Rivalstvo koje je sazrelo biti samo nogometno

U srijedu će u Amsterdam Areni po treći puta u 12 mjeseci snage odmjeriti dvije velike nogometne nacije, Nizozemska i Njemačka. Kako se radi o prijateljskoj utakmici - u kojoj će i jedni i drugi nastupiti bez niza prvotimaca - susret nema ozbiljnog rezultatskog značaja. No, ako želite ove srijede gledati jednu prijateljsku utakmicu koja nešto znači, onda je to upravo ova.

Ne morate biti povjesničari kako bi odgonetnuli kako i zašto Nizozemci "mrze" Nijemce. Zapravo, u dobrom dijelu ovog rivalstva, riječ "mrze" ne treba stavljati u navodnike, jer upravo to bio je glavni sentiment narančastih prema susjedima koji su ih okupirali tijekom 2. svjetskog rata i pritom pobili oko četvrt milijuna Nizozemaca.

"Nije me bilo briga za rezultat. 1:0 je bilo dovoljno, dok god bismo ih ponizili. Mrzim ih. Ubili su moju obitelj. Mog oca, sestru, dvojicu moje braće. Kada god smo igrali protiv Njemačke, bilo je to ispunjeno mržnjom."

Riječi su to nizozemskog veznjaka Wima van Hanegema koje dobro opisuju emocionalno stanje nizozemske svlačionice 20-30 godina nakon rata.

1980. godine na terenu su se potukli Toni Schumacher i Huub Stevens, dok je Rene van de Kerkhof lupio Bernda Schustera u oko. 1990., inače "normalni" Frank Rijkaard pljunuo je u kosu Rudija Völlera.

Dva puta.

O da, Nizozemcima Nijemci nisu bili dragi. A dakako, teško su onda Nijemci mogli biti posebno prijateljski raspoloženi.

Majka svih poraza

Hrvatima, nažalost, nije teško proniknuti u te emocije Nizozemaca, pa možda i lakše od većeg dijela svijeta možemo shvatiti zašto je poraz njihove legendarne reprezentacije u finalu SP-a 1974. dobio prikladan naziv u Nizozemskoj.

De moeder aller nederlagen. Majka svih poraza.

Na njemačkom tlu, na najvećoj mogućoj pozornici - finalu Svjetskog prvenstva - Johan Cruyff i društvo trebali su donijeti Nizozemskoj najveću pobjedu. Nakon tri Ajaxove uzastopne titule u Europi, nakon sjajnih igara reprezentacije u tom razdoblju, "totalni nogomet" trebao je doživjeti svoj vrhunac.

I krenulo je sjajno, Cruyff je u 53. sekundi izborio jedanaesterac koji je Johan Neeskens pretvorio u pogodak za 1:0 Nizozemske i šok na Olimpijskom stadionu u Münchenu. Nizozemci su se razigrali i krenuli nadigravati sa Zapadnom Njemačkom, pokušavajući poniziti Beckenbauerovu momčad.

Što nikad nije dobar plan.

Pogotkom Breitnera Nijemci su izjednačili, da bi Gerd Müller prije kraja prvog poluvremena zabio za 2:1, što je ujedno bio i konačan rezultat utakmice. Njemačka disciplina, upornost i karakter bili su pretvrd orah za Nizozemsku, vjerojatno najbolju reprezentaciju koja nije osvojila veliki naslov.

"Poraz je bio katastrofa, puno gori nego onaj protiv Argentine 1978. godine. Ne bi bilo tako loše da smo izgubili protiv neke druge momčadi kao recimo Engleske", izjavio je Rene van de Kerkhof.

Nizozemska uzvraća udarac

Svijet će duže pamtiti Van Bastenov briljantan volej iz finala, no Nizozemcima je najvažnija utakmica Europskog prvenstva iz 1988. godine ona protiv Zapadne Njemačke u polufinalnom srazu, još jednom na njemačkom tlu.

Još jedna sjajna nizozemska generacija ušla je u taj susret pod neviđenim pritiskom - 32 godine nisu pobijedili Njemačku, nije to uspjelo niti Cruyffovoj generaciji, a sada im je opet ta Njemačka na putu da konačno velikoj nogometnoj naciji donesu jedan važan trofej. I još k tomu, u Njemačkoj.

U izjednačenoj utakmici, Matthäus i Koeman bili su precizni s bijele točke nakon dva prilično lako dosuđena jedanaesterca, da bi u posljednjim minutama veliki Marco van Basten spretno zabio pogodak za možda i najveću pobjedu nizozemskog nogometa. Bez obzira što je uslijedio finalni trijumf.

