Rijekina sezona iz snova, splitski klubovi (ne) mogu bolje

Rijeka

Pozitivno: "Igračima naklon do poda za ovu sezonu." Trener Rijeke Matjaž Kek sve je rekao. Pozitivno je ove sezone za Rijeku bilo gotovo pa sve. Od prvog trofeja poslije osam godina (Kup), preko izvrsnih predstava u Europi, do druge pozicije u prvenstvu, neporaženosti na Kantridi i činjenici da u svom sastavu imaju nekoliko (privremenih) reprezentativaca, što Hrvatske, što BiH. Armada je s tribina bila pokretačka snaga i sve je to rezultiralo jednom od najboljih Rijekinih sezona u novijoj povijesti.

Negativno: Spomenuvši sve elemente u prethodnom paragrafu, pronaći negativne stvari Rijekine sezone teže je od izvlačenja države iz ekonomske krize. Pa ipak, ono što najviše odskače u negativnom kontekstu jest težak poraz na Maksimiru protiv Dinama (4:0) u 30. kolu. Modri su tada u riječku mrežu utrpali četiri pogotka već unutar prvih 20-ak minuta i gostima je prijetila katastrofa, no do kraja se rezultat, na sreću Kekovih trupa, nije mijenjao. Bila je to vjerojatno najlošija i najbeskrvnija predstava Rijeke u cijeloj sezoni.

Najbolji igrač: U prvom dijelu sezone to je bez dileme bio Leon Benko, koji je prije zimskog transfera u Kinu zabio čak 23 pogotka u svim natjecanjima. U drugom dijelu njegovu su ulogu izvrsno odradili Andrej Kramarić i Ivan Krstanović. Zaista je puno igrača slobodno moglo zauzeti glavno mjesto u ovoj rubrici, no autorska sloboda "nagradu" daje vrataru Ivanu Vargiću. Bivši čuvar mreže Osijeka bio je konstantan tijekom cijele sezone, a posebno se istaknuo tijekom europskih utakmica. Zahvaljujući svojim brojnim obranama zaslužio je i poziv u reprezentaciju za vrijeme Štimčeva mandata, no na Kovačevu popisu za Brazil ipak se nije našao. Unatoč tome, Vargić ima puno razloga za zadovoljstvo i nema sumnje kako će i dalje biti u krugu potencijalnih reprezentativaca ako nastavi s ovosezonskim izvedbama.

Najveće razočaranje: Goodness Ajayi. 19-godišnji nigerijski napadač ničim nije impresionirao u 12 nastupa koliko ih je za Rijeku prikupio ove sezone. U strijelce se upisao samo jednom i to u završnici prvenstva u pobjedi nad Lokomotivom (5:1). Kao olakotna okolnost mogu se uzeti činjenice da je još uvijek mlad i da se za poziciju morao boriti s objektivno puno kvalitetnijima Benkom, Kramarićem i Krstanovićem. Rijeci se nije posebno isplatio ni Andrea Mutombo lani, što je možda znak da je bolje dati priliku nekome od domaćih igrača iz omladinske škole.

Citat iz najave: "Želje su jasne. Što duže ostati u borbi za prvenstvo, probati izboriti nastup u skupinama Europske lige i što dalje dogurati u Hrvatskom kupu. Koliko će te želje biti ostvarive ostaje za vidjeti. Iako se prvak po mnogima zna unaprijed, ne treba nikoga podcijeniti. U Europi će početi protiv slabijih momčadi, a poslije se nadati iznenađenju protiv zvučnijih imena. U kupu je sve otvoreno, i tu bi Rijeka mogla imati najveće šanse za trofej u ovoj sezoni."

Presuda: Nakon sjajne sezone čelnici Rijeke ne smiju se zadovoljiti, pitajte samo glavnog financijera Gabrielea Volpija o kojemu isključivo ovisi daljnji razvoj kluba. Ako Rijeka želi ponovno pokazati dobro lice u Europi, a onda i dugoročno zaprijetiti Dinamu u borbi za naslov prvaka Hrvatske, morat će još uložiti u momčad. Koliko god su kroz dvije utakmice finala Kupa pokazali kako mogu parirati Dinamu i pobijediti ga, toliko su u onom porazu 4:0 pokazali koliko još ipak kaskaju za Modrima.

