Mnogi su dobili viteški naslov, ali samo je Geoff Hurst zabio hat-trick u finalu Svjetskog prvenstva

Kako je sve počelo

Geoff Hurst rođen je 8. prosinca 1941. godine u malom mjestu Ashton-under-Lyne u okrugu Lancashire. Otac Charlie Hurst bio je nogometaš i u karijeri je nastupao za Bristol Rovers, Oldham Athletic i Rochdale, a majka Evelyn Hopkins svoj život posvetila je kućanskim poslovima i odgoju Geoffa i dvoje mlađe djece, Diane i Roberta. U Ashton-under-Lyneu Hurst je živio do svoje šeste godine kada obitelj seli u Chelmsford, Essex gdje počinje nogometni razvoj Geoffa Hursta.

Prva sjećanja koje Hurst povezuje sa sportom i nogometom vezana su uz Chelmsford i ulicu u kojoj je živio: "Živjeli smo u slijepoj ulici u Chelmsfordu i morali smo naučiti kako prebaciti loptu preko pločnika. Gol nam je bio preko puta u zidu u kojem je raslo drvo. Nas četvero ili petero igrali smo se s loptom po cijele dane. Sjećam se da bi jedine riječi koje sam čuo od majke bile one kasno navečer kada me molila da uđem u kuću i odem na spavanje".

Hurstova nogometna karijera započela je s nepunih 15 godina kada je pristupio mladoj momčadi West Ham Uniteda, a prvi službeni nastup za seniorsku momčad upisao je u prosincu 1958. godine protiv Fulhama u Southern Flootlight Cupu zahvaljujući hrabrosti i providnosti tadašnjeg trenera, Teda Fentona. Iako je relativno rano uvršten u prvu momčad, za Hursta nisu cvale ruže. Mučio se u narednim sezonama, nije briljirao i prilike za nastup dolazile su sve rjeđe i rjeđe. U nekoliko navrata propustio je pripreme prije sezone, a nije imao ni sreće jer na njegovoj poziciji u veznom redu puno bolji i veći napredak pokazivao je još jedan talentirani mladac, Bobby Moore.

Nezadovoljan svojim nastupima i prilikama koje je dobivao Hurst se polako okretao svojoj drugoj ljubavi, kriketu. Hurst je bio rastrgan između dva sporta i nitko više nije vjerovao u njegov uspjeh niti u jednom od njih. No tada se dogodilo "čudo", čudo u obliku novog trenera Čekićara, Rona Greenwooda: "Mučio sam se u West Hamu i bio sam negdje u međuprostoru između nogometa i kriketa. Tada je moj trener Ron Greenwood preko noći od mene kao neperspektivnog veznjaka napravio napadača. Došao je jedan dan i rekao mi da bi me volio isprobati pred protivničkim golom. Bila je to nevjerojatna promjena za mene, u toj sezoni odigrao sam 27 utakmica i postigao 13 pogodaka".

Nevjerojatnih 13 godina u dresu Hammersa

Nakon što je Hurst iznenada postao napadač trenerima i navijačima Hammersa polako je postajalo jasno da se u njihovom klubu rađa ubitačni dvojac, Moore i Hurst, koji ima priliku vratiti naslove i trofeje na Boleyn Ground. I bili su u pravu, prva "kanta" stigla je 1964. godine. Prvenstvo je bilo za zaborav, Hammersi su završili sezonu na 14. mjestu, ali su zato briljirali u FA Cupu. U sedam utakmica koliko je klubu trebalo do finala Greenwood je uvijek počinjao s istih 11, a priliku u napadu ukazao je Hurstu. Hurst mu se odužio s jednim pogotkom u prvom kolu protiv Charlton Athletica i s dva pogotka u sljedećem kolu u pobjedi od 3:0 protiv Leyton Orienta. Još jedan pogodak došao je u petom kolu protiv Swindon Towna.

Dvojac Moore - Hurst bio je najzaslužniji za pobjedu u polufinalu kada je na Hillsboroughu pao veliki Manchester United. Hurst je na dodavanje Moorea postigao zadnji pogodak u pobjedi svoje momčadi od 3:1. U velikom finalu na Wembleyju čekao ih je Preston North End. West Ham je dva puta bio u zaostatku, vraćao se i na kraju slavio s 3:2. Hurst je zabio za 2:2 glavom uz pomoć vratnice. Naslov pobjednika FA Cupa osigurao im je sljedeće sezone nastup u Kupu pobjednika kupova. Te sezone West Ham je upisao prvu europsku titulu kada su u finalu bili s 2:0 bolji od TSV 1860 Münchena. Dvostruki strijelac za West Ham bio je Alan Sealey. Hurst se u Europi nije upisao u listu strijelaca jer se vratio na svoju inicijalnu poziciju veznog igrača.

