Svjetski prvaci žele obranu naslova i krunu velike generacije

Španjolski pohod prema vrhu svjetskog nogometa započeo je 2008. godine. Europsko prvenstvo u Austriji i Švicarskoj sa španjolske nacionalne vrste skinulo je "prokletstvo četvrtfinala" koje ih je pratilo na nekoliko velikih natjecanja prije toga, stigli su u finale i to je bio početak eksplozije La Furie. U trenutku kada je Torres zabio gol Nijemcima u finalu 2008. godine, Španjolska je pobjegla svima i više se nije ni osvrnula.

Uslijedilo je Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi na kojem su Španjolci pokazali zavidnu razinu igre, iako nisu zabijali previše. Utakmice od četvrtfinala do finala pobjeđivali su s 1:0, no impresionirali su stilom igre, poznatom tiki-takom kojom su izluđivale protivnike, ali i sve one koji takav stil igre nazivaju ubijanjem nogometa. Unatoč nekim kritikama, činjenica je da je momčad Vicentea del Bosquea jedna od najmoćnijih ikad, a to je još jednom dokazala i na posljednjem Europskom prvenstvu u Poljskoj i Ukrajini gdje je u finalu potukla Italiju s 4:0.

Španjolci u Brazil ne dolaze s ništa manjim ambicijama nego je to bio slučaj na ta posljednja tri velika natjecanja, a za to imaju potpuno opravdanje. Del Bosque je u posljednjih šest godina u ekipu unio prepoznatljiv stil od kojega nitko od mnogobrojnih zvijezda ne odstupa. Momčad je potpuno homogena i uigrana u čemu i leži njezina snaga. Naravno, uz ogromnu individualnu kvalitetu na svim pozicijama kakvu nema nijedna druga reprezentacija na svijetu.

Ekipa gotovo da i nema slabe karike, a svaki rezultat slabiji od plasiranja u finale bio bi neuspjeh. A ako se Španjolce pita, sve manje od obrane naslova značilo bi neuspješan nastup.

Grupa s Nizozemskom, Čileom i Australijom ne bi smjela biti prezahtjevna. Nizozemci dolaze s mladom, prilično neiskusnom ekipom, iako bi to moglo značiti i da će iznenaditi jer je teško procijeniti što očekivati. Čileanci su agresivna napadačka momčad, no pitanje je koliko će se moći nositi s čvrstim bedemom u španjolskoj zadnjoj liniji, kao i kako će reagirati na beskrajno strpljiv i posložen španjolski napad. Australija će vrlo vjerojatno biti bez ikakvog utjecaja na Španjolce.

Oni definitivno imaju kvalitetu i snagu otići do kraja, no sumnje u španjolski uspjeh pojavile su se nakon ove klupske sezone za koju mnogi smatraju da je donijela kraj već spomenutoj tiki-taki. Barcelona, čija igra uvelike liči onoj Španjolske, ove je sezone ostala bez trofeja, ni Bayern na čelu s Guardiolom koji se smatra "doktorom" tog stila nije uspio osvojiti Ligu prvaka, što mnogi tumače kao kraj takve igre.

Španjolska je ipak na nekoj drugoj razini i bilo bi smiješno otpisivati je u bilo kojem trenutku. Uz svu silu vrhunskih igrača na travnjaku, ne treba sumnjati ni da će del Bosque znati reagirati u bilo kojoj situaciji, te iz svojih igrača i momčadi izvući najbolje, za što vjerojatno nitko u ovom trenutku nema lijeka.

Put do Brazila

Španjolski put do Brazila prošao je bez većih problema što se protivnika tiče. U osam odigranih utakmica šest su puta pobjeđivali, a dvaput su odigrali neriješene susrete, i to protiv Francuske i Finske. U obje utakmice rezultat je bio 1:1, a Španjolska je u obje bila domaćin. Nakon toga uslijedile su četiri uzastopne pobjede i lagani plasman na prvenstvo.

Foto: EPA

Španjolska u kvalifikacijama nije briljirala igrom kao u razdoblju posljednjih prvenstava, postigla je samo 14 golova, no istovremeno je primila samo tri, a u obzir treba uzeti i česte rotacije u momčadi, slabiju formu svoja prva dva napadača Ville i Torresa kao i neke ozljede kojih uoči otvaranja SP-a nema.

Momčad bez slabe točke

Španjolska je reprezentacija na svakoj poziciji na travnjaku sigurna. Svi igrači koji su od 2008. standardni, kao i oni novopridošli obavljaju svoje zadatke onako kako je to del Bosque zamislio. U ekipi krcatoj zvijezdama, dosad nikad nije bilo sukoba, a nema razloga da se to dogodi ni u Brazilu.