Hajduk

Pozitivno: Ponovno je izborena Europa, što je bio minimum, i opet se završilo sezonu ispred gradskog rivala Splita. Prodani su neki igrači (u prvom redu Pašalić) kako bi klub preživio, a neki su igrači svojim igrama zaslužili mjesto u širem (ili užem) krugu reprezentacija, poput Pašalića, Maloče, Kalinića, Vršajevića i Sušića. Pozitivna je i podrška koju Hajduk konstantno uživa od strane svojih navijača, a novi ugovor koji je Uprava potpisala s trenerom Igorom Tudorom znak je da se na Poljudu napokon počelo razmišljati dugoročno.

Negativno: Nevolje sa strancima. Sportski direktor Jens Andersson nije se dugo zadržao na Poljudu, a ni igrači koje je doveo, u prvom redu Giorgi Iluridze i Haris Bukva. Spomenuti dvojac bio je predstavljen kao veliko pojačanje, a na kraju je jako malo dao te je zasluženo postao bivši. Temurhuji Abduholikovu, koji je stigao u drugom dijelu sezone, izgleda da će se dati još neko vrijeme da se pokaže je li kalibar za Hajduk. Negativan je dakako i rezultatski i igrački pad u posljednjem dijelu sezone kada je Hajduk čak i za drugoplasiranom Rijekom zaostao velikih 11 bodova. Zaostatak za Dinamom da i ne spominjemo. Tu su i bolan poraz od Modrih u Kupu, ispadanje u Europskoj ligi od Dile te nastavak zategnutih (najblaže rečeno) odnosa s Dinamom i HNS-om.

Najbolji igrač: Jedini Hajdukovac na najnovijem popisu reprezentativaca - Mario Pašalić. Svega 13 mjeseci nakon seniorskog debija 19-godišnji veznjak odlazi s Poljuda u londonski Chelsea. Ove je sezone potvrdio svoj potencijal te je postao jednim od glavnih aduta splitske momčadi. U 39 nastupa zabio je čak 11 pogodaka, što ga čini drugim najboljim strijelcem kluba. Pred njim je sada novo dokazivanje, a Hajdukovim navijačima ostaju lijepe uspomene koje im je Mario ostavio, poput dvaju golova u pobjedi nad Dinamom na Poljudu (2:0) i dvaju golova u slavlju nad gradskim rivalom Splitom (2:1).

Najveće razočaranje: Svaki poraz boli. Svaki poraz od najljućeg rivala (Dinamo) boli. A što tek onda reći za poraz od Dinama 5:0 na Maksimiru. Bila je to prva utakmica četvrtfinala Hrvatskog kupa u kojoj su Modri razmontirali i posramili Bile. Na žalost Hajdukovih navijača, gorkih poraza bilo je još. Na Kantridi 4:1, u Sigetu 4:1, u Koprivnici 3:0...

Citat iz najave: "Hajdukove želje i ambicije su uvijek trofejne i to će tako uvijek biti bez obzira jesu li pritom i realne. Uoči prošle sezone predviđala se borba za opstanak, pa se dogodila velika pobjeda protiv Intera na San Siru i osvojen Kup. Kolo po kolo, utakmicu po utakmicu Hajduk će krenuti u novu pustolovinu. Hajduk je mlad, neiskusan i nedefiniran, ali bez obzira što nema novca koliko ima konkurencija - sigurno se neće nikome predati bez borbe. Za to će se pobrinuti navijačka energija koja će i u novoj sezoni biti najjače pogonsko gorivo splitskog kluba."

Presuda: Protekla je sezona ponovno donijela puno oscilacija, kako u Hajdukovim izvedbama, tako u očekivanjima navijačkoga puka. Ponovno je granica od euforije do potpunog potonuća bila tanja od struka manekenke, a od nove sezone sve kreće ispočetka. Neminovna je prodaja najvrjednijih igrača kako bi klub mogao financijski funkcionirati, nakon koje treneru Tudoru slijedi zadaća stvaranja novih mladih igrača koji će se opet morati (pre)rano prodati. Opet iz razloga financijske konsolidacije. I tako do daljnjega. Istovremeno valja i pokušati obuzdati navijačku masu kako ne bi podlegla euforiji nakon jedne ili dvije pobjede u nizu ili kako ne bi potonula u depresiju nakon neminovnog jednog ili dvaju poraza u nizu...

