Felipeov "spas u zadnji čas" za još jednu godinu u crvenom bolidu

Momčad Ferrarija je nakon Velike nagrade Koreje otklonila sve dvojbe oko vozačke postave za 2013. godinu. Veliki dio sezone trajala su nagađanja o momčadskom kolegi Fernanda Alonsa u idućoj sezoni. Zavrtjelo se mnogo imena, svaki simpatizer Ferrarija imao je svog favorita kojeg bi volio vidjeti u toj ulozi, a na kraju će i četvrtu godinu zaredom Alonsov momčadski kolega biti Felipe Massa - vozač kojeg su svi već otpisali. Da su simpatizeri Ferrarija birali drugog vozača, Massa bi vjerojatno bio pri dnu poretka, ali ljudi koji odlučuju odabrali su baš njega.

Odluka je to koja se nakon svih događanja u Formuli 1 u posljednjim tjednima mogla čak i očekivati, ali isto tako i odluka koju su mnogi dočekali sa skepsom. Svakom poznavatelju Formule 1, a pogotovo navijaču Ferrarija, teško je ne dovesti u pitanje ispravnost te odluke.

Zar je jedno pobjedničko postolje u dvije godine zaista dovoljno ostvarenje za jednog vozača Ferrarija? Je li Massa zaista ono što talijanskoj momčadi treba? Ne bi li bilo bolje da su priliku dali nekom od mladih vozača koji su se istaknuli u prošlim sezonama, baš kao što su ju 2006. godine dali Massi?

Pitanja su to koja se sasvim logično nameću prilikom analiziranja ovog Ferrarijevog poteza, ali odgovore očito znaju samo Luca di Montezemolo i Stefano Domenicali. Između kockanja s dovođenjem novog vozača i igranja na sigurno, u Ferrariju su se još jednom odlučili na potez ziheraša.

Vozačka karijera Felipea Masse obilježena je čestim sumnjama u njegove vozačke sposobnosti. Još dok je vozio za Sauber došao je na loš glas kao vozač koji često griješi. U svojoj prvoj sezoni odustao je na osam od 16 utrka, a u tri sezone je uspio osvojiti tek 27 bodova (po starom sustavu bodovanja). Da su se tada rezultati bodovali kao danas, Massa bi u tri sezone osvojio 126 bodova, a najbolja bi mu sezona bila upravo prva, dok bi u svakoj idućoj osvajao sve manje bodova.

Za usporedbu, Sergio Perez, jedan od vozača kojeg su mnogi vidjeli u Ferrariju u ulozi Massinog nasljednika, u prvih 16 utrka ove sezone je osvojio 66 bodova. Naravno, nezahvalno je uspoređivati rezultate s takvim vremenskim odmakom zbog razlike u kvaliteti bolida i drukčijeg odnosa snaga na gridu, a valjalo bi uzeti u obzir i dojam koji vozač ostavlja na stazi. Massa je u Sauberu ostavio dojam vozača koji je sklon pogreškama poput ove u idućem video isječku, ali je ipak dobio mjesto u Ferrariju za 2006. godinu.

Massa je tako postao momčadski kolega Michaela Schumacher u Nijemčevoj posljednjoj godini u Ferrariju. Uspio je doći do tri pole positiona i dvije pobjede te okončati sezonu na trećem mjestu iza Alonsa i Schumachera. Pobjede je slavio u Turskoj i na svojoj domaćoj utrci u Brazilu pa je postao prvi Brazilac koji je pobijedio na Interlagosu od velikog Ayrtona Senne 1993. godine. Bila je to uvertira u najbolje godine Felipea Masse.

U prvoj godini nakon Schumacherovog povlačenja za svjetsku titulu se vodio veliki četveroboj između Alonsa i Hamiltona u McLarenu te Räikkönena i Masse u Ferrariju. Naslov je odnio Räikkönen ispred McLarenovih vozača koji su se previše posvetili međusobnim obračunima, a Massa je završio četvrti sa 16 bodova manje od prvaka. Uz malo više sreće u nekim utrkama, mogao je i on do naslova.