S obzirom na kvalitetu kojom španjolski izbornik raspolaže, izjavio je kako ni sam još nije siguran kako će izgledati prvih 11, no to su za del Bosquea "slatke muke". Najviše dileme uoči objavljivanja konačnog popisa prije odlaska u Brazil bilo je oko ozlijeđenog Diega Coste (koji će biti pod posebnim pritiskom jer je rođen u Brazilu, te je odigrao i dvije prijateljske utakmice za brazilsku reprezentaciju) i Fernanda Torresa koji kroz dobar dio sezone traži pravu formu. Oba su napadača na kraju ipak upala u momčad, a društvo u napadu pravit će im Villa kojemu je ovo posljednja akcija s reprezentacijom, te Pedro koji je odradio dobru sezonu u Barceloni.

Na golu će stajati kapetan i čovjek s najviše nastupa za Španjolsku Iker Casillas, a njegove zamjene bit će Pepe Reina i debitant David De Gea. Ispred njih bit će sigurni Sergio Ramos, Gerard Pique i Jordi Alba koji osim što su glavni oslonac španjolske obrane, mogu imati i veliki utjecaj na drugoj strani terena, pogotovo u prekidima. Od braniča tu će još biti Cesar Azpilicueta, Javi Martinez, Raul Albiol i Juanfran.

Ipak, najveća španjolska snaga stoji u sredini terena, veznom redu kakav nema nijedna momčad na svijetu. Osovina Xavi, Xabi Alonso i Andres Iniesta ponovno će biti pokretači svega što će Španjolska raditi na terenu, te će o njima, kao i obično, ovisiti igra momčadi.

Svojim prodorima, pregledom igre i proigravanjima trojica "čarobnjaka" mogu pronaći rješenje za svaku obranu, a lopta je u njihovim nogama "zabetonirana". K tome, Xavi i Iniesta zasigurno će imati ogroman motiv s obzirom na rezultatski neuspješnu sezonu u Barceloni. Uz njih, vezni red još popunjavaju odlični Koke iza kojeg je uspješna sezona u Atletico Madridu, Santi Cazorla, Cesc Fabregas, Juan Mata, David Silva i Sergio Busquets.

Vicente del Bosque

Nakon preuzimanja španjolske reprezentacije od Luisa Aragonesa 2008. godine pred del Bosqueom bio je nimalo lak zadatak održavanja razine igre ekipe koja je netom prije toga osvojila Europsko prvenstvo. Del Bosque ne samo da je uspio zadržati razinu, već ju je i podigao na viši nivo učinivši igru Španjolaca vrlo lijepom, ali i efikasnom.

Već spomenuta tiki-taka osvojila je mnoge navijače, ali i trenere koji su s više ili manje uspjeha otada pokušavali kopirati stil igre koji je prikazala Španjolska. 2010. godine Španjolci na čelu s del Bosqueeom došli su i na krov svijeta, a zatim još jednom postali prvaci Europe.

Del Bosque je time postao jedini trener ikad koji je osvojio Ligu prvaka (Real Madrid 2000. i 2002.), Europsko i Svjetsko prvenstvo. Uz te, ima i mnoge druge momčadske i individualne titule, što kao igrač, što kao trener.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Mnogo je puta naglasio da svoj uspjeh temelji na dobrom odnosu sa svojim igračima i temeljitom pripremom prije svake utakmice. Uvijek se dobro slagao sa svakim koga je vodio i uvijek je znao kako prilagoditi svakog igrača momčadi, bez obzira na to kolika zvijezda on bio.

Obrana naslova svjetskog prvaka, pothvat koji nije uspio nikome u posljednjih 50 godina, definitivno bi del Bosquea afirmirao kao jednog od najveći trenera u povijesti, što on zasigurno i jest.

Očekuje se obrana naslova

Nema sumnje kako pred Španjolcima stoji samo jedna ambicija - obraniti naslov svjetskog prvaka. Osim što bi postala prva momčad nakon 1962. kojoj bi to uspjelo, ovoj bi generaciji to bila kruna reprezentativne ere s obzirom na to da je jedan dio važnih igrača u sutonu svoje karijere.

Takav bi uspjeh ovu Španjolsku definitivno lansirao među najveće momčadi u povijesti, a s obzirom na sve učinjeno i prikazano dosad, ovi igrači to i zaslužuju.