Povijest SP: Španjolska 1982.

Na završnici u Španjolskoj sudjelovale su 24 reprezentacije. 13 reprezentacija došlo je iz europskih kvalifikacija, dvije iz afričkih, dvije iz azijsko-oceanijskih, tri iz južnoameričkih kvalifikacija te dvije iz srednjoameričkih. Listu sudionika upotpunili su domaćin Prvenstva Španjolska i aktualni svjetski prvak Argentina.

Reprezentacije su u prvom krugu bile podijeljene u šest skupina s po četiri reprezentacije iz kojih su po dvije prvoplasirane išle u drugi krug. U drugom krugu reprezentacije su ponovno smještene u četiri skupine, ovaj puta po tri reprezentacije. Pobjednici skupina igrali su u polufinalu.

Na završnicu se nisu uspjeli kvalificirati finalisti s posljednja dva prvenstva Nizozemci koji su zapeli u skupini s Belgijom, Francuskom i Republikom Irskom. Ključan poraz bio je onaj u Dublinu u posljednjem krugu kada su ih Irci svladali 2:1.

U skupini A izraziti favoriti bili su Talijani. No, u prvom krugu Talijani su igrali neuvjerljivo i nisu uspjeli upisati niti jednu pobjedu, ali zbog broja postignutih pogodaka uz tri remija plasirali su se ispred Kameruna koji je zauzeo na kraju treću poziciju. Prvi su bili Poljaci koji su upisali jedinu pobjedu u skupini svladavši Peru 5:1.

Skupina B otvorena je velikim iznenađenjem. Nijemci gube od Alžira 2:1, ali kasnije pobjeđuju Čile i Austriju i uspijevaju doći do prvog mjesta u skupini. Alžir unatoč pobjedi nad Njemačkom nije vidio drugi krug. Austrijanci su ih u odlučujućem dvoboju svladali 2:0 i ispratili s turnira.

I u skupini C započelo je porazom favorita. Argentince s Diegom Maradonom je uništio slavni belgijski vratar Jean-Marie Pfaff, a pobjedu Belgiji 1:0 donio je Erwin Vandenbergh. Mađari najavljuju povratak u vrh pobjedom nad Salvadorom 10:1, ali protiv Argentine i Belgije nisu bili tako uspješni i ipak ostaju bez drugog kruga. U posljednjem susretu u skupini igrali su s Belgijom i od prolaza su bili udaljeni 14 minuta, a onda Alex Czerniatynski poravnava na 1:1 i Belgija odlazi na prvu poziciju u skupini. Argentina je završila kao druga.

Englezi su se s tri rutinske pobjede prošetali skupinom D i uzeli prvo mjesto. Prvo je Bryan Robson uništio Francuze (3:1, Robson dva gola), zatim su Čehoslovaci pali s 2:0, a u posljednjem susretu Englezi s drugom postavom minimalno pobjeđuju Kuvajt. Francuzi hvataju drugu poziciju remijem u posljednjem kolu sa Čehoslovacima kojima se osvećuje kiks s početka natjecanja kada su s Kuvajtom igrali tek 1:1.

Jugoslavija je bila smještena u petoj skupini. Iako je Dinamo te godine bio prvak, izbornik Miljanić u reprezentaciju je pozvao tek Velimira Zajeca i Stjepana Deverića preskočivši pritom između ostalih Cicu Kranjčara i Marka Mlinarića koji su sigurno imali mjesto u momčadi. Uz Zajeca i Deverića u reprezentaciji su bili od naših igrača braća Zlatko i Zoran Vujović, Ivan Gudelj, Ivica Šurjak, Ive Jerolimov, Ivan Pudar, Jure Jerković i Miloš Hrstić.