Split

Pozitivno: Drugi put u klupskoj povijesti izboren je nastup u Europi, što je bio primarni cilj. Rekordnom prodajom Antu Rebića u Fiorentinu zaradilo se dovoljno novca koji se kasnije uložio u podizanje infrastrukture na viši nivo, a dovođenja bivših reprezentativaca Tomislava Dujmovića i Mate Bilića dodatno su doprinijela pozitivnom imidžu kluba. U ovoj je sezoni u Parku mladeži opet pao Dinamo i to baš golom Bilića, a afirmirao se i mladi stoperski par Nino Galović - Tomislav Glumac. Značajno su napredovali i Denis Glavina i Aljoša Vojnović koji su postali stožerni igrači.

Negativno: Ponovno jedan trener nije uspio odraditi cijelu sezonu. Stanko Mršić dobio je otkaz u nezgodnom trenutku - poslije samo dvije utakmice drugog dijela prvenstva i to protiv Hajduka i Dinama. Split je u objema utakmicama poražen, no ako je Mršićeva pozicija na klupi ovisila isključivo o tim dvama rezultatima onda mu se na suradnji trebalo zahvaliti prije odlaska na zimske pripreme kako bi novi trener mogao uigrati momčad. Mršićevu ulogu preuzeo je njegov dotadašnji pomoćnik Ivan Matić. Ova sezona donijela je i dva bolna poraza u Parku mladeži - oba rezultatom 3:0, protiv Dinama i Hajduka. Protiv gradskog rivala Crveni su doživjeli ukupno tri poraza te su postigli samo jedan remi. Usprkos neusporedivo većim ulaganjima, ponovno su sezonu završili iza Hajduka.

Najbolji igrač: Aljoša Vojnović. Ovaj 28-godišnji Osječanin u Split je došao kao napadač da bi se s vremenom, poglavito ove sezone, ustalio kao neizostavni član sredine terena. U toj se ulozi Aljo snašao sjajno. Odrađuje golemi dio posla i u obrani i u napadu te je jednako važan kao destruktivac i kao konstruktivac. I u novoj sezoni trebao bi biti stožerni igrač Crvenih.

Najveće razočaranje: Učinak u gostima. Samo četiri pobjede u 18 utakmica premalo su za momčad koja pretendira na trofeje. Više pobjeda u gostima ima čak i Zadar (5), a manje imaju samo Hrvatski dragovoljac (2), Slaven (1) i Osijek (1). Rezultati u gostima već su godinama jedna od glavnih Splitovih prepreka na putu prema višem plasmanu u prvenstvu.

Citat iz najave: "Želje i nade sasvim su jasne - osvojiti trofej ili se barem ozbiljno uključiti u borbu za isti. Ove sezone Split nema pravo nastupa u Kupu, dakle ostaje jedino prvenstvo. U svakom slučaju, napredak u odnosu na prošlu sezonu mora se napraviti. Još jedna sezona neispunjenih očekivanja i eventualno novo propuštanje izlaska na europsku scenu bilo bi pogubno za ambicije čelnika kluba."

Presuda: Pred Splitovim čelnikom Slavenom Žužulom sada je period u kojem će svakako morati ojačati momčad za nastup u Europi, ali i za novu sezonu domaćeg prvenstva. Crveni su usprkos velikim ulaganjima i dalje dosta daleko od Dinama, Rijeke, čak i Hajduka. Neizvjesno je i pitanje trenera - Žužul i struka moraju što prije odlučiti hoće li za kormilom momčadi ostati Matić ili se čeka neko kvalitetnije rješenje. Od tog pitanja sve polazi jer bi novi trener gotovo sigurno mogao imati svoje ideje glede razvoja momčadi i potencijalnih pojačanja.