Estádio Nacional de Brasília Mané Garrincha stavlja brazilsku metropolu na svjetsku sportsku kartu

Ideja da se brazilska metropola preseli u unutrašnost prvi je puta iznesena 1955. godine no malo tko je vjerovao da će ona biti i izvediva. Velika većina držala je mišljenje da je izgradnja "usred ničega" nemoguća, ostali, koji su vjerovali da je realizacija ipak moguća, jednostavno su započeli s njom i na kraju i uspjeli.

Ključna je bila odluka Juscelina Kubitscheka, čije ime nosi jedan od najprometnijih brazilskih aerodroma, da raspiše natječaj za gradski "master plan". Za urbanista je izabran Lucio Costa, u projekt su uključeni između ostalih i arhitekt Oscar Niemeyer te pejzažni arhitekt Roberto Burle Marx te je grad izgrađen za svega pet godina.

Costa se pobrinuo da plan grada iz zraka ima oblik zrakoplova, a kako se sa svih strana Brasilije pruža pogled na horizont nebo je nazvao Brasilijinim morem ističući kako je noću teško izdvojiti gradska svjetla od zvijezda na kristalno čistom nebu. A osim prirodnih ljepota Brasilia se može pohvaliti upravo specifičnošću arhitekture dajući potpuno drugačiji doživljaj Brazila u odnosu na Sao Paulo, Salvador i Rio.

Najveće gradske znamenitosti su Catedral Metropolitana de Nossa Senhora da Aparecida koja izgledom podsjeća na ruke koje se mole prema nebu, Museu Nacional da Republica pomalo SF izgleda te Congresso Nacional, Palača pravde ili Palacio da Justica i Palacio do Itamaraty na Praca dos Tres Poderes (Trg triju moći).

Za odmor i razonodu idealan je glavni gradski park Parque da Cidade. Jezero Paranoa pak grli grad od sjevera prema jugu s istočne strane, a u nedostatku obale glavni je epicentar zabave i sporta. Najbolji pogled na zalazak sunca pruža se pak pored svetišla Don Boscu.

Iako se prilikom planiranja grada išlo za logikom, te je sadržaj podijeljen po blokovima, njihov velik broj turistima često zadaje glavobolje. U Brasiliji, prema posljednjem popisu stanovništva, živi 2.8 milijuna ljudi, a za razliku od mnogih drugih brazilskih gradova krasi je sigurnost.

U stambenim blokovima i njihovim komercijalnim podsektorima bez problema može se šetati u bilo koje doba dana i noći. Jedina iznimka je komercijalni dio u blizini Estacao Rodoviaria koji noću zna biti nezgodan, ali samo od strane sitnih lopova.

Sa sportske strane gledano, osim nacionalnog stadiona ponos grada je i golf centar te višenamjenska sportska gimnazija Nilson Nelson, autodrom Nelson Piquet, ali i Claudio Coutinho teretana sa zatvorenim bazenima. Osim golf terena svi spomenuti sportski sadržaji nalaze se u istom kompleksu.

Estádio Nacional de Brasília Mané Garrincha

Stadion koji će ugostiti sedam utakmica Svjetskog prvenstva povijesno je otvaranje imao 10. ožujka 1974. godine kada su snage odmjerili CEUB i Corinthians uz 2:1 pobjedu gostiju iz čijih je redova došao i Vaguinho, autor prvog ikad postignutog pogotka na ovom stadionu.

Tadašnji stadion Brasilije imao je kapacitet 45.200, no rekordna posjeta (51.200) iz 1998. godine premašila je maksimum za čak nekoliko tisuća. 20. prosinca 1998. godine odigran je dvoboj Serie B između Game i Londrina. Gama je slavila s 3:0, stigla do svog prvog naslova u povijesti i promocije u najviši rang iduće, 1999. godine.

Nakon što je postalo službeno da će Brazil ugostiti smotru najboljih svjetskih reprezentacija te nakon što je Brasilia dobila dozvolu da bude jedan od gradova domaćina, krenulo su u potpunu rekonstrukciju stadiona.

Obnova je trajala dvije godine, kapacitet stadiona dignut je na službenih 72.788 sjedalica, a za njen izgled pobrinuli su se arhitekti, otac i sin Eduardo de Castro Mello i Vincente de Castro Mello. Ova obitelj ima dugu zajedničku povijest sa stadionom, Eduardo i njegov otac, Icaro de Castro Mello projektirali su njegov izgled iz 1974. godine.

Tijekom rekonstrukcije i ime stadiona nekoliko se puta mijenjalo. Iz Estadio Mane Garrincha promijenjeno je u Estadio Nacional de Brasilia no nakon negodovanja javnosti zbog izbacivanja imena nacionalnog idola i svjetskog prvaka iz 1958. i 1962. godine Manea Garrinche iz imena stadiona, postignut je kompromis te je ono ponovno vraćeno kao dodatak uz "nacionalni".

Arhitekti stadiona posebno su ponosni na činjenicu da krov stadiona ima čak dvije funkcije te sada nakon obnove služi za stvaranje i pohranu solarne energije, ali i za skupljanje kišnice. Stadion je tako multifunkcionalan, pa osim što može skladištiti 10.51 miliona litara vode može proizvesti i 2.4 megavata energije.

Osim spomenutih funkcija zanimljivost "novog" nacionalnog stadiona je i ta što je u njegovu povijest kao strijelac prvog pogotka ušao jedan od radnika koji su radili na njegovoj izgradnji. Helio Pereira dos Santos postigao ga je 17. ožujka 2012. godine na turniru koji su organizirali radnici nakon njegova dovršetka.

Prvu službenu utakmicu odigrali su Brasilia i Brasiliense, domaća momčad izgubila je s uvjerljivih 3:0, a rekord posjete (67.423) drži susret iz 15. lipnja 2013. godine između Brazila i Japana koja je završila identičnim rezultatom, ali ovoga puta u koristi domaće momčadi.

U svojoj novoj eri stadion je dio sportskog kompleksa Ayrton Senna, dom je klubova Brasilia FC i Legiao FC, a do sada je ugostio, između ostalog, i otvaranje Konfederacijskog kupa prošle godine. Na njemu će se odigrati i dio nogometnih utakmica Olimpijskih igara 2016. godine.

U grupnoj fazi Svjetskog prvenstva Estadio Nacional de Brasilia Mane Garrincha ugostit će četiri susreta; 15. lipnja snage će odmjeriti Švicarska i Ekvador, 19. lipnja susrest će se Kolumbija i Obala Bjelokosti dok su stanovnici Brasilije posebno ponosni na činjenicu da će brazilska vrsta ovdje odigrati svoj posljednji susret skupine, onaj protiv Kameruna 23. lipnja. Tri dana kasnije na travnjak ovog stadiona izaći će Portugal i Gana.

30. lipnja na njemu će se odigrati i eliminacijski susret između pobjednika skupine E i drugoplasirane reprezentacije iz skupine F, 5. srpnja na redu je i četvrtfinalni ogled, a svoje zatvaranje imat će 12. srpnja u utakmici za treće mjesto.