Bijele maramice Santiago Bernabeua za kraj jedne ere?

Mourinhov poučak

Prije pet godina svoj prvi El Clasico s madridske klupe vodio je Jose Mourinho. Diskutabilno jedan od najboljih trenera u posljednjih petnaestak godina tog je studenog 2010. godine doživio potop na Camp Nou, pala je petarda u madridskoj mreži, a Mourinho je, baš kao i Rafa Benitez u subotu, poslije svakog primljenog pogotka marljivo pisao bilješke u svoj blokić. Znao je Portugalac da u tom trenutku još nije bio dovoljno upoznat s modus operandi katalonskog diva i da će zbog tog poraza morati još jednom pronalaziti načine za dokazivanje svojih vrijednosti. Što god da je ''Posebni'' tada zapisao, u narednim je dvobojima, s više ili manje uspješnim ishodom, primjenjivao u srazu s najvećim rivalima i više nikada nije bio toliko nadigran, izigran, osramoćen...

Real je Barci kao Dinamo Hajduku, a Benitez to ''nije znao''

Nacionalna rivalstva su uvijek jača od internacionalnih, utakmice imaju onaj veći naboj, Barcelona kada igra protiv nekog drugog nije toliko ''nabrijana'', tako da, bez podcjenjivanja, ni Liverpool, a još manje Valencia, nisu Real Madrid, pa da Benitezove rezultate i iskustvo s Kataloncima gledamo kroz prizmu njegovih bivših klubova koje je vodio u utakmicama protiv Barcelone. To su dvije različite stvari, jedno su nogometne utakmice, a drugo je El Clasico, najviša razina klupskog ligaškog nogometa, pripreme za tu utakmicu počinju ''odmah po završetku prethodnog dvoboja''. Političke konotacije kao i veliko društveno rivalstvo čak i u zemljama daleko od Španjolske definiraju ovaj sportski događaj i dodaju težinu svakom srazu.

Mogao si je Benitez s Liverpoolom priuštiti ''oku neprijatne'' utakmice ''na rezultat'' i u Ligi Prvaka 2007. na teren u oba susreta poslati momčad s pet braniča, tri defenzivna vezna i dva obrambena krila te sretno proći Barcelonu na gol u gostima. Ali kada vodite momčad jednog Real Madrida u svom prvom El Clasicu, takav luksuz nemate. I što onda napravite? Istu grešku kao i Mourinho, na malo drugačiji način. Konkretno, idete u utakmicu s lošim presingom kojeg ste uvježbavali ''dan prije utakmice'' i omogućite Barceloni da vam se razigra i rascjepka vas na elementarne čestice tako da vam momčad izgleda neorganizirano i amaterski pred otprilike 500 milijuna ljudi. To je napravio Benitez i njegova je bila loša procjena izbora igrača i taktike, bez obzira na eventualne ''galaktične pritiske'' izvan svlačionice.

Da Perez nije slagao imena, Benitez bi već danas bio bivši

Perez je doveo zadnje zvijezde u Real Madrid i postavlja se pitanje opravdane sumnje, je li možda on, nakon nešto slabijih izdanja Reala u ranijim utakmicama, odredio startne igrače za El Clasico? Možda zvuči nategnuto da se Perez miješa u odabir imena za pojedinu utakmicu, ali kako drugačije objasniti ''trganje'' vlastite momčadi uoči ovakvog susreta? Puno govori i činjenica da su se u split screenu vrtjele scene simpatizera obaju klubova na livadama Miamija ili recimo prikazi praćenja utakmice iz kina u Šangaju. Perez zna koliko ljudi je gledalo utakmicu i htio je na terenu sve zvijezde. Nije njega briga što Benzema nije potpuno spreman i neupotrebljiv u ovakvim utakmicama, nije njega briga što James Rodriguez ne igra obranu i što Cristiano Ronaldo i Bale inače ne prate svog braniča u obrani.

Nije njega briga što je Casemiro ove sezone srce sredine terena i što je Isco jedini nealibi igrač veznog reda Los Blancosa s dovoljno one pozitivne hrabrosti u kreaciji. Ipak, Benitez je taj koji je slagao plan igre, koji je u konačnici bio potpuni promašaj. Ako već i imate predefinirana imena, onda ih ne složite u tri linije i nadate se nečemu, jer nadati se u tom slučaju možete samo što manjem porazu. Modrić i Kroos su u sredini terena bili brojčano deficitarni, Ronaldo, Benzema, Bale i James nisu imali nikakav doprinos, jer njihova uloga je bio taj visoki presing koji je izgledao blago rečeno smiješno. Ako su već svi oni morali igrati, logično bi bilo Balea koristiti kao nekada Di Mariju, da trkom i agresivnošću pariraju Barceloni u sredini terena, a Benzemi dati uputu da kada i dobije loptu da je spusti Jamesu ili Ronaldu odmah, a ne da ju konstantno gubi u pokušaju nekakve kreacije.

Ancelotti uči na tuđim greškama, a pitanje hoće li Benitez dobiti priliku učiti na svojim

Carlo Ancelotti je također izgubio svoj prvi El Clasico, bilo je 2:1 za Barcu, ali talijanski je stručnjak ''pokupio'' par stvari od svog prethodnika i protiv Barcelone ''izmislio'' Sergija Ramosa na defenzivnom veznom. Real je pod njegovim vodstvom znao kako protiv Barcelone igrati koncentrirano i disciplinirano, a da istovremeno ne naruši glamour te utakmice onako kako je to znao raditi Mourinho.

Da je trener kalibra za Real Madrid, Benitez bi to pokazao na poluvremenu i umjesto loših Modrića ili Jamesa i neupotrebljivog Benzeme ubacio Casemira i Isca te probao preokrenuti tijek utakmice, pokazati Perezu zašto sjedi na klupi i dobiva plaću i zašto se predsjednik možda ne bi trebao miješati u izbor igrača.

Zaključno, adios Perezu, Benitezu, pa i Cristianu Ronaldu...?

Kao što je bilo i u prošlosti, Perez nakon nekog vremena potpisuje poraz, ovog graditeljskog mogula i poslovnog čovjeka uvijek dopadne ona zadaća da označi kraj neke ere u Realu. Zna se što znače bijele maramice na Santiago Bernabeuu. Sami zvižduci sigurno nisu dobro sjeli Cristianu Ronaldu koji je do sada živio bajku i uživao podršku svih u klubu. Sve češći zvižduci upućeni direktno njemu metaforički su označili kraj Portugalčeve ere u bijelom dresu. Može on još odigrati vrhunskih sezona, ali ovo mu je možda zadnja u Madridu. Pitanje je hoće li ju odraditi pod Benitezom ili ne, po svemu sudeći Benitez će biti bivši prilikom prvog sljedećeg neuspjeha, a zadaća rekonstrukcije momčadi pripast će nekome drugome...