Nogomet

Njemački velikan i rođeni vođa

Maj Gašparac • četvrtak, 25.10.2012.
Njemački velikan i rođeni vođa
Foto: HB-Press-Agency

Prije malo više od tri tjedna Michael Ballack oprostio se od aktivne igračke karijere. Njemački veznjak ostat će upamćen kao nogometaš koji je za svoju zemlju skupio 98 reprezentativnih nastupa i postigao čak 42 pogotka. U svojoj karijeri osvojio je 14 trofeja u dvije zemlje, no ostvario i nekoliko vrlo bolnih poraza.

"U dobi od 36 godina mogu se osvrnuti na dugačko i prekrasno razdoblje provedeno u profesionalnom nogometu. Kao dijete nisam mogao niti sanjati o tako uspješnoj karijeri. Bila je privilegija raditi s prvoklasnim trenerima i fantastičnim suigračima. Naravno da će mi nedostajati postizanje pogodaka i igranje pred 80.000 gledatelja, no okrećem novo poglavlje u svojem životu", rekao je velikan njemačkog nogometa Michael Ballack u poruci kojom je objavio završetak svoje igračke karijere.

Nogometom se počeo baviti u drugoligaškom klubu Chemnitzeru, u kojemu je od samih početaka pokazivao svoj talent. Mladi veznjak privlačio je veliku pažnju svojom mirnoćom i velikom disciplinom u igri, kao i jednako dobrom igrom s obje noge. Ballack je u narednim godinama nastavio razvijati svoje vještine, pa je ubrzo stigao i poziv u njemačku U21 reprezentaciju. No, mladi Nijemac nije se dugo nakon toga zadržao u Chemnitzeru. 1997. godine prešao je u redove novog prvoligaša Kaiserslauterna u kojemu se tada 21-godišnji nogometaš imao priliku predstaviti na velikoj sceni.

Iste sezone kada je stigao u njega, Kaiserslautern je osvojio naslov pobjednika Bundeslige i postao prva ekipa u povijesti kojoj je to uspjelo u sezoni u kojoj je ušla u prvu iz druge lige. Ballack je u tom uspjehu svoje nove momčadi odigrao 16 utakmica i najavio kako je pred njim sjajna budućnost. Već u sljedećoj sezoni Ballack je izborio stalno mjesto u prvoj postavi i igrao jednu od ključnih uloga u veznom redu Kaiserslauterna, koji je stigao do četvrtfinala Lige prvaka. Ballack se u tom klubu zadržao dvije sezone, a 1999. godine promijenio je sredinu.

Kaiserslautern je zamijenio Bayerom iz Leverkusena, u kojemu je proveo tri godine. Za vrijeme svojeg boravka u tom klubu Ballack nije uspio osvojiti niti jedan trofej, no bile su vidljive neke promjene u njegovom načinu igre. U Apotekarima Ballacka su trenirali Christoph Daum i Klaus Toppmöller, koji su mu na terenu davali ofenzivniju ulogu u kojoj se mladi Nijemac izvrsno snašao. Tako je u tri sezone u Bayeru postigao čak 27 pogodaka.

No, razdoblje provedeno u Leverkusenu Ballack će pratiti i po nekim velikim razočaranjima. 2002. godine Bayer je bio korak do osvajanja prvenstva, no ono je ipak pripalo Borussiji iz Dortmunda, koja je na kraju sezone imala jedan osvojeni bod više. Zatim, u finalu kupa su poraženi od Schalkea, a posebno bolan poraz je bio onaj u finalu Lige prvaka. Tamo je uspješniji bio Real Madrid koji je slavio s 2:1, a Apotekarima je presudio Zinedine Zidane svojim poznatim volejem.

Također, Ballack je iste godine doživio još jedno razočaranje, ali ovaj put u dresu Elfa na Svjetskom prvenstvu koje se održalo u Južnoj Koreji i Japanu. Ballack je igrao jednu od ključnih uloga u nacionalnoj momčadi, za koju je na natjecanju postigao ukupno tri pogotka, i bio među najboljim igračima na turniru. Posebno su bitni bili njegovi zgodici Sjedinjenim Američkim Državama u četvrtfinalu te Južnoj Koreji u polufinalu. No, upravo u utakmici protiv domaćina natjecanja Ballack je dobio žuti karton zbog kojeg je bio prisiljen propustiti finalnu utakmicu, pa je poraz Elfa od Brazila odgledao s tribina.

