Deveti uzastopni naslov prikriva loše rezultate u Europi i poraz u finalu Kupa

Već ovih dana smo svjedoci kako čim sezona završi odmah kreču priče o slaganju nove, nikad jače, momčadi i o novom pohodu na Ligu prvaka. Ista situacija je bila i prošlo ljeto kada je klub na sve moguće načine pokušavao dovesti pojačanja pa su u Maksimir stigli Junior Fernandes, Ivo Pinto, El Arabi Hilel Soudani i Pablo Migliore.

Izvršni predsjednik kluba Zdravko Mamić po tko zna koji put je najavio "novu eru Dinama" rekavši: "Najkasnije za dvije godine Dinamo mora osvojiti toliko bodova za europski koeficijent da bi sljedećih deset godina mogli stalno igrati u Ligi prvaka." Bilo je to vrlo jasno upozorenje treneru Krunoslavu Jurčiću što se od njega i igrača očekuje.

Kako to u Maksimiru obično biva ljetni mjeseci u velikoj mjeri utječu na konačan sud o cijeloj sezoni. Po tom pitanju stvari su se počele dobro razvijati jer je Dinamo u svom prvom službenom nastupu osvojio i prvi trofej. Nakon izvođenja jedanaesteraca aktualni prvaci su bili bolji od Hajduka te su u svoje vitrine pospremili pehar namijenjen pobjedniku Superkupa. U toj utakmici velike simpatije domaće publike pokupio je novopridošli vratar Pablo Migliore. Ipak bila je to ujedno i jedina utakmica po kojoj je ostao u sjećanju.

Poraz od Austrije obilježio cijelu sezonu

Svoj europski put Dinamo je započeo u drugom pretkolu Lige prvaka u Differdangeu kod prvaka Luksemburga Fole Esch. Sigurnih 5:0 u uzvratu u Zagrebu je potvrđeno s minimalnih 1:0 te su se Modri okrenuli novoj prepreci, dobro poznatom Šerifu iz Tiraspola. U dvije utakmice Dinamo slavi s ukupnih 4:0 te bez primljenog gola čeka ime protivnika u ključnom četvrtom pretkolu.

Ako uzmemo u obzir da prolazak te faze natjecanja znači izravan ulazak u Ligu prvaka onda se suparnik kao što je Austria Beč činio i više nego poželjan. Međutim stvari su krenule potpuno u krivom smjeru.

Nenad Bjelica je odlično proučio igru Dinama te je iz svojih igrača izvukao maksimum pa su gosti već u Zagrebu došli do ogromne prednosti. Konačnih 2:0 za Austriju bio je težak udarac za Dinamo. Igrači i stručni stožer utjehu su pokušali naći u tezi da ne mogu odigrati dva puta tako loše te da će u uzvratu pokazati da zaslužuju Ligu prvaka. I to im je gotovo pošlo za rukom jer je u 70. minuti uzvrata Fatos Beqiraj pogodio za vodstvo od 3:1, ali osam minuta prije kraja susreta Roman Kienast definitivno zatvara vrata Lige prvaka.

Pošto prvi cilj nije ostvaren ostala je utješna nagrada u obliku Europske lige u kojoj su suparnici bili PSV, Ludogorec i Čornomorec. Naravno odmah je postala aktualna priča o prezimljavanju u Europi koje je postavljeno kao imperativ. Ali realnost je i ovoga puta bila drugačija i puno okrutnija. U šest susreta Dinamo je osvojio samo jedan bod pri čemu je postigao tri pogotka,a primio čak 11.

Iako će u Maksimiru reći da je najvažnije izboriti grupnu fazu europskog natjecanja jasno je da nakon dvije sezone igranja u Ligi prvaka ovakav rasplet nikoga ne može zadovoljiti te da europski dio sezone zaslužuje negativnu ocjenu.

Dominacija u prvenstvu, ali opet ništa od Kupa

Za razliku od Europe Dinamo je u domaćem prvenstvu još jednom pokazao i dokazao svoju dominaciju. Iako su se Hajduk i prije svih Rijeka neko vrijeme držali dosta dobro kako je sezona odmicala njihov zaostatak je postajao sve veći.

Nakon jesenskog dijela sezone Dinamo je bio prvi na ljestvici s pet bodova više i utakmicom manje od drugoplasirane Rijeke da bi se ta prednost na kraju popela na 11 bodova viška. Trećeplasirani Hajduk u konačnici je za Modrima zaostao 22 boda.

Međutim Dinamo i drugu sezonu za redom nije došao do dvostruke krune. U vjerojatno najboljoj utakmici sezone Dinamo je u četvrtfinalu Kupa s uvjerljivih 5:0 savladao Hajduk pa je uzvrat na Poljudu bio samo formalnost. Polufinale je donijelo dvoboje protiv Slaven Belupa koji se nije pokazao kao pravi suparnik pa su o Rabuzinovu suncu odlučivali susreti s Rijekom.

U 180 minuta igre Rijeka je potpuno nadigrala Dinamo koji gotovo da nije stvorio ozbiljniju priliku. U Zagrebu su gosti slavili s minimalnih 1:0 da bi u uzvratu potvrdili bolju igru te upisali još jednu pobjedu rezultatom 2:0.