No, što je nedostatak sreće saznao je u posljednjoj utrci iduće sezone. Na svoj Interlagos stigao je sa sedam bodova zaostatka za Hamiltonom i za naslov mu je trebala pobjeda uz uvjet da Britanac ne bude među prvih pet vozača. Dok je Brazilac prolazio ciljem kao prvi, Hamilton je držao šesto mjesto i u Ferrariju je počelo slavlje, ali nije dugo potrajalo. U posljednjem zavoju McLarenov se vozač probio ispred Glocka, zauzeo petu poziciju i proslavio svoj prvi i za sada jedini naslov u karijeri.

Utrka je to koja je obilježila Massinu karijeru. Da je tada postao svjetski prvak vjerojatno bi ga cijeli svijet danas gledao drugim očima. Ostao je samo korak do velikog uspjeha, a nakon te nesretne 2008. godine njegova je karijera krenula silaznom putanjom.

Massa i Hungaroring nikad se nisu posebno voljeli. U prvih šest nastupa na mađarskoj stazi uspio je ubilježiti tek dva sedma, jedno 13., jedno 14. mjesto i dva odustajanja. Baš na putu prema naslovu prvaka u 2008. godini, u Mađarskoj je zbog kvara na motoru odustao tri kruga prije kraja dok je vodio s 20 sekundi prednosti. Kad je mislio da na Hungaroringu ne može biti gore, u kvalifikacijama 2009. godine ga je pogodio feder koji je otpao s bolida Rubensa Barrichella i nanio mu tešku ozljedu glave zbog koje je morao pauzirati do kraja godine.

Brazilac se vratio 2010. na impresivan način. U prve dvije utrke je osvojio drugo i treće mjesto, ali je kasnije zaredao sa slabijim rezultatima i sezonu je završio bez pobjede i sa više od 100 bodova zaostatka za prvakom Vettelom i momčadskim kolegom Alonsom. U toj je sezoni pet puta stajao na pobjedničkom postolju, posljednji put 24. listopada na Velikoj nagradi Koreje, a od te utrke je krenuo Massin post. Vrlo slabu 2011. je okončao na šestom mjestu u ukupnom poretku s čak 274 boda manje od dominantnog Vettela i 139 bodova manje od Fernanda Alonsa, a ubilježio je nevjerojatnih šest petih i pet šestih mjesta. Ako ništa drugo, bio je konstantan.

Već na kraju 2011. mnogi su zazivali njegov odlazak iz Ferrarija, ali čelnici talijanske momčadi odlučili su mu dati još jednu priliku. No, to se činilo kao ogromna pogreška jer je Massa u prvih osam utrka osvojio tek 11 bodova i bio miljama daleko čak i od ne posebno dobrih nastupa u 2011. godini. Prva naznaka njegovog buđenja dogodila se na Silverstoneu gdje je bio četvrti, ali nakon još jednog 12. pa devetog mjesta to četvrto mjesto je izgledalo kao slučajni bljesak. A onda je stigla ljetna stanka u kojoj se najviše pričalo o tome tko će zamijeniti Massu, a Brazilac je tijekom tih pet tjedana očito posložio neke stvari sam sa sobom i sa svojim bolidom i natjerao Ferrarijeve šefove na njegova zamjena bude - on sam.

Peto mjesto u Belgiji i nije bilo tako veliko iznenađenje s obzirom da se Grosjean pobrinuo da četiri bolida ne prođu prvi zavoj, ali tjedan dana kasnije Massa je još jednom odvozio vrlo dobro i u Italiji osvojio četvrto mjesto. U Singapuru je bio osmi, a onda je u Japanu 7. listopada napokon prekinuo 715 dana dugi post i popeo se na drugu stepenicu pobjedničkog postolja. U Koreji je još jednom bio četvrti, a možda je mogao i bolje od toga, da ispred njega nije bio Alonso kojeg nije smio preteći. U kombinaciji sa svim ostalim čimbenicima, ovakav uspon forme donio je Massi novi jednogodišnji ugovor.

Što Ferrari dobiva, a što gubi?

