Perkovićev povratak u Inter ostao bez sretnog završetka, krizno razdoblje poništilo sve pozitivno

Poraz zaprešićkog Intera u Rijeci označio je kraj mandata Borimira Perkovića na njegovoj klupi. 45-godišnjem treneru bio je to već drugi boravak na klupi prvoligaša iz zagrebačkog predgrađa, a trajao je točno 324 dana. Ne može se reći kako se Interu u tom periodu nisu događale lijepe stvari. Naprotiv, bilo ih je dosta, no učinak od jednog osvojenog boda u posljednjih sedam utakmica, koji je sa sobom donio pad na začelje MAXtv Prve lige, prelio je čašu strpljenja klupske uprave. Prilično logično.

Perkovićev prvi mandat na klupi Diva iz predgrađa trajao je od listopada 2008. do travnja 2010. godine. Naslijedio ga je Ilija Lončarević i dužnost trenera Intera obnašao pune dvije godine. Smijenjen je u travnju 2012. godine, a kako to u hrvatskom nogometu često biva, naslijedio ga je njegov prethodnik. Perković se 11. ožujka 2013. drugi put oprostio od Zaprešića, no tko može garantirati da je to bilo i posljednje zbogom.

Perković je Inter preuzeo tri kola prije kraja prošle sezone dok je bio na rubu ispadanja u niži rang natjecanja. U ta tri kola osvojio je šest bodova, tri na travnjaku protiv Hajduka, a tri za "zelenim stolom" protiv Varaždina. Žuti su sezonu na kraju završili na 11. mjestu MAXtv Prve lige, sačuvali svoj prvoligaški status i Perković je mogao mirno krenuti u sastavljanje momčadi za nadolazeću sezonu.

Promatrajući jesenski dio aktualne sezone, mora se priznati kako je Perković odradio vrlo dobar posao, iako je bilo određenih nedostataka. Pri izdvajanju pozitivnih stvari valja krenuti od afirmacije mladih igrača. Nositelji Interove igre postali su igrači poput Oršića, Šarića, Mlinara, Batura i Hercega, čime je Perković klubu nastojao osigurati stabilnu budućnost. Da je bio na dobrom putu pokazuje dogovoreni transfer Mlinara u talijanski Udinese.

Perković je u tom dijelu sezone imao uglavnom standardiziranu momčad, a Inter je imao igru. Uspješno se nosio sa svim klubovima u ligi, a do pozitivnih je rezultata dolazio i protiv najjačih hrvatskih klubova. S Dinamom je na Maksimiru odigrao 1:1, a kod kuće je osvajao bodove protiv Hajduka (1:1), Rijeke (2:0) i Slaven Belupa (2:2). Na kraju polusezone držao je deveto mjesto koje donosi ostanak u ligi, iako je prema prikazanom mogao biti i u daleko boljoj poziciji.

Inter je u nekoliko utakmica izrazito nes(p)retno rasipao bodove. Primjerice, protiv Hajduka je Šarić u sudačkoj nadoknadi zapucao kazneni udarac, u Osijeku je u 90.minuti primio pogodak za 1:1, a kod kuće je propustio pobijediti Slaven Belupo i Cibaliju iako je imao mnogo bolje prilike. U većem broju utakmica se kao problem pojavila slaba realizacija, koja je jedna od negativnih pojedinosti Perkovićevog mandata.

Za lošu realizaciju svojih igrača trener ne snosi najveći dio krivnje, ali predbaciti mu se svakako može izrazito loša forma njegove momčadi na domaćem travnjaku. Inter je jesen završio sa samo devet osvojenih bodova u isto toliko utakmica te je ponio status uvjerljivo najlošijeg domaćina lige. Trenerova uloga u tome nije mala jer očito nije uspio utjecati na svoje igrače da od svog stadiona naprave bedem s kojega će biti teško odnijeti bodove.

Drugi veliki problem bio je ulazak u sezonu. Inter je u prvih pet kola uzeo tek dva boda i rano se doveo u neugodnu situaciju iz koje se izvukao lijepim nizom sredinom jeseni (17 osvojenih bodova od šestog do 16. kola. Završnica polusezone ponovno je bila rezultatski neuspješnija, ali Žutima se ne može pretjerano zamjeriti za gostujuće poraze na Kantridi i Poljudu.

