Fatos Beqiraj (od 58. minute): Borben, čvršći od suigrača, ali teško je napadaču u utakmici gdje je njegova momčad prilično podređena, a iz vezne linije i još češće obrane uglavnom dolaze visoke lopte dok ste okruženi dvojicom protivnika.

Bryan Carrasco (od 67. minute): Zapamtit će jednu odličnu šansu koju je propustio uputivši mlak udarac glavom, što je ujedno bila i najbolja situacija za Dinamo.

Mateo Kovačić (od 80. minute): U desetak minuta nije uspio pokazati svoj talent, nije ni bilo prave prigode.