Jurčić i Ivanković "pali" i treći put

Već i ptice na grani znaju da su treneri u Dinamu potrošna roba, a to je dokazala i protekla sezona. Ljetne pripreme s momčadi je odradio Krunoslav Jurčić koji se po treći put vratio u klub. Iako je bio predstavljan kao dugoročno rješenja morao je otići još u kolovozu nakon domaćeg poraza od Austrije.

Kao prijelazno rješenja trenersku palicu je u svoje ruke preuzeo sportski direktor Zoran Mamić koji se s te pozicije povukao nakon ispadanja u Beču, a povjerenje da vodi momčad dobio je Branko Ivanković. I njemu je to bio treći povratak u Dinamo i naravno, on je također bio dugoročno rješenje.

Koliko dugoročno i koliko ozbiljno pokazuje podatak da je već krajem listopada postao bivši, a mlađi Mamić je odlučio na trenerskoj klupi završiti polusezonu. Iako je od početka tvrdio da ga to mjesto dugoročno ne zanima Izvršni odbor kluba odlučio je da će Zoran Mamić "vršiti ulogu managera kao što je to u Engleskoj što znači da će objediniti funkcije trenera i sportskog direktora".

Pred Mamića tek sada dolaze pravi ispiti u kojima prvo mora odraditi svoju ulogu sportskog direktora, a nakon toga i kao trener uigrati nove igrače za koje se odlučio dovesti u klub. Za razliku od većine trenera barem se ne može vaditi na to da mu je netko drugi birao igrače.

O njima se pričalo

Odlaskom Ivana Kelave Dinamo je krenuo u potragu za vratarom, a glavni kriterij je bio iskustvo. Modra struka nije željela preuzimati rizik s mladim i perspektivnim vratarima pa je na kraju odluka pala da se dovede Pablo Migliore. Iako je u svojoj domovini osim po vratarskim kvalitetama poznat i po problemima sa zakonom u Maksimiru su uvjeravali da je sve to iza Argentinca. Međutim vrlo brzo na površinu je isplivala njegova čudna narav pa je sve češće počeo spominjati da mu nedostaje domovina. Bilo je jasno da takva situacija ne može dugo potrajati i već u srpnju, nakon nešto više od mjesec dana provedenih u Zagrebu Migliore odlazi iz kluba.

Dinamo pokušava brzo reagirati dovođenjem na posudbu Grzegorza Sandomierskog koji nikako nije mogao izboriti svoje mjesto u momčadi pa je veći dio jesenskog dijela sezone branio Oliver Zelenika. Međutim struka ni u njemu nije pronašla dugoročno rješenje pa u zimskoj stanci iz Istre 1961 dolazi Antonio Ježina koji na mjestu prvog vratara i završava sezonu. Ipak, nekoliko nesigurnih reakcija i njegov status dovode u pitanje te je vrlo teško prognozirati tko će u novoj sezoni biti broj jedan.

Još jedan igrač se istaknuo svojim osebujnim ponašanjem. Riječ je o Sammiru. Igrač kojeg je Zdravko Mamić označavao kao nasljednika Luke Modrića, kao onoga čiji će transfer ući među najveće u klupskoj povijesti svoj put u Dinamu je završio početkom studenog 2013. godine. Nakon što je po tko zna koji put prekršio klupsku disciplinu Sammir je udaljen iz momčadi te je u zimskom prijelaznom roku otišao u Getafe. Što se točno dogodilo ni danas nije poznato, ali dojam je da Sammir nije učinio ništa što nije i prije radio samo ovoga puta u svlačionici na mjestu trenera je bio Zoran Mamić. I dok su i neki drugi treneri ukazivali na Sammirovo ponašanje Zdravko Mamić je uvijek stajao na igračevu stranu, ovoga puta protiv brata nije mogao ići i Sammir je postao bivši.

U priču o nedisciplini savršenu su se uklopila još dva igrača. Prvi je Ante Rukavina koji je također osjetio bič Zorana Mamića, a drugi je Brazilac Cleyton. Igrač koji je došao u zimskoj stanci trebao je preuzeti glavnu ulogu u veznom redu, a pokazao je vrlo malo. Međutim razlog raskida ugovora bio incident tijekom izlaska u noćni život nakon utakmice sa Slaven Belupom. Zanimljivo je naglasiti da je baš Cleyton odmah nakon dolaska u Zagreb za sebe isticao da je "miran obiteljski čovjek kojeg izlasci ne zanimaju."

U protekloj sezoni jedna sapunica je došla do kraja. Alen Halilović potpisao je ugovor s Barcelonom. Od prvoga trenutka ovoga tinejdžera se proglašavalo svjetskim potencijalom i s njegovim imenom su bili povezani svi najjači europski klubovi. Dugo su trajali pregovori između Dinama i potencijalnih kupaca, puno je nesporazuma bilo do kada uopće Halilović ima ugovor s Dinamom i na kraju su sve zainteresirane strane pronašle zajednički jezik. Halilović kreće prema Barceloni i sada se može u potpunosti posvetiti samo i isključivo treninzima i pokušaju dokazivanja svoje kvalitete. Pred njim je vrlo težak zadatak jer u Barceloni će biti samo jedan od velikog broja nadarenih igrača.