Hurst nije upisao pogodak, ali je odigrao cijeli niz odličnih utakmicu rame uz rame Moorea. Kada ga danas upitate kako je bilo igrati s Mooreom, Hurst ima samo riječi hvale: "Gledao sam na Moorea kao na heroja. Igrao sam 15 godina kraj njega u klubu i reprezentaciji i bez lažne skromnosti bio je velikan. Iako smo bili isto godište, Moore je sazrio kao igrač puno prije mene. Gledao sam ga kao raste i razvija se kao igrač, osoba i kapetan momčadi. Bobbyjeve radne navike i njegov stav imale su veliki utjecaj na mene i zbog toga sam mu neizmjerno zahvalan".

Pravu afirmaciju kao napadača Hurst je doživio u sezoni 1965./66. kada je u svim natjecanjima skupio 59 nastupa i pri tome postigao 40 pogodaka. Nevjerojatan uspjeh donio je u sljedećoj sezoni ponudu Crvenih vragova čiji je trener Matt Busby bio spreman izdvojiti za to vrijeme velikih 200 tisuća funti. Ponuda Manchestera je glatko odbijena. Iako je Hurst bio izvanserijski igrač nije uspio West Hamu donijeti naslov prvaka Engleske i to je otvoreno priznao jedna od stvari za kojima najviše žali u svom životu. A kakav je život imao kao igrač najbolje govori statistika. U 500 nastupa u redovima West Hama zabio je ukupno 242 pogotka, a u cjelokupnoj karijeri u 679 nastupa nevjerojatnih 299 golova.

Svjetsko prvenstvo 1966.

Prvi nastup u dresu Gordog Albiona Hurst je zabilježio 23. veljače 1966. godine u utakmici protiv Zapadne Njemačke. Odigrao je solidnu utakmicu i to mu je osiguralo i kasnije nastupe protiv Jugoslavije i Škotske i u konačnici se našao među reprezentativcima Engleske određenima za Svjetsko prvenstvo. Možda pod dojmom izbora Hurst je odigrao dvije jako loše prijateljske utakmice i izgubio mjesto u početnoj postavi. U prve tri utakmice grupne faze protiv Urugvaja, Meksika i Francuske u vršku napada prednost su dobili Jimmy Greaves i Roger Hunt. Dok jednome ne smrkne, drugome ne svane. Greaves je ozlijeđen u posljednjem nastupu i Hurst je dobio priliku zaigrati od prve minute u četvrtfinalnom dvoboju protiv reprezentacije Argentine.

Tadašnja momčad Argentine bila je izrazito talentirana, ali istovremeno preferirala je čvrstu igru što ih je koštalo isključenja. Iako s igračem više Engleska nije uspijevala doći do pogotka, sve do 15 minuta prije kraja susreta. Peters je ubacio jednu loptu s lijevog krila, Hurst je uspio nadmudriti braniča i prvi doći do lopte i glavom je pospremiti kraj prve stative. Engleska je pobijedila 1:0 i otišla na noge Portugalu u borbi za finale. Greaves još nije bio u potpunosti opravljen tako da je Hurst ponovo započeo susret od prve minute. Engleska je slavila s 2:1 zahvaljujući golovima Bobbyja Charltona , a Hurst je asistirao za drugi gol.

U finalu je čekala Zapadna Njemačka. Utakmica nije počela najbolje za Engleze, već u ranoj fazi susreta Nijemci su poveli preko Helmuta Hallera. Samo šest minuta kasnije izjednačenje. Moore je fauliran na sredini igrališta, ali se brzo pridigao i milimetarski točnom loptom pogodio glavu Hursta koji vara golmana i poravnava rezultat na 1:1. Do kraja 90 minuta vidjeli smo još po pogodak sa svake strane i s rezultatom 2:2 ušlo se u produžetke.