Ferrarijeva odluka da zadrži Massu u idućoj godini ima svoje pozitivne i negativne strane. Ostanak Brazilca jamči talijanskoj momčadi kontinuitet u funkcioniranju momčadi i razvoju bolida, dok bi dovođenje novog vozača zahtijevalo određeno vrijeme prilagodbe samog vozača, ali i cijele momčadi. Novo ime zasigurno bi donijelo mnogo upitnika, dok s Massom Ferrari zna na čemu je.

Ipak, najveći dobitak za Ferrari je osiguranje mira u vlastitoj kući. Massa se svojim nastupima u posljednjim sezonama doveo u vrlo jasnu poziciju drugog vozača i to je uloga od koje će teško pobjeći dok u drugom crvenom bolidu sjedi Fernando Alonso. Sasvim je jasno da će takav odnos snaga biti i iduće godine, a u talijanskoj momčadi vole imati jasno definirane uloge u svojoj momčadi.

Ferrarijevo stajalište najbolje je opisao Luca di Montezemolo u izjavi kojom se osvrnuo na mogući dolazak Sebastiana Vettela u talijansku momčad: "Ne želim imati dva pijetla u istom kokošinjcu, radije imam dva vozača koji se utrkuju za Ferrari, a ne samo za sebe."

U Ferrariju se znalo tko je gazda dok je vozio Michael Schumacher, a situacija se ponavlja s Alonsom. No, ako momčad ima jasno definirane uloge kao što to ima Ferrari, od drugog vozača se očekuje da svojim nastupima pomogne prvom u njegovim borbama za vrh poretka, a Massa to u posljednjim sezonama nije činio. Ako je Alonso neprikosnoveni broj jedan, onda se od drugog vozača očekuje da svojim nastupima osvaja bodove za momčad, a otima ih suparnicima. Da u situacijama kada Alonso pobjeđuje, on bude drugi ili barem blizu vrha kako bi stvorio dodatnu razliku između svog momčadskog kolege i njegovih konkurenata.

Brazilac je taj zadatak donekle ispunio u četiri od posljednjih pet utrka, a za uspjeh Ferrarija u idućoj sezoni ključno će biti da Brazilac svoju trenutnu dobru formu prenese i u iduću godinu. Uzmu li se u obzir njegove česte oscilacije, odluka talijanske momčadi da zadrži Brazilca čini se kao prilično veliki rizik.

Massini slabi rezultati u posljednje tri sezone znatno su udaljili Ferrari od vrha konstruktorskog poretka. U nepune tri sezone Alonso je Ferrariju donio 718 bodova, a Massa tek 343 i Brazilac je glavni čimbenik u osvajanju tek trećih mjesta u poretku konstruktora u 2010. i 2011. godini. Čim je u posljednjim tjednima zaredao s nekoliko dobrih nastupa, momčad iz Maranella je iskoristila slabu formu McLarena te se u poretku konstruktora probila na drugo mjesto.

Može se samo nagađati bi li Ferrari bolje prošao da je doveo nekog drugog vozača. Mnoga su se imena spominjala u kontekstu Massinog nasljednika, ali su se sva nagađanja pokazala promašenima. Čelnici Ferrarija očito ne žele stvarati Alonsu dodatnu konkurenciju dovođenjem nekog "mladog lava" koji bi možda poželio oteti Španjolcu ulogu prvog vozača, kao što je to napravio Hamilton u Alonsovoj kratkoj karijeri u McLarenu.

Iako je mnogo puta do sada razočarao i momčad i navijače, Massa je dobio novu priliku da ispiše još jednu lijepu stranicu u svojoj karijeri. Može li Brazilac ovoga puta ugodno iznenaditi i napokon uzvratiti Ferrariju na povjerenju koje je dobio čak i kada ga nije zaslužio?

U Ferrariju očito misle da može ili im je sasvim dovoljno natjecati se u Svjetskom prvenstvu samo s jednim vozačem, kao što je bio slučaj u prošlim sezonama. 2013. godina vrlo vjerojatno je zadnja prilika za Massu da dokaže kako ipak nije za staro željezo i da je još uvijek vozač za kojeg ima mjesta u vrhu Formule 1.

Felipe, ti si na potezu...