Jugoslavija je natjecanje završila već u skupini. U prvom susretu remizirala je sa Sjevernom Irskom 0:0, a zatim je u Valenciji poražena od domaćina Španjolske 2:1. U desetoj minuti Ivan Gudelj doveo je Jugoslaviju u vodstvo, ali Juanito i Saura donose Španjolcima pobjedu. U posljednjem susretu za prolaz Jugoslavija je trebala pobjedu nad Hondurasom uz barem neriješeno Španjolaca sa Sjevernim Ircima. Honduras je svladan 1:0 pogotkom Vladimira Petrovića u 88. minuti, ali su Irci svladali Španjolsku 1:0 iako su posljednjih sat vremena igrali s igračem manje, i otišli uz domaćina u drugi krug.

U šestoj skupini Brazil se na startu mučio sa Sovjetima, ali ipak slavio 2:1 pogotkom Edera u 88. minuti. Kasnije Brazil lako pobjeđuje Škotsku sa 4:1 te Novi Zeland sa 4:0 i čvrsto drži prvo mjesto. Uz njih dalje je otišao Sovjetski Savez zbog bolje gol razlike od Škota.

U drugom krugu Belgija ostaje bez svoje prve zvijezde, vratara Pfaffa zbog ozljede i u prvoj skupini je lak plijen za Sovjete i Poljake. Poljaci ih dobivaju s 3:0 pogocima Zbigniewa Bonieka i na kraju nakon remija sa Sovjetima uzimaju mjesto u polufinalu. U prvom susretu druge skupine Njemačka remizira s Engleskom 0:0, a zatim pogocima Littbarskog i Fischera pobjeđuje Španjolsku 2:1 i uzima prvo mjesto. Englezi su im imali priliku preoteti mjesto u polufinalu, ali u posljednjem susretu s već otpalim domaćinom igraju 0:0. Uništio ih je tada ponajbolji vratar svijeta Jose Arconada.

Paklena je bila treća skupina u kojoj su se našla tri velikana - Italija, Brazil i Argentina. Talijani u prvom susretu pobjeđuju Argentinu 2:1 pogocima Tardellija i Cabrinija, a Argentina potpuno otpada nakon drugog susreta kada gubi od Brazila 3:1. Brazilci su odigrali svoju najbolju utakmicu na ovom Prvenstvu i slavili su pogocima Zica, Serginha i Juniora. Diego Maradona frustriran nemoći svoje reprezentacije zarađuje u 85. minuti crveni karton. U utakmici na sve ili ništa Brazil gubi od Italije 3:2 i ostaje bez polufinala. Brazilcima je trebao bod za polufinale, ali Paolo Rossi bio je u strašnoj formi, utrpao je Brazilcima tri gola i odveo Italiju u polufinale. Od igrača kojeg su talijanski mediji razapinjali zbog slabih igara u prvom dijelu natjecanja, Rossi je postao nacionalni junak. U četvrtoj skupini Francuzi predvođeni Platinijem imali su najlakši posao.

Paolo Rossi nakon što je srušio Brazilce nastavio je i u polufinalu igrati kao u transu. Poljaci nisu imali odgovora na njega i s dva pogotka odveo je Talijane na korak od trećeg naslova. U drugom polufinalu vodila se epska borba Nijemaca i Francuza. Nakon 120 minuta nije bilo pobjednika i o finalisti odlučivali su jedanaesterci. Francuzi su imali 3:1 pred kraj prvog produžetka, ali Rummenigge i Fischer poništavaju njihovu prednost i donose Njemačkoj jedanaesterce. U četvrtoj seriji Ettori brani udarac Stielkea i čini se kako će Francuzi u finale, ali niti Didier Six nije precizan. Odlučio je na kraju promašaj, tj. obrana Tonija Schumachera Bossisu.

U finalu Nijemci su potpuno razočarali. Talijani su ih, posebice u drugom poluvremenu, potpuno nadigrali i pogocima Rossija, Tardellija i Altobellija podignuli trofej. Počasni pogodak za Njemačku postigao je Paul Breitner. Višemilijunski auditorij pred malim ekranima ostao je razočaran prezentacijom Njemačke, a Talijani su spektakularnim dočekom u Rimu slavili treći naslov svjetskog prvaka.