Zimski period obilježila su igračka pojačanja. U Perkovićevu svlačionicu sletjeli su među ostalima Delač i Pokrivač, a od trenera se očekivalo da ispravi pogreške s početka sezone te u proljetni dio prvenstva krene s pobjedama. Iako je raspored bio povoljan, nije se dogodilo. Na tri uzastopna poraza s kraja jeseni nadovezao se domaći od Zadra. Privremeno je sliku popravio remi u Koprivnici, ali domaći poraz od Zagreba i gostujući na Kantridi srozali su Inter na začelje tablice, a Perkoviću ispisali otpusno pismo.

Dvoboj s pjesnicima oličenje cijele sezone

Upravo je utakmica protiv Zagreba najbolje oličenje Perkovićevog mandata. Njegovi su igrači dominirali u prvih 45 minuta. Kod 0:0 Hadžić je iz čiste situacije pogodio vratnicu, poveli su golom Budimira iz kaznenog udarca, a onda se strijelac pogotka pretvorio u tragičara s dva velika promašaja u nastavku utakmice. U posljednjih 25 minuta Zagreb je zabio dva gola i uzeo sva tri boda.

Pod Perkovićem je Inter u većini utakmica igrao dobro. Činilo se u cijelom tom periodu kako njegova momčad vrijedi za sredinu tablice, ali kao da joj je uvijek nešto nedostajalo. Ostala je nedorečena. Ponekad bi izostala realizacija stvorenih prilika, ponekad zrno sreće, ponekad zrno iskustva, a ponekad zrno znanja... Protivnici su to najčešće znali kazniti i Inter se umjesto u "hladovini" sredine tablice, našao na "vatrenom" dnu.

Nakon spomenute utakmice sa Zagrebom i Miroslav Blažević je imao mnogo pohvala na račun Interove igre. "Inter je najjača momčad s kojom je Zagreb igrao otkad sam ja trener. U njegovoj sam momčadi registrirao veliku kvalitetu i iskreno mislim da će ostati u ligi."

No, pohvale za dobru igru Interu ne bi donijele ostanak u prvoligaškom društvu. Za to su mu bili potrebni bodovi, a nakon što je osvojio samo jedan u sedam utakmica Perković jednostavno više nije mogao računati na strpljenje klupske uprave. Iako je klubu donio mnogo dobroga, teško je reći da uprava Intera nije povukla logičan potez. Ne kaže se uzalud da je život nogometnog trenera "kruh sa sedam kora".

Deset kola nade uz "vatrogasca" Magića

Interova uprava požurila je učiniti nešto dok nije prekasno, a prekasno zaista ne bi trebalo biti. Iako nije slavio od 16. studenoga i iako je trenutno posljednji klub MAXtv Prve lige, Inter za mjestom koje donosi spas zaostaje "samo" tri boda. Do kraja sezone ostalo mu je još deset utakmica, a među njima su i međusobni susreti sa svim konkurentima za ostanak u ligi pa Žuti još uvijek nisu u izgubljenoj situaciji.

Ulogu "vatrogasca" dobio je Rajko Magić, iskusni 58-godišnji trener koji je u karijeri vodio čitav niz hrvatskih klubova, a radio je i u inozemstvu. Njegova velika prednost na novom radnom mjestu je činjenica da je tijekom 2012. godine u Interu obnašao ulogu sportskog direktora tako da vrlo dobro poznaje momčad koju je preuzeo, njene prednosti i nedostatke.

Interova momčad posjeduje kvalitetu za ostanak u ligi, to nije upitno. Ostaje samo pitanje hoće li Magić uspjeti "prodrmati" igrače i izvući iz njih ono najbolje. Na početku puta čeka ga vrlo težak raspored i utakmice protiv klubova iz vrha tablice (Split, Lokomotiva, Hajduk pa Dinamo), no to možda i nije tako loše. Kroz te će utakmice moći dodatno uvidjeti sposobnosti vlastitih igrača, pokušati ugrabiti koji bod, a onda u posljednjih šest kola sve karte baciti na napad i u okršajima s klubovima iz donjeg dijela ljestvice pokušati izboriti to toliko željeno deveto mjesto.

U četiri proljetna kola Perković je početni sastav mijenjao češće nego je to bio slučaj u jesenskom dijelu sezone. S obzirom na slabe prezentacije to i nije čudno, a bit će zanimljivo vidjeti u kojem će smjeru krenuti Magić. Hoće li se odlučiti na značajnije taktičke promjene, možda i na promjenu sustava igre, ili će ipak i dalje koristiti sustav na koji su igrači navikli tijekom sezone.

Magićeva misija spašavanja Intera počinje u petak, 15. ožujka u Zaprešiću protiv Splita, a navijači Žutih nadaju se da će smjenom trenera u zagrebačkom predgrađu "bodovnoj zimi" konačno doći kraj.