"Bio je to dobar gol. Osjećali smo kroz susret da smo malo bolji. Rekao sam suigračima, ako postoji večer kada možemo dobiti Nijemce, to je ova. Utakmice protiv Njemačke uvijek su posebne", izjavio je o tom susretu Van Basten.

Izbornik Rinus Michels, isti onaj koji je izgubio 1974., pred Kraljevskom palačom u Amsterdamu okupljenima je rekao: "Osvojili smo turnir, ali svi znamo da je polufinale bilo pravo finale."

A možete zamisliti kako su Nijemci reagirali na potez Ronalda Koemana koji je dres Olafa Thona upotrijebio kako bi odglumio brisanje stražnjice.

Incident u Italiji i smirivanje tenzija

Trijumf iz 1988. godine malo je opustio Tulipane koji više nisu bili toliko opterećeni i isfrustrirani Njemačkom, no Svjetsko prvenstvo u Italiji 1990. godine donijelo je novu neugodnu epizodu u ovom žestokom rivalstvu.

Njemačka je nadigrala Nizozemsku u osmini finala, Klinsmann i Brehme donijeli su Elfu 2:0 prije nego je Koeman pri kraju utakmice samo nakratko vratio nadu Oranju, no osim pobjede Njemačke pamtit će se i pljuvačke Franka Rijkaarda u kosu Rudija Völlera. Sudac je na kraju isključio obojicu, a Nijemci se nakon pobjede nisu morali previše opterećivati pitanjem koliko je Völlerovo isključenje bilo (ne)opravdano.

Situacija se u Europi promijenila početkom devedesetih, pa su tako i Nizozemska i Njemačka kao zemlje razvijale partnerski odnos što se osjetilo i na ovom nogometnom rivalstvu u kojem je polako, ali sigurno, mržnja igrala sve manju ulogu, a respekt i poštovanje prema suparniku sve važniju. Svjedoči tomu i jedna reklama koju su zajedno snimili Rijkaard i Völler, pokazujući baš poput Igora Štimca i Siniše Mihajlovića, da mladost donosi neke pogreške koje zreli ljudi trebaju ispraviti. I da neke stvari treba zapamtiti i nikada zaboraviti, ali istodobno - krenuti dalje.

Idućih dvadesetak godina, bili su to jednostavno ogledi dviju jakih nogometnih zemalja.

1992. je bila nastavak okršaja dviju reprezentacija koje su tada dominirale europskim nogometom. Nizozemci su u skupini slavili s 3:1 golovima Rijkaarda, Witschgea i Bergkampa, nakon čega je u Nizozemskoj zavladalo oduševljenje što potvrđuju i riječi Bryana Roya: "Igrali smo odlično kao momčad. Bili smo zaista motivirani svladati Njemačku, i nakon pobjede je nastala euforija. Trebali smo osvojiti Euro 1992. godine."

Ali nisu. Danci su pomrsili račune Nizozemskoj u polufinalu i spriječili novi veliki okršaj susjeda, ali potom su barem malo utješili Nizozemce svladavši u finalu i Njemačku.

2004. su Nizozemci remijem u skupini izbacili Njemačku, ove godine su u Harkivu Nijemci slavili s 2:1 i tako pomogli izbaciti svjetske viceprvaka već u prvom dijelu natjecanja.

No, mržnje više nema, ne onog nekadašnjeg intenziteta i u nekadašnjem obliku.

Svjedoče tomu i riječi Arjena Robbena za Bild, jednog od nekolicine nizozemskih reprezentativaca koji kruh zarađuje u Njemačkoj: "Odnosi između Nizozemske i Njemačke su prilično dobri ovih dana. Više to nije toliko emocionalno kao nekada, atmosfera između dviju zemalja je opuštenija, nema više agresivnosti i mržnje iz prijašnjih godina.".

Prije 30 godina je bio nezamisliv dogovor poput onog između suigrača iz HSV-a, Rafaela van der Vaarta i Renea Adlera, u kojem će poraženi iz ovog prijateljskog susreta trenirati u reprezentativnom dresu suparničke reprezentacije.

I to je napredak. Nizozemska i Njemačka ostat će veliki rivali jer su dvije velike nogometne nacije. I njihove utakmice ostat će vrhunsko rivalstvo, jedno od najboljih u nogometu, zbog nogometne, a ne zbog međunarodne povijesti.

Tako i treba biti.