U prvom produžetku Ball je centaršutom pronašao Hursta koji puca desnom nogom, lopta pogađa vratnicu i odbija se prema gol crti. Nijemci su tvrdili da lopta nije prošla gol crtu punim obujmom, ali nakon konzultacija sudaca pogodak je priznat i Hurst svojim drugim golom dovodi Engleze u prednost. Nijemci su bacili sve karte u napad što je otvorilo veliki prostor iza njihovih leđa. Moore je iskoristio priliku i jednom dugačkom loptom pronašao Hursta koji iz drugog pokušaja lijevom nogom zabija za konačnih 4:2 i slavlje Engleza u finalu.

Iako izraziti dešnjak, Hurst je hat-trick kompletirao lijevom nogom: "Moj otac naučio me pucati lijevom nogom. On je bio nogometaš i proveo je jako puno vremena sa mnom u vrtu pokušavajući me uvjeriti da je rad na lijevoj nozi presudan za mene. Pogodak koji sam postigao u finalu Svjetskog prvenstva dokazuje da je bio u pravu. Bio sam sretan što sam imao takvog oca, nije stajao uz aut liniju, dobacivao i vikao kao što to danas radi velika većina očeva".

I danas, nakon gotovo 50 godina, često se Hurst sjeti tog Svjetskog prvenstva, ali velikan kakav je zasluge za zlato ne pripisuje sebi. Po njemu najviše su zaslužni njegovi suigrači: "Za sebe nebih rekao da sam bio u kategoriji najzaslužnijih igrača. U toj kategoriji bili su Bobby Moore, Gordon Banks, Bobby Charlton i Jimmy Greaves, Greaves koji nije igrao finalnu utakmicu. Ja sam imao sreću što sam u West Hamu igrao pod paskom Greenwooda koji me naučio igrati na vrhunskoj razini s vrhunskim igračima. U tom velikom uspjehu bila je prisutna i određena doza sreće. Kada sam bio u reprezentativnom kadru bio sam na vrhuncu svoje igračke karijere. Da se prvenstvo igralo u neko drugo vrijeme tko zna kako bi sve završilo".

Život nakon West Hama

1972. godine Hurst je prodan Stoke Cityju za iznos 80 tisuća funti. Ubrzo nakon dolaska u Stoke obolio je od teške upale pluća, no usprkos teškoj bolesti propustio je samo četiri susreta za svoj novi klub i pomogao mu izboriti ostanak u ligi. U sljedeće dvije sezone dovukao je Stoke do najboljeg plasmana do tada, dvije godine za redom klub je sezonu okončao na petom mjestu u prvenstvu. U tri sezone koliko je proveo u Stokeu u 130 utakmica postigao je 39 pogodaka.

Nakon Stoke Cityja Hurst je 1975. godine potpisao za West Bromwich Albion, ali tu se zadržao relativno kratko, odigrao je samo 12 utakmica i postigao dva pogotka. Hurst je uvidio da je s 34 godine na leđima prestar za teška iskušenja u engleskim ligama i odlučio se otisnuti preko bare, pristupio je Seattle Soundersima gdje je i okončao svoju karijeru 1976. godine.

Nije Hurst dugo izdržao bez nogometa, nakon što je objesio kopačke o klin prihvatio se trenerskog posla. Prihvatio je ponudu Chelseaja, koji je tada igrao u drugoj ligi i postao pomoćnik Dannyju Blanchfloweru. Kako je Blanchflower uskoro dobio otkaz, Hurst je promoviran u prvog trenera. Ukupno je vodio klub u 82 susreta i ostvario 35 pobjeda uz 29 poraza i 20 neriješenih ishoda. Chelsea nije izgledao ni igrao dobro i uskoro je Hurst doživio sudbinu svojeg prethodnika, uručen mu je otkaz na mjesto prvog trenera. Okušao se Hurst još jednom u trenerskim vodama, 1982. godine prihvatio je izdašnu ponudu kuvajtskog kluba Kuwait SC. Nije uspio osvojiti prvenstvo, vratio se kući i počeo se baviti osiguravateljskim poslom.

"Ako bi ocjenjivao svoj život u rasponu od jedan do deset, dao bi mu prilično visoku ocjenu. Vjerojatno deset, i ne govorim to samo zbog naslova na Svjetskom prvenstvu, govorim i zbog obiteljskog života koji sam imao, a koji je daleko važniji od onog sportskog. Jedina ružna stvar koja mi se dogodila bio je gubitak starije kćeri koja je preminula prije pet godina, a uslijed tumora na mozgu. Izuzev toga imao sam prilično dobar život". I više od toga, i više od toga gospodine Hurst.

FOTO: Hulton Archive / Getty Images