Za svoje dobre igre Ballack je 2002. godine dobio i neka ugledna individualna priznanja. Od strane UEFA-e proglašen je veznim igračem godine, bio je članom najbolje momčadi po UEFA-i, a proglašen je i nogometašem godine u Njemačkoj.

Nakon završetka te sezone Ballack je napustio Leverkusen i prešao za 13 milijuna eura u najveći njemački klub, Bayern iz Münchena. Za Nijemca je tada bio zainteresiran i Real Madrid, ali karijeru je ipak nastavio u svojoj domovini. U bavarskom klubu zadržao se četiri sezone tijekom kojih je osvojio tri naslova u Bundesligi, tri u Kupu i jedan u DFB-Ligapokalu.

Nakon što je klupu njemačke reprezentacije 2004. godine preuzeo Jürgen Klinsmann, Ballack je od Olivera Kahna naslijedio kapetansku vrpcu. Klinsmann je u veznom igraču vidio velikog vođu na terenu koji će savršeno odigrati ulogu kapetana. Ballack je zatim predvodio svoju reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu, koje se 2006. godine održalo u Njemačkoj. Iako je najavljivao put do samog zlata, Elf je na tom natjecanju osvojio treće mjesto. U polufinalu je uspješnija bila Italija, koja je i osvojila turnir, a u borbi za broncu svladan je Portugal.

Po završetku te sezone Ballack je promijenio momčad po četvrti put. Prvi put u svojoj karijeri odlučio se okušati izvan granica svoje domovine i zaigrao je za Chelsea, klub s kojime mu je velika želja bila osvojiti Ligu prvaka, dostignuće koje nikad nije uspio ostvariti. Ballack je s londonskim klubom osvojio sve trofeje na domaćoj razini, no onaj u Europi mu je u konačnici izmaknuo.

Ballack do kraja svoje profesionalne karijere nije uspio stići niti do drugog trofeja kojemu se nadao, onoga pobjednika Svjetskog prvenstva. Sa svjetske smotre 2010. godine izostao je zbog teške ozljede, koju mu je u finalu FA kupa nanio Kevin-Prince Boateng. To je označilo i kraj njegove reprezentativne karijere, u kojoj je za Elf sakupio 98 nastupa. Njemački izbornik Joachim Löw ponudio je Ballacku nastupe u dvije prijateljske utakmice, kojima bi vezni igrač stigao do brojke od 100 "kapica". Sukladno svojem karakteru, tu njegovu ponudu Ballack je odbio.

Nakon što nije produžio ugovor s Chelseajem, Ballack se 2010. godine vratio u domovinu i ponovno zaigrao za Bayer iz Leverkusena. U Apotekarima je taj put proveo dvije sezone, sve do završetka profesionalne karijere.

Nakon gotovo dva desetljeća provedenih na najvišoj razini, 2012. godine oprostio se od aktivnog igranja nogometa. Ostat će upamćen kao jedan od velikana njemačkog nogometa, svojim zalaganjem i pristupom na terenu bio je rođeni vođa i primjer mnogima, ali i igrač čiju su karijeru obilježila velika razočaranja.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

  • Najnovije
  • Najčitanije

Izdvojeno

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • Obrisan korisnik29.10.2012. u 20:24
    sjajna igračina nema što.
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik26.10.2012. u 17:36
    moj najdraži igrač kad sam bio klinac
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik26.10.2012. u 14:30
    Ne kaže se "Chemnitzer", nego Chemnitzer FC. Jedno bez drugog je jednostavno pogrešno, nitko u Njemačkoj to ne koristi. Isto vrijedi i za Hamburger (SV).
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik25.10.2012. u 22:14
    obilježio svoje vrijeme u reprezentaciji, kako je samo vukao njemačku do finala 2002, da danas ima takvog igrača njemačka bi bila uvjerljivo najjača na svijetu
    Obrisan korisnik
  • snoopy25.10.2012. u 18:19
    tipičan njemački igrač, ne pretjerano talentiran ali radom i upornosti stigao tamo gdje jest... iz godine u godinu sve bolji, pravi profesionalac, a nije kao ovi naši, bljesnu sa 20, dobro igraju 3, 4 sezone i u 25. godini krenu silaznom putanjom
    snoopy